STROSSMAYER 2 – UGODNA PRINOVA NA OSJEČKOJ UGOSTITELJSKOJ SCENI

Prije desetak dana otvoren je restoran Strossmayer 2. Restoran se nalazi na adresi Kralja Petra Svačića 16a, a kao što i samo ime restorana sugerira riječ je o nastavku ugostiteljske priče stare više od dva i pol desetljeća, priče koja je započela 1994. godine otvaranjem restorana Strossmayer u osječkoj ulici Josipa Jurja Strossmayera.

Iza ove priče stoji renomirani osječki ugostitelj Boris Kocsis koji je osim ova dva restorana vlasnik i kultnog restorana „Kod Ruže“ koji se nalazi u osječkoj staroj jezgri – Tvrđi, a svojevremeno je vodio i još jedan restoran koji spada u sam vrh osječke restoranske ponude – restoran Lumiere koji se nalazi uz kino Urania i najljepšu riječnu šetnicu u Hrvatskoj – osječku Promenadu.  

Vijest o otvaranju novoga restorana, posebice u ovom dijelu grada (gradska četvrt Novi Grad) bila je idealan povod za posjet restoranu, razgovor sa gospodinom Kocisom i testiranje onoga što ovaj restoran nudi.

Pri samom ulasku u restoran primjećuje se mnoštvo zanimljivih detalja koji ovom objektu daju jedan poseban ugođaj i štih, počevši od crvenog vintage bicikla preuređenog u priručni šank, čija košarica figurira kao mini ostava za butelje vina, velikog zida optočenog“ punim buteljama vina u lijevom dijelu unutrašnjeg prostora, retro ventilatora na stropu objekta ili crnog pribora za jelo postavljenog na stolovima.

Ali to nije sve, tu čitav pregršt zanimljivih detalja i „detaljčića“ poput minijaturnih metalnih skulptura bicikla, jednog čitavog zida sa uramljenim crno – bijelim fotografijama starinskih prometala; brodova, automobila, autobusa, zrakoplova, zeppelina, itd.

Zatim, tu su i preparirane glave (prave ili umjetne nebitno, izgledaju prilično realistično) jelena, medvjeda, muflona i losa koje izviruju iz cigala koje čine jedan od zidova, vintage telefon s brojčanikom koji se okreće (i koji je kako Boris kaže još uvijek u funkciji, putem kojeg primaju narudžbe), a detalj koji me najviše oduševio kada je u pitanju uređenje interijera je postolje stolova koje podsjeća na stare mašine za šivanje – singerice.

Sumarnim pogledom na uređenje interijera primijetio sam da tu ima stvarno svega, ali da ništa nije prenapadno, prenakrcano ili da se nešto od toga ne uklapa u cijelu koncepciju objekta. Pitao sam Borisa da li je prilikom uređenja objekta koristio usluge nekog od dizajnerskih studija i dobio niječan odgovor. Samo uređenje interijera ostavilo je na mene odličan dojam, i to je vrlo bitno, jer posjeta restoranu nije i ne smije biti samo puko unošenje kalorija, već jedan doživljaj. Doživljaj kreće od prvog vizualnog dojma, a naravno kruna tog doživljaja mora biti kušano.

Iako je bila riječ o ranom poslijepodnevu restorana je u tom trenutku bio gotovo pun. Interes Osječana nadmašio je očekivanja vlasnika, a velika većina posjeta ide preko rezervacija jer se najčešće događa da oni znatiželjnici koju „nabasaju“ sa ulice ne mogu naći prazan i slobodan stol. „Bilo je skeptika kada je u pitanju lokacija, mogućnost parkinga i slično, praksa je pokazala da skepsi nema mjesta ako je lokal dobar, ako je usluga dobra i naravno ako je hrana dobra, a sve ove tri komponente mi nastojimo držati na visokom nivou, a feedback u vidu interesa, rezervacija, posjeta i ponovnih posjeta nam govori da smo na pravom putu.“

O motivima pokretanja novoga restorana Boris kaže: „Svi kažu da je kriza u Osijeku, ali ako čovjek napravi nešto novo i bolje, nema razloga da priča ne bude uspješna. Strossmayer 1 uvijek je radio i još uvijek radi odlično i smatramo da je grad Osijek dovoljno velik za dva Strosmmayera, sa sličnim ili približno sličnim jelovnikom“

Vezano uz novine, ili ono što Strossmayer 2 diferencira od Strossmayera 2 čuli smo sljedeće: „Novine su vezane između ostaloga i uz vinsku kartu, koju smo modificirali i prilagodili vremenu i naglasak stavili prvenstveno na lokalna, ambijentalna vina iz iločkog, erdutskog i baranjskog vinogorja.

