HRANA NA PRAPOVIJESNI NAČIN – interview sa Tomislavom Ivančićem

Na Boroviku se od 8. do 11. kolovoza održava radionica eksperimentalne arheologije na temu “Hrana na prapovijesni način”. Uoči radionice donosimo interview sa idejnim začetnikom i organizatorom ove nesvakidašnje, no nadasve intrigantne radionice Tomislavom Ivančićem.

Predstavite se ukratko čitateljima portala Hedonism Tourism

Ja sam Tomislav Ivančić, student diplomskog studija arheologije u Zadru. Imam 26 godina i živim u Podgoraču.

Recite nam nešto o službenim organizatorima radionice TI Experimental Archaeology i udruzi za popularizaciju arheologije ZipArh.

Iza TI experimental archaeology stojim ja, napravio sam facebook stranicu, tako da mogu pokazati što radim kroz eksperimente u arheologiji. Međutim udruga za popularizaciju arheologije ZipArh službena je udruga koja je stacionirana u Zagrebu i osnovana je s ciljem promidžbe arheologije. Predsjednik udruge Dalibor Branković ove godine se ponudio da sudjeluju u organizaciji ovogodišnje radionice.

Ovo je treća radionice eksperimentalne arheologije, što je bila tema prethodne dvije i kako je nastala cijela ova priča?

Prije dvije godine nekoliko kolega i ja smo došli na ideju da organiziramo nekakvu radionicu eksperimentalne arheologije. Cilj je bio samo da se zabavimo, da radimo što volimo, da odemo u prirodu i da probamo nešto i napraviti. Tako da smo 2017. godine tjedan dana na Boroviku imali radionice izrade kremenog alata, koštanog alata, keramičke peći, keramičkih posuda, drvenog luka i strijela, te izrade košara od šiblja i vrše. Te godine smo zapravo svi još uvijek učili, iskušavali smo neke nove stvari i uspješno smo završili radionicu. Iduće, 2018. godine tema je bila izrada zida željeznodobne kuće. Nažalost te godine je bilo manje sudionika, tako da nismo uspjeli završiti zid, ali opet je bila dosta dobra posjećenost, tako da je bilo uspješno.

Odakle ideja da se za temu radionice odabere hrana?

Prve dvije godine hranu su nam uvijek kuhali dobri prijatelji i da nije njih teško bismo si mogli svaki dan kuhati. Tako da sam odlučio da pomognem njima, a i nama da ove godine tema bude hrana. Na taj način imat ćemo temu koja je zanimljiva ljudima, a koja će ujedno pomoći i nama, recimo da smo spojili ugodno s korisnim. Također hrana je bila, a i danas je, neophodna, toliko se toga radilo nevezano za samu pripremu da mi toga nismo niti svjesni, tako da će se na radionici pokazati cijeli proces nabave, procesuiranja i kuhanja hrane.

Možemo li sa preciznošću danas utvrditi s čime se hranio čovjek mezolitika i neolitika ili je ipak riječ o svojevrsnom nagađanju?

U arheologiji kada se nađe siguran dokaz tada možemo reći da je to sto posto istina. Takva je situacija i sa hranom, tijekom iskopavanja na nekim nalazištima mogu se naći sjemenke određenih biljaka koje su ljudi konzumirali. Također tijekom iskopavanja nalazimo kosti životinja koje su bile lovljene i konzumirane. Preko kostiju i sjemenki možemo sa sigurnošću reći da su se ljudi u mezolitiku hranili sa čime god su ulovili, a zanimljiva je činjenica da raste konzumacija ribljih proizvoda, ali i puževa. Od biljnih proizvoda mezolitički čovjek jeo je korijen šaša, ali i šumske korijenaste plodove, divlje voće i sl. U neolitiku se prvi puta kultivirala pšenica, raž, zob, leća i grahorice, ali i domesticirale domaće životinje poput goveda, svinje, ovce i koze. Tako znamo da je neolitička dijeta definitivno bila više biljne prirode, jer je pšenica bila glavni izvor prehrane. Što se tiče recepata to je sigurno nagađanje, jer nigdje nije zapisano kako su oni miješali sastojke i na koji su ih način spremali, ali mi ćemo se potruditi da na radionici iskušamo neke recepte koji su mogli biti spremani u neolitiku i mezolitiku.

Zašto je kao mjesto radionice odabran upravo Borovik?

Prije svega jer je Borovik vrlo blizu moga mjesta stanovanja, ali i zato jer je Borovik prava oaza u prirodi koju vrijedi promovirati, na bilo kakav način.

Koje sve aktivnosti ste dosada imali s ciljem približavanja javnosti načina kako se čovjek hranio u prapovijesno vrijeme?

Do sada zapravo nismo imali niti jednu radionicu na takvu temu, tako da će nam ovo biti prva takva. Ove godine smo imali dvije prezentacije radionice na Boroviku, jednu u Muzeju Đakovštine u Đakovu, a drugu u Arheološkom muzeju u Osijeku. S tih par prezentacija posjetitelji su dobili mali uvid u to što ih čeka na Boroviku.

Očekivanja od radionice na Boroviku i planovi za budućnost.

Na radionici očekujemo prije svega dobru zabavu, finu hranu i što je veći broj posjetitelja moguće. Hrana je uvijek privlačila ljude, tako da se nadamo da će to biti slučaj i ovdje. Cilj nam je promovirati arheologiju i eksperimentalnu arheologiju, ali i jezero Borovik i prirodu. Pošto će ovogodišnja radionica imati najveći broj sudionika, očekujem da će biti ove godine biti vrlo kvalitetno odrađeno i da će posjetitelji moći jako puno toga saznati od sudionika.Tko god želi može se priključiti radionicama, tako da je radionica u neku ruku i interaktivna. U budućnosti se nadamo da ćemo dobiti podršku kroz projekte, kako bismo mogli što kvalitetnije i bolje organizirati slične radionice na Boroviku, ali i drugdje u Hrvatskoj, te kako bismo još više promovirali eksperimentalnu arheologiju.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Instagram did not return a 200.