SPORTHOUSE OSIJEK (SPORT, FOOD & RELAX) – TOTALNO DRUGAČIJI OD DRUGIH
Kako na jednom mjestu natući kalorije i odmah ih i potrošiti? Odgovor na to daje SportHouse Osijek. Naime, radi se o jedinstveno gastronomsko-sportsko-kulturnom centru koji istodobno spaja sjajnu hranu, zabavu i sport. U ponudi imaju tridesetak vrsta pizza, šest vrsta sendviča i isto toliko vrsta salata. U sklopu centra se nalazi i sportska dvorana koja se može iznajmiti zainteresiranim grupama. SportHouse je sjajan primjer industrijskog dizajna i revitalizacije industrijske baštine. Nekada je tu godinama bilo ružno i zapušteno željezničko skladište, a onda je ovaj prostor zablistao u novom sjaju.
Ovaj vikend je u Sporthouseu održan i Steak making class; svojevrsno uvođenje steaka u standardnu ponudu „na mala vrata“, u suradnji sa konobom Galinac iz Brela. Te nedjelje, 17.11. proveo sam ugodnu večer u društvu vlasnika SportHousea Marija Perkovića, vlasnika konobe Galinac Stjepana Sliškovića i glavnog chefa hotela Osijek Tomice Đukića degustirajući sočan steak i zanimljiv pizza steak uz komentiranje aktualnih gastronomskih trendova.
U razgovoru sa Tomicom prisjetili smo se završne konferencije projekta „Tematski put Zrinski – Sulejman“ koja se prije nešto više od godinu dana održala u hotelu Osijek. Iako je otada prošlo više od godine dane još uvijek se sjećam povijesne gastro gozbe koju je Tomica pripremio. Naime, na konferenciji je predstavljena kuharica Darka Varge „Hrana, kuhinja i blagovanje u doba Zrinskog“, a Tomica je oživotvorio drevne recepte i dočarao nam kako su se gostili na ranonovovjekovnim hrvatskim velikaškim dvorovima. Nakon toga sve Vam dođe da pronađete neki vremenski stroj i teleportirate se u 16. stoljeće u drevni Zrin, naravno u neki termin neposredno poslije lova.
„Knjiga je zanimljiva i korisna, ali istodobno i dosta poetična, tj. nedovoljno precizna glede receptura i normativa. Ja sam detaljno proučio knjigu i sedam dana pripremao gozbeni stol.“ rekao je Tomica. Moram se nadovezati da ga je pripremio više nego uspješno. Gozba za pamćenje! Tomica je bio i kuhar hrvatske nogometne reprezentacije, a usavršavao se u vrhunskim danskim i njemačkim restoranima.
Inače, njegov brat Ivan, koji je također kuhar, majstor je food carvinga, njegove kreacije sa rezbarenjem hrane graniče sa kiparskom umjetnošću, a prošle godine sudjelovao je kao član hrvatske reprezentacije na kulinarskoj olimpijadi u Erfurtu.
Stjepan Slišković u svojoj konobi Galinac gostima nudi pršut od svinja iz vlastitog uzgoja, kao i brojne specijalitete od plodova mora. Ražnjići od kozica s blitvom na dalmatinski, lubin, komarča, škampi, salata od hobotnice, crni rižot, rižot od sipe samo su dio ponude. U ponudi imaju brojne specijalitete od janjetine i govedine, kao i velik izbor steakova. Ramstek i biftek s krumpirom u foliji, ramstek s umakom od šampinjona, povrćem i kroketima, biftek sa zelenim maslacem i pomfritom, biftek s umakom od gorgonzole i kroketima, biftek „Brela“ punjen sa sirom, uz umak od šampinjona, krokete i povrće…
Budući da ih veže dugogodišnje poznanstvo svoj know howvezan uz pripremu steakova Stjepan je odlučio podijeliti sa Mariom, te je i došao zajedno sa jednim kuharom iz konobe na tjedana dana u Slavoniju. Inače Stjepan je redoviti gost u Slavoniji. Predsjednik je udruženja obrtnika grada Makarske, te je za makarske obrtnike često organizirao turističke posjete Slavoniji & Baranji.
