SRIJEMSKI ĐIR – OD HERCEGOVAČKIH UŠTIPAKA U ILOKU DO VINSKE RAPSODIJE U CARSKOJ PRIJESTOLNICI
Vinski park u Sremskoj Mitrovici definitivno je jedan od najljepših vinskih evenata u Vojvodini. Svake godine, koncem kolovoza vinoljupci imaju priliku kušati pregršt dobrih vina u tom carstvu urbanog zelenila, a ove godine termin je bio 29. kolovoza.
Posljednji puta sam na toj manifestaciji bio prije tri godine i jedva sam čekao da mi se ukaže prilika da opet posjetim Mitrovicu. Grad je to u kojem treba doći (osim zbog izložbe vina) i zbog bogate i slojevite povijesti. Ipak je svojedobno Mitrovica bila jedna od četiri prijestolnice Rimskog carstva, za vrijeme tzv. Tetrarhije.
U Sirmiumu, današnjoj Mitrovici je rođen i rimski car Probus koji je vino i donio u Panoniju, pa stoga Mitrovica i zaslužuje jedan punokrvni vinski festival. Kad već posjećujete Mitrovicu poželjno je obići kompleks ostataka Imperijalne carske palače, a rimska baština u gradu je vidljiva u svakom kutku, od rimskih stupova u središtima kružnog toka, pa do murala sa antičkim motivima na pročeljima stambenih zgrada. Najveća i najopipljivija rimska baština u Srijemu su pak vinogradi koji prekrivaju pitome brežuljke Fruške Gore.
Mnogi kažu da je granica Srijema i (uže) Slavonije rijeka Vuka koja u Vukovaru utječe u Dunav. I stvarno kada se prijeđe Vuka i krene prema Vučedolu vizure postaju nekako drugačije čim automobil počne kliziti po brežuljcima Fruške Gore. Koliko je cesta od Osijeka do Vukovara monotona toliko je prometnica od Vukovara do Iloka zanimljiva, a posebice finalni dio kod ulaza u Mohovo i Ilok gdje prolazi kroz gigantski surduk. Prvo se osjećate zarobljeni u lesu iliti praporu, a olakšanje dolazi kada se pred očima pojavi moćni Dunav.
Na ulazu u Ilok Dunav je najljepše doživjeti na imanju Izvori života, kod „Turske skele“. S terase kušaonice pruža se predivan pogled na Dunav, a do njega se pješice dođe za svega koju minutu. Koncem srpnja gigantski riječni sprud bio je kulisa za nesvakidašnji event gdje su se vrhunski iločki pjenušci sljubljivali sa zamamnim zalogajima i to sve od dnevne vrućine do mraka. Dunavski suton s mjehurićima vina – dobitna kombinacija za hedonistički trip. Koncem kolovoza pak, Izvori života održali su još jedno izdanje Akademije uštipaka, još jedan odličan event gdje su se vinski mjehurići sljubljivali sa hercegovačkim uštipcima.
Kad čovjek dođe na Izvore života poželi tamo i ostati… vječno….ali satnica nas je stiskala i morali smo produžiti ka Vinskom parku. Putem ka graničnom prijelazu Principovac prošli smo pored istoimenog kompleksa koji je izvorno sagrađen kao ladanjsko imanje iločke velikaške obitelji Odescalchi i eto nas za čas u Ljubi, u susjednoj državi. Bili smo prvi na granici, ali smo se ipak zadržali neko vrijeme jer nam je policajac objašnjavao gdje su najbolji restorani u gradu; „Stara promenada“ za roštilj i meso, a na splav za ribu…Inače na području grada Iloka postoji čak pet graničnih prijelaza, pa ako je na nekom gužva, uvijek možete izabrati onaj manje prometni. Nakon Ljube prolazi se kroz znamenito vinsko selo Erdevik, a potom cesta ide čas brežuljcima, a čas platoom s kojeg se pruža pogled na vinorodne brežuljke, panorama koja komotno može stati na svaku turističku razglednicu.
Nakon nekih sat vremena panoramske vožnje stižemo u Mitrovicu i ubrzo se upućujemo ka gradskom parku koji je toga dana privremeno preimenovan u Vinski park. Udarni val paklene kolovoške vrućine polako lipsava, a prijeko potrebno osvježenje naravno donosi i samo vino.
Šušur na sve strane, manifestacija još nije službeno ni počela, a park je već sasvim pristojno pun. Grad živi za ovaj event jer je na snazi i drugačija regulacija prometa čime se privremeno proširila pješačka zona. Dok nisu gužve može se na miru popričati sa vinarima, prokomentirati aktualnu vinsku godinu i otvaranje novih kanala distribucije. Za razliku od nekih drugih festivala na ovom vino još uvijek primarno toče sami vinari, a ne hostese koje doduše uvijek izgledaju krasno, ali ne znaju odgovoriti na puno pitanja.
Kako vrijeme prolazi (a prolazi neuobičajeno brzo) park se puni, intenzitet žamora raste, ali opet sve ostaje nekako optimalno – nema prevelikih gužvi i nitko nikom ne smeta, a zahvaljujući vinu kao socijalnom lubrikantu stvaraju se nova poznanstva i ad hoc vinska zajednica savršeno funkcionira.
Nemoguće je nabrojati sva vina koja su ondje bila izložena, a teško je nabrojati i sva ona kušana, pa stoga ćemo taj dio preskočiti. Dovoljno je reći da je ondje bio presjek sveg najboljeg što Vojvodina i uža Srbija nude u vinskom smislu, a nije nedostajalo niti destilata, delicija, dobre vibre i zabave.
About Author
