KAKO JE KINESKA POSLOVNA ŽENA POKRENULA SLAVONSKO – DALMATINSKU VINSKU PRIČU
Posjet festivalu mladih vina En primeur koji se održao 31. Siječnja u zagrebačkom hotelu Westin bio je izvrsna prilika za kušanje mladih vina i upoznavanje s novitetima na hrvatskoj vinskoj sceni. Na manifestaciji na kojoj su dominirali slavonski vinari okupljeni u udrugu Graševina Croatica, a koja je osim njih okupila i vinare iz Međimurja i Dalmacije ugodno me iznenadila spoznaja da je jedna poslovna žena porijeklom iz Kine kupila vinograd u Kutjevu i pokrenula vlastitu vinsku priču.
Qin Hellner rođena je u Pekingu i diplomirala je na šangajskom pomorskom sveučilištu na smjeru međunarodnog poslovanja. Desetak godina radila je za COSCO – najveću kinesku državnu brodarsku kompaniju, a sredinom devedesetih preselila se u Melbourne gdje je vodila privatnu brokersku tvrtku.
Sa bivšim suprugom koji je Nijemac u Europu je odlučila preseliti 2012. godine kako bi djeci pružila europsku naobrazbu. Sina su upisali u njemački internat, ali Njemačka nije bila mjesto gdje je Qin željela živjeti. Bili su u potrazi za ugodnim mjestom za život, a u Melbourneu je upoznala hrvatskog generalnog konzula Antuna Babića koji joj je pričao o tome kako je Hrvatska sjajna zemlja za življenje.
Bez puno razmišljala prihvatila je poziv konzula i posjetila Hrvatsku. Kako je gospodin Babić Slavonac prvo su posjetili Kutjevo i Zlatnu dolinu, upoznali slavne vinare Vladu Krauthakera i Ivu Enjingija, a zatim su produžili ka hrvatskoj obali.
„Iako je posjet bio kratak, odmah smo se zaljubili u Hrvatsku i odlučili se ovdje skrasiti. Preselili smo se u Zagreb i odlučili investirati u neki posao u Hrvatskoj, ali smo ubrzo shvatili da to zbog birokratskih zavrzlama u Hrvatskoj nije baš lako. Naravno nismo odustali i ubrzo smo kupili vinograd u Kutjevu jer smo bili impresionirani ljudima koje smo tamo upoznali prilikom prvog posjeta Hrvatskoj, kulturom i gostoprimstvom. Zaljubili smo se u pejzaže Zlatne doline koji su nas podsjećali na farmu od 150 ha koju smo posjedovali u Australiji.
U početku nije imala intenciju proizvoditi vlastito vino već prvenstveno uživati u ruralnom krajoliku. Grožđe su prodavali drugima tek toliko da financijski pokriju održavanje vinograda i ostvare neku malu zaradu.
Nakon razvoda od supruga Qin je mogla birati između vinograd u Kutjevu i jahte… i odlučila se naravno za vinograd. Prošle vinogradarske godine zbog obilnih uroda grožđa u Zlatnoj dolini nije mogla pronaći kupce za svoje grožđe. U svakom zlu neko dobro, pa je Qin odlučila buteljirati vlastito vino, a u tome joj je pomogao vinar Antun Plančić s Hvara. S Plančićem ju je spojio poslovni partner s kojim gradi turistički kompleks u blizini Zagvozda. „Ako sve bude po planu, radit ćemo aranžmane za naše goste u Zagvozdu koji uključuju posjet Zlatnoj dolini i našem vinogradu usred kojeg se nalazi i kuća za odmor. Naravno nudit ćemo im i ture brodom po dalmatinskim otocima, posebice do vinarije Plančić na Hvaru gdje se finaliziraju naša vina.“
Vinograd je površine dva hektara i 80% nasada je pod graševinom. Qin fokus ima na vrhunskoj kvaliteti i godišnje kani proizvoditi između 10 i 12 tisuća litara vina.
„Budući da je moj glavni posao bila međunarodna trgovina putovala sam puno. Sada sam u aktivnoj mirovini pa imam dovoljno vremena da putujem iz zabave. Ako uočim dobar poslovni projekt tada je to putovanje i više od zabave. Moj životni stil više nije tako intenzivan kao nekada, ali je vrlo opuštajući. Moja najveća strast je hrana i ovih dana putujem kako bih uživala u različitim kulturama i gastronomijama.“
Qin kaže da je Hrvatska predivna zemlja sa predivnim ljudima, puna energije i zabave, ali da je izuzetno teško pratiti hrvatske zakonske i regulatorne okvire. „Zbog toga ne želim ovdje ulaziti u prevelike investicije. I ako kojim slučajem ne uspijem u nekom poslovnom pothvatu ovdje, barem ću imati sjajne nekretnine i dovoljno dobrog vina za uživanje s prijateljima. To je dovoljno za mene!“
S obzirom na pozitivnu energiju kojom zrači uvjeren sam da će Qin uspjeti usprkos svim administrativnim preprekama s kojim su suočeni investitori u „Lijepoj našoj“ i da će njen primjer biti putokaz drugima koji u hrvatskoj vide turistički potencijal koji nije samo striktno vezan uz jadransku obalu.
About Author
