Odžaci su mjesto smješteno u bačkom dijelu Vojvodine i ne treba ih miješati sa gradićem u bosanskoj Posavini koji se zove Odžak. Najkraći put do Odžaka vodi preko graničnog prijelaza Erdut – Bogojevo. Od Bogojeva do Odžaka može se doći sjevernim putem preko Srpskog Miletića ili južnim putem preko Karavukova.

Što se gastro ponude tiče Odžaci su poznati po restoranu „Lazar“ koji nudi sjajnu kuhinju karakterističnu ne toliko za Vojvodinu koliko za balkanski dio Srbije južno od Dunava i Save, ali hodajući Odžacima sasvim slučajno sam naletio i na jedan punokrvni Street food. Naići na dobar street food primjerice u Novom Sadu nije nikakva rijetkost, ima ih na pregršt, ali naići na street food koji će Vas oduševiti u varošici koja ima manje od 10 tisuća stanovnika prilična je senzacija.

Street food „Klopa u centru“ lociran je u Somborskoj ulici, na kućnom broju 20, a vanjski dio za objedovanje se zapravo nalazi u pješačkoj zoni u ulici Kneza Mihaila. Na manje od 100 metara od street fooda nalazi se najpoznatiji simbol Odžaka i okolice – statua Crvenokose boginje.

U ponudi imaju 5 vrsta pizza sa talijanskim i srpskim nazivima (u zagradi). To su La pizza nostra (Naša pizza), Camino (Odžačanka), Bella mia (Lepa moja), Caccieta (Kaćeta) i Rossa (Crvena). Tu su i dvije vrste palačinki; sa marmeladom i nutellom, a ova druga verzija palačinki se još može „podebljati“ sa bananom i plazma keksima.

Osim ovih 7 stavki, tu je i 8 vrsta klope koji se mogu svesti pod klasični fast food/street food. Iako imaju urbanu i modernu priču koja kreće od samog vizuala lokala pa sve do načina pripreme hrane nisu se odrekli niti tradicije karakteristične za ovo podneblje, pa tako osim tri vrste burgera i tortilje s piletinom možete naručiti i klasičnu pljeskavicu u varijanti od 150 ili 200 grama (razlika je 30 dinara ili manje od 2,00 kn), gurman pljedžu, belo meso i pohovano belo.

Glavni aduti u ponudi su im „Naš burger“ i „Jalapeno burger“. Prvi se sastoji od 150 grama miješanog mesa, bbq umaka, cheddar sira, pečene slanine, rikole, rajčice, iceberg salate, kiselih krastavaca i crvenog luka, a uz to se još služi i pommes sa ketchupom. U drugi se, kao što i samo ime sugerira stavljaju i jalapeno papričice.

Ceh za nas četvero bio je smiješnih 1010 dinara iliti 65,00 kn, ali cijena u ovoj priči nije najbitnija već prvenstveno kvaliteta na kakvu se ne nailazi često. Sve posluženo (Jalapeno burger, 2 x tortilje, pljeskavica) bilo je fino, ukusno i zasitno. Pravo ugodno iznenađenje.

A nakon klope u centru vrijeme je došlo i za desert. Umjesto za palačinke odlučili smo se za sladoled jer nam je jedna prolaznica shvativši da nismo domaći rekla da ne smijemo otići iz Odžaka, a da ne probamo njihov sladoled. U centru grada postoji nekoliko slastičarnica, a mi smo posjetili onu najbližu – poslastičarnicu Grand koja ima tradiciju dužu od 40 godina kontinuiranog rada. Specifičnost ovog sladoleda je u tome što jest hladan, ali nije prehladan, jest sladak, ali nije previše sladak. Teško je to prepričati, treba taj sladoled jednostavno kušati.

U Odžake smo došli preko Miletića, pomalo me je rastužila činjenica da tamošnjem kanalu kod mosta više nema kultnog restorana na vodi „Splavić naš“ koji je preseljen u Smederevo na desnu obalu Dunava. Na povratku smo koristili alternativni put preko Karavukova i usput primijetili još jedan intrigantan street food pod imenom Vranjanka. Siti još od Klope u centru u Odžacima nismo stali i nešto prigrizli, ali bitno da imamo novi motiv za posjet ovom dijelu Vojvodine koji je potpuno nepoznat većini ljudi u Hrvatskoj.

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Instagram did not return a 200.