Povela se priča o različitim kuharskim subspecijalnostima i Stipe je naglasio da najviše cijene kuhare koji prave jednostavna jela karakteristična za određeno područje, pritom se služeći lokalnim namirnicama – takozvana ambijentalna jela. „Kuhare mogu svrstati u četiri kategorije: a la carte kuhari, kuhari za hladne i tople buffete i na poslijetku kuhari koji kuhaju gotova jela, to su za mene kuhari.
Mario Perković prvo je govorio o samome prostoru u kojem se SportHouse nalazi: Napravili smo jednu priču totalno drugačiju od drugih. Potrudili smo se oko svega. Na svome domicilnom području napravili smo nešto što smo viđali u inozemstvu dugi niz godina, pri tome razmišljajući kako bi bilo super da nešto takvo imamo u Osijeku, Slavoniji, Hrvatskoj. Ovakvih objekata uređenih u industrijskom stilu ima jako puno u Hamburgu, San Francisku, Sidneyu. Imao sam prilike obići i puno sjajnih pizzerija, te sportskih dvorana i vježbališta. Svugdje smo vidjeli ponešto što nas se dojmilo i sve ono što nas se najviše dojmilo smo htjeli implementirati na ovom mjestu. Ovaj projekt je obiteljski, sve smo napravili ja, supruga, djeca! Ali nigdje ne postoji ovakav koncept koji spaja sportsku dvoranu i restoran, po tome smo prvi i jedinstveni“
Unatoč odličnoj priči i koncepciji te činjenici da rade već godinu i pol dana, te da je to jedno od atraktivnijih mjesta za gastro izlazak u Osijeku ukoliko probate cijenjeni čitatelji u bespučjima međumrežja koristeći google ili neku drugu tražilicu pronaći članak o SportHouse jednostavno ga nećete naći, te mi je stoga drago što sam imao svojevrsnu ekskluzivu da prvi napišem osvrt o ovom centru, s naglaskom na gastronomski dio priče naravno. Vlasnik Mario Perković kaže da to nije slučajno, da nisu željeli reklamu, niti medijsku pozornost, već da proizvodi i usluge koje nude budu njihova jedina i najbolja reklama.
„Kada zaokružimo cijelu priču, tada ćemo ju i reklamirati. Ali neću ja, a niti osoblje određivati kakva će to biti medijska kampanja. To ćemo prepustiti stručnjacima, fakultetima, studentima. Nezahvalno je pričati sam o sebi, da to ne bi skliznulo u pretjeranu samohvalu. Ako imaš kvalitetu i ljudi to prepoznaju, tada možeš napraviti i outsourcing marketinga, jer se stvari ne moraju frizirati i ne moraš strahovati da nećeš široj javnosti prenijeti onu poruku koju bi želio prenijeti“
Mario za sebe kaže da nije ugostitelj niti će ikada biti ugostitelj, već organizator. On kreće od toga da se u SportHouseu osjeća ugodno kao gost, a u tu svrhu je i angažirao vrhunske ugostitelje, počevši od kuhara, pa do konobara.
„Ima odličnih hamburgera u gradu, ima odličnih tjestenina, ima odličnih čobanaca, ima odlične hrane, bez daljnjega, ali nismo htjeli svaštariti, već se ispofilirati u par tematskih područja i tu biti najbolji. Ima ljudi na ovom području koji rade sjajne fiševe i u tome su odlični, i neka, neka to rade i dalje. Mi imamo svoju priču. Bez lažne skromnosti moram reći da je pizza u Sporthouseu daleko ispred ostalih na ovome području. Ne kažem da pizze kod drugih ugostitelja ne valjaju, ni slučajno! Ali mi radimo pizzu na poseban način. Najskuplji smo u Osijeku, ali kad uzmete u obzir omjer kvalitete i cijene smatram da uopće nismo skupi. Ne želimo igrati na niske cijene, nego na vrhunsku kvalitetu, a kvaliteta košta. Imamo najbolji sir u gradu, najskuplji pršut, brašno koje drugi ne koriste. Mi možemo izbaciti samo 25 pizza u sat vremena. Capricciosa koja je u globalu najprodavanija vrsta pizze kod nas je tek na sedmom mjestu po prodaji.