Upitan po čemu se njihova priča razlikuje od većine ostale ponude na osječkoj ugostiteljskoj sceni i kako su sugrađani reagirali na otvaranje ovoga restorana Boris je istaknuo: „Sve kreće od pripreme hrane, zatim od serviranja hrane, do ambijenta u kojem se hrana konzumira. Od sedam čula nastojimo barem tri maksimalno zadovoljiti. Ovo nije klasičan lokal, ovo je lokal koji može zadovoljiti sve starosne kategorije restoranske publike. Ono što nas posebno raduje su komentari ljudi koji žive u ovome dijelu grada koji su istaknuli da je napokon ovaj dio grada dobio ugostiteljski objekt, restoran koji je iznad prosjeka.“

Što se samog jelovnika tiče na njemu dominiraju pizze, tjestenine, plodovi mora i ribe pa se komotno restoran Strosmmayer 2 može nazvati i talijanskim restoranom. U ponudi imaju petnaest vrsta pizza, od klasika kao što su magarita, vezuvio, capricciosa, quattro formaggi do pizze kuće, „pizze Strossmayer 2“ koja osim tri vrste sira – feta sir, gouda i gorgonzola, sadrži i dvije vrste gljiva – šumske gljive i bukovače, te slaninu i ljubičasti luk do „pizze šefa kuhinje“ koja sljubljuje šunku i suhi vrat sa sirom, šampinjonima, paprikom, kukuruzom i slaninom.

U ponudi imaju i deset vrsta tjestenina; tu su spaghetti bolognese, lasagne, njoke carbonara, tagliatelle Sole siciliano, Gnocchi al tartufo, zeleni rezanci sa biftekom, a ono što sam i osobno kušao i bio više nego zadovoljan su pljukanci Strossmayer No. 2, jelo u kojem su pljukanci sljubljeni sa pršutom, brokulom, listićima badema i vrhnjem za kuhanje.

Od plodova mora i ribe tu su frigane lignje i lignje sa žara, te lignje punjene pršutom, file lososa i tune na grillu, te riblja plata na kojoj se nalaze lignje, losos i tuna. U ponudi imaju i bogat izbor jela sa grilla koji seže od ćevapa do bifteka sa umakom od tartufa i šumskih gljiva. Tu je i sedam vrsta burgera, od toga je samo jedan na bazi piletine, a ostalih šest na bazi junetine, te tri vrste tortilla (piletina, junetina, svinjetina). Oni koji žele osjetiti dašak orijenta mogu naručiti wok noodle sa piletinom ili pak gamberima. Kada su deserti u pitanju tu su palačinke „uradi sam“ ili pak kolač iz desertnog hladnjaka. Za svakog ponešto.

Ono što je Boris višekratno naglasio, a u što sam se i sam uvjerio je to  da inzistiraju na poslovnoj politici i filozofiji „punog tanjura“. Porcije su im uistinu obilne i nitko iz restorana ne smije otići gladan ili nedovoljno sit. Takav pristup svojevrstan je hommage slavonskoj tradiciji i ovdašnjoj kulturi stola baziranoj na izobilju, bez nepotrebnog vaganja svake kalorije.

I ja sam osobno (kao bez lažne skromnosti već prekaljeni gurman) boreći se sa pljukancima posustao i na kraju ostavio otprilike četvrtinu posluženoga na tanjuru, što mi priznajem ne služi nimalo na čast, a što bi tek bilo da sam se „borio“ sa nekom zahtjevnijom delicijom!?

Sve u svemu, summa summarum posjet restoranu Strossmayer 2 je doživljaj, te preporučujem svima koji to još nisu učinili da rezerviraju svoje mjesto, te da se uvjere i sami u istinitost ovih redaka.

About Author