NIJEMCI – SKRIVENI BISER ZAPADNOG SRIJEMA
Općina Nijemci idealna je destinacija za ljubitelje rekreacije u prirodi i hedonističkih užitaka. Ova dva elementa skladno se nadopunjuju i isprepleću u tom sjeveroistočnom kutku Lijepe naše, u što smo se i sami uvjerili tijekom jednog vikenda provedenog u Nijemcima.
Red canoeinga i birdwatchinga po rijekama Bosutu i Spačvi, red gurmanskih užitaka poput janjetine ispod peke sa šparogama, ciklođiranje po skrivenim zakutcima Spačvanske šume, uživanje u domaćim vinima i rakijama, druženje uz vatru do ranih jutarnjih sati i nakon svega noćenje na robinzonskom smještaju – sve su to elementi jednog predivnog mozaika koji dugo ostaje otisnut u memoriju i odmah po povratku u domicilno okruženje kopka putnika da se ponovno vrati u Nijemce i istraži još jedan zakutak šume, još jednu okuku rijeke…
Općina Nijemci nalazi se u ravničarskom dijelu Srijema. Prostrane, nepregledne ravnice ondje se spajaju sa moćnom Spačvanskom šumom i istoimenom rijekom koja se kod Lipovca ulijeva u Bosut. Općina Nijemci, iako na rubnom položaju prometno je prilično dobro povezana sa ostatkom zemlje, jer se u Lipovcu nalazi ulaz/izlaz sa autoceste koja završava na graničnom prijelazu Bajakovo i predstavlja jedan od najprometnijih tranzitnih pravaca u ovom dijelu Europe. Vukovar i Vinkovci od Nijemaca se nalaze na pola sata vožnje, a makroregionalno središte Osijek na svega sat.
Vodeći se starom latinskom poslovicom Carpe diem naša mala, ali probrana četveročlana ekipa turista hedonista pristigla je ranim jutrom u Nijemci, kako bi što kvalitetnije i sadržajnije mogla iskoristiti predivan dan, prvu lipanjsku subotu ove godine. U caffe baru Casablanca nalazimo se sa direktoricom TZ Nijemci, Katarinom Šarkić i Monikom Subotić i brusimo detalje naše male ekspedicije. Danas, kada je prilično aktualna tema okrupnjavanje turističkih zajednica mora se naglasiti da postoje i male, općinske turističke zajednice koje su stvarno agilne, te puno i predano rade na prezentaciji turističkih sadržaja svog matičnog područja. Jedna stvar je potencijal, i toga nam u Hrvatskoj ne manjka; na tako malom području nalazi se toliko zanimljivih stvari, ali sasvim druga stvar je realizacija tih potencijala i njihovo uobličavanje u gotove turističke proizvode, a tu je TZ Nijemci već napravila veliki dio posla.
Prvi korak u toj priči je bilo otvaranje Centra za promatranje ptica u Nijemcima prije nekoliko godina koji se nalazi na izletištu Sopotac, koji kilometar južnije od općinskog središta. Put do Sopotca markiran je velikim poučnim tablama sa kojih putnik namjernik može saznati više o ambijentalnoj flori i fauni, ali pravo učenje započinje tek kada sjednete na čamac i zaveslate Bosutom. Iako posjeduju i brod Sveta Katarina mi smo se ipak odlučili za kanue jer smo na taj način povezaniji s prirodom, a i možemo se zavući s njima u svaki kutak, pristati uz obalu kada je potrebno, „šuljati“ se pticama iza leđa, utrkivati sa labudovima.
Rasporedili smo se u dva kanua i krenuli Bosutom na desetak kilometara dugu dionicu, nizvodno do ušća Spačve u Bosut kod Lipovca. Iako smo veslali nizvodno te činjenice često nismo bili niti svjesni jer je Bosut iznimno spora, da ne kažemo ležerna rijeka, a na nekim mjestima kada nismo koristili vesla, već jednostavno puštali „da nas voda nosi“ čak nas je riječna struja i vraćala nazad, a mi se nismo bunili, znajući da će tako naša riječna pustolovina potrajati duže. Jedno je gledati Bosut kako teče u Vinkovcima, a sasvim drugo je veslati po njemu. I tek tada spoznate da su stari Rimljani bili u pravu kada su govorili da u svome imperiju imaju jednu rijeku koja „dopodne teče na jednu stranu, a popodne na drugu“. U biti imate dojam da više stoji, nego što teče, kao da se nalazite na starom ili mrtvom toku neke veće rijeke. Ali mirnoća vode je odlična za samo veslanje i user experience, ne morate razmišljati o tome kako prijeći neki brzac ili kako pratiti riječnu struju da biste išli brže. Na Bosutu se možete u potpunosti posvetiti uživanju u prirodi, a ono što na prvu upada u oko su ptice, i to vrlo velika koncentracija različitih vrsta ptica.
