JUGOZAPADNA BAČKA – TERRA INCOGNITA KOJU TEK TREBA OTKRITI
Za većinu žitelja istočnog dijela Hrvatske susjedna Srbija, odnosno Vojvodina destinacija je za shopping. Osječani tako hrle u Bogojevo, a žitelji Iloka u Bačku Palanku. Od osam graničnih prijelaza sa Srbijom tri vode put Bačke, a ostalih pet put Srijema. Od tri prijelaza prema Bačkoj jedan se nalazi u Baranji (Batina), drugi u Slavoniji (Erdut), a treći u Srijemu (Ilok).
Batina – Bezdan je najsjeverniji prijelaz prema Srbiji i taj dio susjedne Vojvodine je poprilično poznat putnicima namjernicima iz Hrvatske prvenstveno zato što se na potezu od obale Dunava do samog sela Bezdan nalazi nekoliko zanimljivih čardi kao što su Čarda kod carine, Šebešfok i Pikec čarda. Nekad su u njima cijene bile znatno jeftinije no u sličnim objektima s hrvatske strane Dunava, no se većim priljevom gastro nomada iz Hrvatske cijene su se u zadnje vrijeme poprilično iznivelirale.
Onaj dio Bačke koji je relativno blizu, a prilično je nepoznat ljudima iz Slavonije je potez od Bogojeva do Bačke Palanke. Velika većina ljudi posjeti Bogojevo zbog kupovine, eventualno pojede nešto u jednom od njegova tri restorana i to je to.
Ostavivši automobil u Erdutu zaputili smo se put granice. Za divno čudo na granici nije bilo gužve i relativno brzo prelazimo granicu. Zahvaljujući biciklima izbjegavamo i relativnu gužvu na srbijanskoj strani granice. Inače na srbijansku stranu granice pristižu automobili iz pravca Apatina, te iz pravca Bogojeva, te gotovo uvijek nastaje krkljanac iliti blagi kaos.
Nastavljamo desno, put Bogojeva, a prije samog ulaska u selo nalazi se trgovina i restoran Ducko, a nešto dalje i čarda koja se obavlja. Nakon razmjene valuta u marketu Niš (prekoputa se nalazi i istoimeni restoran) koja u svom sastavu ima i mjenjačnicu spremni smo za nastavak puta. Na lokalnom kiosku za svotu od 100 dinara (protuvrijednost oko 6 kuna) kupujem nadopunu za srbijansku Globaltel sim karticu.
Google maps pouzdan je saveznik prilikom biciklističkih ekspedicija u nepoznato. Za razliku od Hrvatske gdje se kupuju bonovi za prepaid mreže u Srbiji teti na kiosku izdiktirate broj telefona, a ona Vam potom sama uplati iznos na račun. Za svotu od 100 dinara dobije se jedan gigabajt prometa. Prelazimo most na kanalu Dunav – Tisa – Dunav i ulazimo u Karavukovo, nekoć njemačko selo čije je izvorno ime Wolfingen.
Nakon prvog mosta preko kanala uskoro slijedi i drugi i nakon kraće vožnje nalazimo se na dunavskom nasipu koji je u cijelosti asfaltiran i na kojem ne postoje barijere pa na njemu cirkulira i popriličan broj automobila. Inače ta trasa je dio europskog cikloturističkog koridora Eurovelo 6.
Put nas vodi u Vajsku, a nakon izlaska iz sela nalazi se skretanje za Jezero Provala. Uz jezero se nalazi restoran i motel Bački dvor, a samo jezero je prilično dobro uređeno; na pješčanoj plaži nalaze se suncobrani sa motivima jelen piva, a u središtu jezera drveni ponton s kojeg se može skakati. Kako ipak preferiramo tekuću vodu nismo se okupali već krenuli dalje put Bođana, s ciljem da prije velike žege dođemo do Bačkog Novog Sela i živog Dunava.
A u Bođanima se nalazi impozantan pravoslavni manastir i malo je čudno u cijeloj priči što se nalazi u samom selu, imajući u vidu da se manastiri obično nalaze na usamljenim proplancima, rubovima šuma i sličnim mjestima. Preko Plavne stižemo do Bačkog Novog Sela i prvo odredište je hotel i restoran Bela Vrba.
Nakon toga produžujemo do čarde Kod Nećka. Naručujemo fiš paprikaš i pečenog smuđa, a potom ispijamo rakiju šljivovicu – odlično sredstvo za isprati umor i prašinu s grla. Dok se fiš paprikaš lagano krčka iskorištavamo vrijeme za kupanje u živom Dunavu. Bačko Novo Selo nalazi se (ako gledamo s hrvatske strane obale) između Opatovca i Sotina, a sa vojvođanske obale Dunava lijepo se vidi crkva u Sotinu.
Fiš paprikaš je ukusan, jedina zamjerka je to što ne prave svoje vlastito, domaće tijesto već se služe kupovnim, a i riba je odlična. Kako ne bi bila kada se kod Nećka okupljaju alasi koju mu odmah i prodaju ribu. Zatekli smo i bračni par iz Budimpešte koji organizira kanuističke ture Dunavom, te im pomogli da utovare na krovne nosače kanu s kojim su se spustili do Bačkog Novog Sela i razmijenili kontakte.
Uživali smo na Dunavu, u čardi kod Nećka sve dok sunce nije malo splasnulo, a zatim smo se uputili put Bača, a zatim preko Deronja do Odžaka i nazad prema Erdutu. Sjajan dan u jugozapadnoj Bačkoj.
About Author
