VINART GRAND TASTING OUTLET – DUGO OČEKIVANI PRVI OVOGODIŠNJI VINSKI FESTIVAL OPĆEG TIPA
U promijenjenom terminu i u nešto drugačijim uvjetima održalo se ovogodišnje izdanje Vinart grand tastinga – uz VinoCom najznačajnijeg vinskog festivala općeg tipa u Hrvatskoj. Vinart je održan 3. i 4. lipnja, na blagdanski četvrtak i petak kojeg su mnogi spojili sa vikendom.
Dosad se Vinart održavao u zatvorenom prostoru u Laubi, a sada je održan po prvi puta na otvorenom, na sjevernom platou Muzeja suvremenih umjetnosti u Novom Zagrebu. Sjajan prostor kao kulisa ovog festivala. Iako otvoren, prostor je bio natkriven, pa ni eventualna kiša nije mogla pokvariti ugođaj.
Vinart je i ove godine okupio najeminentnije vinarije iz svih dijelova Hrvatske, a priliku predstaviti se Hrvatskoj publici imali su i poneke strane vinarije, u prvom redu iz BiH i Slovenije. Vođen lokal patriotskim porivima prvo sam se fokusirao na vinarije iz Slavonije i Baranje.
Osim velikih sustava kao što su Belje, Iločki podrumi, Kutjevo d.d., PP Orahovica na Vinartu su se predstavile i obiteljske vinarije srednje veličine kao što su Antunović, Buhač, Krauthaker, Galić, boutique vinarije kao što je Sontacchi, a po prvi puta se vinskoj publici predstavila nova erdutska vinarija Royal hill estate nedavno nastala akvizicijom dijela vinograda vinarije Iuris.
Njihovi vinogradi nalaze se na lokalitetu Kraljevo brdo u Dalj planini, pa otuda i naziv vinarije, a svojim osnivanjem preotele su titulu najmlađe erdutske vinarije svestranom Hrvoju Paviću i njegovoj vinariji Magistra. Organizator Vinarta Saša Špiranec o njima je u Jutarnjem listu pisao koncem travnja, a eto početkom lipnja imali su i prvi nastup na nekom vinskom festivalu. Kušao sam njihov Blanc de Noir – bijelo vino dobiveno od crne sorte pinot noir i njihov rosé od istoimene sorte. Odlična vina, pogotovo kada se uzme da su im to prvijenci.
Odlazim do štanda vinarije Krauthaker uz nadu da ću kušati poneko za ovo podneblje neuobičajeno vino, ali kako to obično biva kušao sam puno više od toga. Vinariju Krauthaker predstavljao je mladi trgovački putnik za kvarnersko područje u vinariji zaposlen tek tri tjedna, ali je prezentaciju vodio suvereno kao da u vinariji radi već godinama i odgovarao bez zadrške i temeljito na sva pitanja posjetitelja.
Krenuli smo sa graševinom Podgorje koja mi se posebno urezala u pamćenje još 2017. godine kada je bila šampion festivala u Kutjevu. Nakon kušanja različitih berbi graševine sa ovoga mikrolokaliteta kušao sam i graševinu Mitrovac koja mi je za čak za nijansu bila i bolje. Kušao sam i viognier koji čak nije ni uvršten u preporučene sorte u RH, ali je u Krauthakerovoj produkciji sasvim solidno vino. Što se pjenušaca tiče njihova Julija nastala na bazi tri muškata definitivno je best buy u toj kategoriji.
Za mene, koji sam u svojim vinskim lutanjima ipak skoncentriran prvenstveno na matično područje, Slavoniju i Baranju Vinart je odlična prilika da dobijem uvid u vinsku scenu ostatka Hrvatske pa sam stoga druženje sa SiB vinarijama sveo na Royal Hill Estate i vinariju Krauthaker. Jedna vinarija iz vinogradarske podregije Podunavlje, a druga Slavonija i dosta. Ok, iz znatiželje sam kušao i prošlogodišnju berbu zelenog silvanca PP Orahovice, njihovog najintrigantnijeg vina. Nisam veliki fan prolijevanja vina, ali na ovakvim manifestacijama gdje posjetitelji imaju prilike kušati stotine i stotine vina to je nekad naprosto nužda.
Oduševila me primoštenska boutique vinarija Prgin koja svoja vina pravi uglavnom od sorte Babić koja raste na lokalitetu Bučevac. Sjajan je Prgin opolo što je stari dalmatinski naziv za rosé vino. Istarska vinarija Benvenuti iz mjesta Kaldir kod Motovuna ostavila je sjajan dojam sa svojom Malvazijom. Tu je i sjajan Corona Grande – kupaža malvazije i muškata sa malim primjesom autohtone aromatične sorte ulovine. Mora se spomenuti i Caldierosso – kupažu terrana, merlota, nebbiola i tempranilla.
Vina Koper osim dobre istarske malvazije osvojili su me svojom etiketom sladki muškat, te polusuhim sec. pjenušcem C.A.P.R.I.S rosé nastalog na bazi sorata merlot i refošk. Još jedna sjajna istarska vinarija na koju sam naletio je Cosseto. Deja vu je chardonnay, a 300 je cuvée terana i cabernet sauvignona
Vinarija Katich iz Imotske krajine osim lokalnih sorti kao što je kujundžuša ima i sasvim solidan chardonnay. Zadarska vinarija Fiolić radi odlično vino od authotone sorte maraština. Vinarija Prović je mala boutique vinarija iz Opuzena. Odličan je njihov chardonnay, kao i chardonnay sur lie nazvan Naron, a najviše me se dojmila njihova zlatarica nazvana Livija. Vinarija Županović iz Kruševa kod Primoštena ima sjajan rosé Galjin dvor na bazi Babića. Hercegovačka vinarija Škegro iz Radišića kod Ljubuškog osvojila me sa Kršem bijelim od žilavke i Kršem crnim od blatine.
Dvorska vina Šoškić sa Plešivice ostavila su odličan dojam sa čitavim nizom vina, počevši od sauvignona, pinot grisa, muškata žutog, pa sve do pinot noira. Vinarija Šember iz Jastrebarskog jedna je od pionira u proizvodnji pjenušaca u Hrvatskoj. Od mirnih vina proizvode i odličan pinot crni. Zagorska vinarija Petrač uvijek me oduševi sa svojom bodroškom kupažom nazvanom Karizma. Sjajni su i njihovi pjenušci Bregh blanc de blancs, te Bregh rosé, a sasvim solidna je i njihova graševina. Vinarija Markus iz Zagreba zanimljiv je projekt pomalo netipičan za hrvatske prilike. Garažna je to vinarija koja proizvodi Dingač u Zagrebu.
Na koncu konca s osjećajem rezignacije moram priznati da nisam kušao niti 5% ponuđenih vina, ali sezona vinskih festivala tek počinje, a već koncem lipnja, točnije 27. lipnja na istome mjestu u muzeju suvremene umjetnosti održava se i osmi Pink day – festival ružičastih vina. Tek smo počeli…
About Author