I moram priznati da mi se naziv naše polazišne točke (na kojoj su i smješteni kanui) – Centar za promatranje ptica u nekim trenutcima činio i pomalo pretenciozan, sve dok se nisam i sam otisnuo kanuom niz rijeku Bosut. Na području općine Nijemci zabilježeno je čak 89 vrsta ptica, te smo se cijelom našom veslačkom dionicom družili s njima. Od pojedinačnih primjeraka strateški skrivenih u krošnjama drveća do čitavih jata koja su nam konstantno prelijetala preko glava i čamaca, do labudova i divljih pataka s kojima smo se „utkrivali“ jer, ptice su nas stalno pratile. I na kraju je kanu postao samo sredstvo za promatranje ptica, i ta birdwatching dimenzija izleta u potpunosti je zasjenila onu sportsko – rekreacijsku. I tako, nakon tri sata uživanja na rijeci Bosut prve znake civilizacije primijetili smo došavši u Apševce, ugledavši obrise seoskih kuća i mjesnu crkvu. Prošli smo ispod mosta koji Apševce spaja s Lipovcem i uskoro se našli na ušću rijeke Spačve u Bosut. Da smo nastavili dalje, nizvodno Bosutom ubrzo bi završili u susjednoj Srbiji. Iskcali smo se na obalu i ja sam morao još prijeći na drugu stranu Bosuta, jer tamo se rijeka, zbog postavljene brane doslovce može prehodati. Prošle godine kada sam bio tamo našao sam na brani, praktično usred rijeke veliku riječnu školjku. Ovog puta nisam bio te sreće, ali sljedeći put…
Sabiremo dojmove sa veslačke dionice, niti mala nezgoda u vidu prevrtanja jednog čamca na početku ekspedicije nije nam pokvarila raspoloženje. Naprotiv, to je samo jedna mala anegdota po kojoj ćemo još bolje i duže pamtiti ovo iskustvo. Kolega kojem se nezgoda dogodila odlučio se našaliti na svoj račun, te je na facebooku stavio status da se nalazi „u Bosutu“, a ne „na Bosutu“. Da nisam bio u čamcu s kamermanom možda bih si i sam priuštio taj užitak i osobno se okupao u Bosutu. No, bit će još vremena, ljeto još nije niti počelo, i ovo je tek moj drugi posjet Nijemcima, i to prvi istraživački.
Nakon transfera čamaca dolazimo na Kuzmin salaš, gdje nas dočekuju ljubazni domaćini Tomislav i Ana, a kako drugačije nego sa rakijom, i to pravom domaćom. Jedna, dvije rakijice dok iščekujemo objed i umor, ako ga je uopće i bilo u potpunosti nestaje. Kuzmin salaš registriran je kao robinzonski smještaj, ali posjetitelji tamo imaju sve potrebne sadržaje osim električne energije i tekuće vode. Ali to je zapravo prednost jer upravo cilj odlaska na ovakav smještaj je bijeg od urbane svakodnevnice, no stress therapy i vraćanje iskonskim oblicima života. Ok, za one koji baš moraju napuniti mobitel tu je i agregat, i mi smo ga nakratko navečer uključili, ali vrlo brzo i ugasili kako njegovo brujanje ne bi narušavalo zvuke prirode, jer Kuzmin salaš nalazi se vrlo blizu Centru za promatranje ptica; s jedne strane nalazi se rijeka Bosut, a na horizontu se vidi i nepregledna Spačvanska šuma koju ćemo poslije ručka posjetiti biciklima.
