OD POŽAREVCA DO NEGOTINA – NEOTKRIVENO I MISTIČNO DONJE PODUNAVLJE, DAN DRUGI: OD VIMINACIJUMA DO ZLATNE RIBICE
Drugi dan naših putešestvija po istočnoj Srbiji obišli smo arheološki park Viminacium, skelet mamuta star više od milijun godina, zatim se uputili ka Ramskoj tvrđavi, a potom i Srebrnom jezeru gdje smo uživali u đakonijama iz restorana Dinčić. Put nas je potom vodio i u manastir Tumane, a navečer nam je Zlatna ribica uz asistenciju destilerije Pruna ispunila sve naše gurmanske želje.
Viminacium je arheološko nalazište udaljeno 12 km od Požarevca u neposrednoj blizini sela Gornji Kostolac. U početku je bio vojni logor sa nekih 7000 vojnika, a potom se razvio i u civilno naselje koje se prostiralo na 220 ha uže, te 450 ha šire teritorije. Svojedobno je bio glavni grad rimske provincije Gornje Mezije. Zbog svog pograničnog položaja često je bio i meta barbarskih razaranja, a u petom stoljeću Huni pod vodstvom Atile ga brutalno razaraju, a nekih oblika života na području Viminaciuma je bilo sve do sedmog stoljeća.
Arheološka istraživanja ovog lokaliteta započela su 2000. godine, a dvije godine kasnije pronađena je grobnica imperatora Hostilijana koji je rođen u Sirmiumu, današnjoj Sremskoj Mitrovici. Arheološki park Viminacium otvoren je 2006. godine, a riječ je o jedinstvenom kompleksu – replici rimskog vojnog logora koji objedinjuje turističke i znanstvene sadržaje. U sklopu Viminacijuma nalazi se Glavna kapija, terme, amifteatar, mauzolej, mamut park, znanstveno istraživački centar, te zanatski centar za proizvodnju keramike i opeke. Nedaleko od Viminacijuma pronađen je i odlično očuvan skelet mamuta, preciznije mamutice koji se također može obići. Visina i dužina mamutice je bila oko pet metara, a težila je oko deset tona.
Spavali smo u „legionarskom“, smještaju, pozirali za zajedničku fotografiju u rimskim togama, a jedino što narušava antičku vizuru cijele destinacije je termoelektrana Kostolac, druga po veličini u Srbiji koja se nalazi u neposrednoj blizini.
Sa jednog povijesnog lokaliteta selimo se na drugi; iz rimskog doba u eru osmanlijske dominacije na ovim prostorima. Nekih 25 km sjeveroistočno od Viminacijuma se nalazi tvrđava Ram. Istočno od Ramske tvrđave Dunav prestaje biti interna granica između Banata i Šumadije i postaje državna granica između Srbije i Rumunjske. Tvrđava Ram građena je u 15. stoljeću, „a gradi je turski sultan Bajazit II, djed Sulejmana Veličanstvenog, mecena Leonarda da Vincija, prijatelj sa Michelangelom, spasitelj židova Sefarda koji su nakon kršćanske rekonkviste bježali iz Španjolske, osnivač prve tiskare u Osmanskom carstvu u vrijeme dok se to još smatralo bogohuljenjem“, govori nam vrlo nadahnuto naš vodič Ilija Jacanović.
Ram je prva artiljerijska tvrđava u ovom dijelu Europe. Svaki od njenih 36 prozora je po jedno topovsko mjesto. Ilustracije radi beogradska tvrđava Kalemegdan u to vrijeme imala je samo 22 topovska mjesta. Na tom području Dunav je širok čak četiri kilometra, a u njega se ondje ulijevaju čak četiri planinske rijeke upumpavajući velike količine šljunka, pijeska, kamena i mulja što sve čini koristan građevni materijal.
Osim toga na ovom području Dunav je izuzetno miran i pogodan za prelazak na drugu stranu. Prije ove turske tvrđave na ovom području su bile čak tri rimske utvrde, a prethodno i keltska tvrđava. Uz šabačku i kladovačku tvrđavu ovo je jedna od tri tvrđave na području današnje Srbije koju su Turci izgradili od temelja. To se pouzdano može zaključiti jer je građena po njihovom, tzv. „aršinskom“ sustavu mjera.
Obnova tvrđave započela je 2017. godine i za razliku od smederevske tvrđave obnovljena je u potpunosti, i to za svega 12 mjeseci. Same pripreme za obnovu tvrđave trajale su punih pet godina. U tom pripremnom razdoblju utvrđen je točan sastav izvornog maltera, kolika treba biti pH vrijednost vode da bi se taj kamen zamiješao, te iz kojeg kamenoloma je donesen kamen.