Sve njihove pizze pomno se pripremaju i pažljivo se slažu sastojci, a sve to oduzima određeno vrijeme. Kako kaže Mario napravili su brend, imaju upite iz cijele Hrvatske za franšizu. „Ali još nisam spreman za to, jer ovo je samo jedan dio koncepcije koju sam osmislio, prvi korak u ozbiljnom i dugoročnom projektu. Radimo tek godinu i pol dana, a kao što se vidi imamo veliku frekvenciju gostiju, puni smo vikendom i kad su važnije utakmice. Ovo je mjesto za obitelj i za druženje. No, treba nam realno sveukupno 4-5 godina da zaokružimo cijelu priču. Ne forsiram, nego idem korak, po korak.“
Osim standardnih pizza poput capricciose, funghi, quattro formaggi, frutti di mare, vegetariana, vesuvio, margarita, itd. imaju i zanimljive varijacije poput pizze skandija (pellati, sir mozzarella/gouda, dimljena vratina, gljive, sezam, origano, masline), toffu i špinat pizza (pellati, sir mozzarella/gouda, karamelizirani luk, gljive, kuhani špinat, dimljeni tofu, sušene rajčice, feta sir, origano, masline). Pizza marinirane tikvice i patlidžani sadrži pellate, sireve skuta, mozzarella i gouda, rikolu, tikvice, padlidžane, svježi bosiljak, češnjak, crne masline, sušene rajčice, cherry rajčice i dressing jogurt. Tu su i pizze sa slanim inćunima, bbq pizza, pikantna dynamit pizza, pizze sa dimljenom piletinom, kulenom, slavonska, grčka i makedonska, talijanska i american pizza, pizza sa porilukom i gorgonzolom, karameliziranim lukom i špinatom… .A pizza kuće, pogađate već, zove se SportHouse pizza i sadrži i paški sir, a osim njega, još i pelate, mozzarellu, grana padano, svježi bosiljak, mozzarelline, cherry rajčice, masline i dressing jogurt.
„Nakon pizza, sada ubacujemo steakove, a potom ćemo gostima ponuditi i novu koncepciju hot dogova i tako dalje. Koliko bih ja volio da to sve zaživi u ekspresnom roku, uvijek smo sputani nekim stvarima na koje u tom trenutku ne možemo utjecati. Tek prije mjesec dana sam uspio dobiti željeni umak za pizzu iz Italije jer mi ga ranije nisu htjeli prodati. Ta tvrtka ima takvu tržišnu situaciju da im je moja potražnja bila nebitna, pa sam morao smišljati načine kako da dođem do zaliha željenog umaka, a pritom sam organizirao i vlastiti prijevoz, a sve s ciljem da napravim najbolju pizzu na ovom području.“ – priča Mario energično, žustro i sa strašću.
U standardnoj ponudi imaju i sendviče (kulen, pršut, pileća prsa, tost, tuna, šunka), te salate (tuna, piletina/aceto balsamico, piletina/dressing od marelice, šopska, carpaccio i nizza). Nizza salata kombinira od rikolu, zelenu salatu, radič, krastavce, jaja, tunu, luk, crne masline, cherry rajčice i dressing.
Mario kaže i da je koncept SportHousea, kao i sportsko – filmskog festivala zaštićen u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, baš kao što je to napravio i Željko Špalat sa svojom Kućom piva u Slavonskom Brodu. Sportsko filmski festival je planiran za sljedeću godinu, a riječ je prvome festivalu takvoga tipa u nas. Taj festival će se odvijati na vanjskome prostoru, na prostranom parkingu ispred SportHousea, objedinit će projekcije filmova, kazališne predstave i različite evente.