Naš domaćin Tomislav uspješan je poljoprivrednik koji obrađuje stotinjak hektara oranica, a u otvaranje smještaja i iskorak prema turizmu odlučio se zbog turističkog buđenja općine Nijemci. Prvo je napravljena infrastruktura, osmišljene su brojne tematske rute, a onda se prirodno ukazala i potreba za smještajem. A kada taj smještaj ima povijest i dušu, to je tek onda prava priča. Tomislav je smještaj nazvao po svojem djedu, Kuzmi koji je kako i samo ime govori tamo nekoć imao salaš. Dok priprema čobanac i janjetinu ispod peke pokazuje nam crno – bijele fotografije salaša kako je nekad izgledao. Danas je to potpuno renoviran i uređen objekt. U prizemlju se nalazi prostrana blagovaona – soba za druženje sa kuhinjom, a na katu spavaonice. Sama parcela na kojoj se nalazi salaš je vrlo prostrana, te smo zaigrali i frisbee, ali najviše vremena smo ipak provodili pod sjenicom i uz ložište.
I tako, uz lagano ispijanje rakijice i razgovor sa domaćinima došlo je i vrijeme ručka. A Tomislav i Ana su nam pripremili čobanac i janjetinu ispod peke. Iako i jedno i drugo figurira kao glavno jelo, ovog puta je čobanac igrao ulogu predjela, da ne kažemo „juhice“. Odličan čobanac, napravljen tako da svima prija, da se nitko ne može požaliti da je previše ljut i žestok. A onaj kome nije dovoljno ljut uvijek ga može dodatno zaljutiti, a suprotno se ne može napraviti. Poslije čobanca janjetina ispod peke. Poseban čar daju joj šparoge koje su se tako lijepo raskuhale i koje nisu nimalo žilave. I ono što je najbitnije, to su domaće, srijemske šparoge. Prava fantazija okusa, svaka čast domaćinima koji su nas ponudili i vinom. I to ni manje ni više nego vinom iz Nijemaca, vinom vinarije Dizdar birc. Malo sam se zbunio, da ne kažem i postidio jer za tu vinariju nikad nisam čuo, niti sam Nijemce percipirao kao vinorodni kraj. No vino je sasvim ok, i graševina, a posebice chardonnay.
Nakon obilnog i ukusnog ručka vrijeme je za nove aktivnosti. Odlazimo po bicikle i prtenim putem se upućujemo prema Spačvanskoj šumi prolazeći uz polja pšenice i ječma. Nakon prelaska drvenog mostića preko kanala nalazimo se u divljini Spačve. Ova šuma ima površinu od oko 40.000 ha i najveći je šumski kompleks hrasta lužnjaka u Hrvatskoj i među većima u Europi. Koristeći šumske putiće probijamo se kroz gustu šumu i što se više vozimo to smo dublje i dublje. I tek tada, kada uđe duboko u šumu putnik namjernik dobiva polako spoznaju o njenoj grandioznosti. U biti, višesatna vožnja po spačvanskoj šumi bila je dostatna tek da ju „okrznemo“. No, ljeto tek dolazi i ovo je tek prva biciklistička vožnja na ovom području koje je toliko veliko i kompleksno da ne može dosaditi.
Nakon biciklističke vožnje vraćamo se na Kuzmin salaš, a tamo nas već čekaju srijemske suhomesnate delicije, da se nešto prigrize, tek toliko dok se čeka večera. Dok sjedimo pod sjenicom promatramo idiličan prizor sutona u Srijemu, nadolazeće noći koja se spušta na ravnicu i šumu. Uistinu sadržajno ispunjen dan približava se svome kraju. Nakon obilne i poslovično ukusne večer koja sastojala od ajnpren juhe i zatim teleće koljenice sa hrenom i kopar sosom. Iako smo puno kalorija i potrošili, još više smo i unijeli. Pa ipak se nalazimo u Srijemu, a tko ovdje dođe i ne udeblja se par malo kao da nije niti bio.
Pala je već duboka noć, a druženje smo nastavili uz ložište koje se nalazi pored sjenice. Sažimati dnevne događaje najbolje je uz vatricu dok lagano tinja. Toliko doživljaja u jednom danu da je pomalo teško sve sumirati. Dan u Nijemcima uistinu je bio dan za pamćenje, a rekreativni sportski sadržaji u opreci sa hedonističkim gastro užicima idealna formula kako dan sadržajno ispuniti. Ravnica, Bosut i Spačva idealna su kulisa za urban getaway, i za vraćanje čovjeka prirodi, iskonu i u konačnici samome sebi.
About Author