Ručno je napravljeno nekih 20.000 komada cigle, umjesto kranova korišteni su čekrci, a četrdeset stalno zaposlenih radnika bilo je angažirano na obnovi tvrđave. Krajnji rezultat jest da Ramska tvrđava djeluje danas, 400 godina od njenog napuštanja vrlo izvorno. U sredini tvrđave se nalazi i kružni objekt za kojeg se istraživanjima ispostavilo da datira još iz rimskog doba, a posvećen je bogu Jupiteru.
Pretpostavka je da se tvrđava Ram nekada zvala Hram. Ta riječ dolazi iz keltskog jezika i udomaćila se u brojnima danas živućim jezicima. Kada Turci dolaze na ovo područje i pronalaze rimski hram posvećen vojničkoj sreći oni da ne bi „baksuzirali“ svoj vojnički pohod ostavljaju ovaj rimski objekt. Inače Bajazit II njegovao je tekovine rimskog carstva, a na neki način u to vrijeme Osmanlije su se smatrale nasljednicima Rimljana. Sa jednog od okna tvrđave pogled puca na dunavski otok na kojem se nekoć nalazio harem.
Od Ramske tvrđave vozeći se novim Mercedes tourismo autobusom nastavljamo uz Dunav koji sada čini i srpsko – rumunjsku granicu ka Srebrenom jezeru koje se nalazi nekih 15 km istočno. To jezero je u biti nekadašnji rukavac Dunava koji je danas zatvoren dvjema branama. Ondje je izuzetno živo i vibrantno. Uz jezero se nalazi mnoštvo apartmana, kako gotovih tako i onih u izgradnji, tu je i aqua park, marina, turistički brod, teniski tereni, te brojni kafići i restorani.
Ručak u restoranu Dinčić prava je rapsodija za nepce. Srebrno jezero ime je dobilo po srebrnom odsjaju u popodnevnim satima kada sunce zalazi iza Karpata. Iako stajaća voda je bistra jer su pješčane dine zaslužne za njenu filtraciju.
Od Srebrnog jezera do gradića Golubac nekih je tridesetak km. Upravo ondje Dunav je najširi i u neposrednoj blizini nalazi se ulaz u NP Đerdap. Nakon smještaja u Golupcu u pansionu „Zlatna ribica“ koji se nalazi na samom dunavskom keju krećemo na vožnju turističkim vlakićem, a potom i u desetak kilometara udaljen manastir Tumane.
Smješten u idiličnom prirodnom krajoliku otvoren je i za brojne posjetitelje. Kako nam monasi govore brojni posjetitelji su ih tijekom godina molili za konak, odnosno prenoćište što ih je nagnalo da naprave i smještajne kapacitete. Freske u manastiru djeluju očaravajuće i reflektiraju taj svojevrsni misticizam ortodoksnog kršćanstva. U sklopu manastira nalazi i se i suvenirnica u kojoj se mogu kupiti i brojni proizvodi koje monasi sami proizvode, a njihova manastirska rakija je sjajna.
Nakon posjete manastiru vraćamo se u Golubac i odlazimo na večeru u restoran „Zlatna ribica“ koji se nalazi ispod istoimenog pansiona u kojem smo odsjeli. Na toj večeri će njihove delicije biti sljubljivane sa rakijama (i vinima) destilerije Pruna koja se nalazi nekih 13 km južno u selu Zelenik. Inače na vlaškom jeziku pruna znači šljiva, pa otuda i ime ove destilerije koja proizvodi premium rakije i odlična vina.
Za dobrodošlicu pijemo rakiju od višnje/sour cherry brandy destiliranu u rujnu 2015. godine, punjenu u ožujku 2022. godine sa 41% alkohola, odležalu tri godine u bačvi od srpskog hrasta sa planine Sjeverni Kučaj u regiji Homolje. Sve to piše na samoj boci rakije, a boca takve rakije je napravljeno svega 1142. Mi uživamo u nektaru iz boce serijskog broja 988.
Kao predjelo biva poslužena urolana šljiva u slanini, gljive punjene kajmakom i boljetinski sir škripavac. Kušali smo potom i njihov rosé na bazi merlota iz 2021. godine nazvan Umbra, a uz dunavski smuđ sa blitvom biva poslužen chardonnay iz 2017. godine.
Treći slijed ove veličanstvene večere čine dimljena rebarca, rolovana piletina punjena kačkavaljom, juneći ramstek sa bešamel, vrganj i zeleni biber sosom, a kao prilozi su tu ljute papričice, tikvice i gljive sa žara. Uz ovo odično prija cabernet sauvignon iz 2015. godine sa 15% alc.
Za desert nam je poslužena slastica Tri leće nad čijim porijeklom se spore Albanci i Španjolci, a ona se skladno sljubila sa rakijom od komine chardonnaya koja je odležala 5 godina u srednje tostiranoj bačvi od francuskog hrasta. Zlatna ribica je ispunila sve naše želje.
About Author
