HEALTH TOUR PO VOJVODINI (4) OD BANJE KANJIŽA U BAČKOJ DO BANJE RUSANDA U BANATU
U Panoniji, gdje ne postoje visoka gorja rijeke su najpouzdanije razdjelnice između pojedinih regija. Rijeka Tisa dijeli prostrano ravničarsko ozemlje na Bačku i Banat. Posljednja, četvrta priča u ediciji reportaža Health tour po Vojvodini posvećena je dvjema banjama; jedna se nalazi s lijeve strane rijeke Tise u Bačkoj (Banja Kanjiža), a druga s desne strane u Banatu. Naravno, posjet banjama uvijek treba kombinirati sa posjetom znamenitostima nekoga područja pa smo tako obišli i najveći grad Banata – Zrenjanin, kaštel Ečku, Carsku baru i etno selo Tiganjica. Pa krenimo redom.
Od Palića do Kanjiže put vodi preko Bačkih vinograda, preko Horgoša, neposredno uz mađarsku granicu, a od samog Horgoša Banja Kanjiža se nalazi nekih petnaestak kilometara južnije. Priča kaže kako je početkom prošloga stoljeća na pašnjaku nekoliko kilometar udaljenom od Kanjiže bilo dva arteška bunara s kojih se napajala stoka. Kako su te količine vode bile nedostatne pastiri su tražili od lokalnih vlasti bušenje novih bunara. 1908. godine izbušen je novi bunar, ali umjesto pitke vode iz njega je izlazila voda žućkaste boje. S time naravno pastiri nisu bili zadovoljni, ali lokalno stanovništvo je odmah počelo pričati o blagotvornim učincima te vode.
Tada nastaje i priča o romkinji koja je bolesne zglobove izliječila kupajući se u toj vodi i koja je danas svojevrsni zaštitni znak ove banje i čija statua stoji u dvorištu lječilišta. Već iste godine otvara se „prva kupališna sezona“, a sljedeće godine uzorci vode se šalju na analizu u Budimpeštu, a analiza je naravno potvrdila pretpostavke o ljekovitim svojstvima kanjiške vode. Na čelu sa gradskim uglednikom, Hermanom Grünfeldom, upraviteljem kanjiške tvornice cigala i crijepa formira se inicijativni odbor za osnivanje dioničkog društva za otvaranje banjskog lječilišta. U osvit I svjetskom rata, 1913. godine svečano je otvoreno Arteško kupatilo čudotvornog bunara u Staroj Kanjiži (Novom Kanjižom se nekoć nazivalo naselje s druge, banatske strane rijeke Tise koje se danas zove Novi Kneževac).
U vodi iz Kanjiže se kupalo, i to s ciljem liječenja živčanog sustava, zglobova, mišića, reumatskih oboljenja, ali se ta voda i pila, i to s ciljem liječenja probavnog trakta i crijevnih oboljenja – voda iz Kanjiže se je punila u boce sa porculanskim patent zatvaračem. Danas je to moderna medicinsko – rehabilitacijska ustanova koja nudi balneoterapije, elektroterapije, termoterapije, kineziterapije i magneto terapije. U ponudi imaju i različite wellnes programe kao što je termo aroma terapija, čokomint, tretman algama, relaks masaža i limfna drenaža. U sklopu kompleksa se nalaze i restoran, saune, teretana i teniski tereni.
Banja Rusanda nalazi se uz istoimeno jezero, ili bolje rečeno baru, u selu Melenci koji svoje ime vuku od turske riječi za lijek – melisa. Historijat ove banje je još stariji nego banje u Kanjiži. 1867. godine paroh Nikola Bibić poslao je uzorak blata i vode na analizu u Beč. Tim stručnjaka na čelu sa profesorom Schneiderom potvrdio je ljekovitost analiziranih uzoraka i agilni paroh Bibić već iste godine osniva dioničko društvo koje je sagradilo drveno kupatilo na istočnoj obali jezera koje je nestalo u elementarnoj nepogodi sedam godina kasnije. Tri godine kasnije, zahvaljujući donaciji Bibićeve kume Ane Klajić na sjevernoj strani jezera niče nova zgrada kupatila sa 20 kabina. Početkom dvadesetog stoljeća uz banju Rusanda već se nalaze četiri moderna hotela. Šezdestih godina dvadesetog stoljeća banja Rusanda postaje zdravstvena ustanova, a danas ima status specijalne bolnice za rehabilitaciju. Danas je Rusanda najpoznatija po liječenju peloidom (blatom) iz istoimenog jezera. Većina čestica peloida je manja od 0,01 mm, a karakterizira ga alevritsko – glineni sastav i veliki broj oksida kao što su silicij, aluminij, željezo, natrij, magnezij, kalcij, kalij, klor i sumpor. Osim fizikalne terapije, medicinske i neuropsihološke rehabilitacije u banji Rusanda posjetiteljima su također dostupni i brojni wellnes programi poput body therm kabine – kombinacija svjetlosne terapije, aromaterapije, muzikoterapije i saune, radiofrekvenca (green IRF) – dubinsko zagrijavanje tkiva putem radio valova, green press – limfna drenaža pritiskom i tepidarijum – grijani ležaj za relaksaciju. Tu su i specijalni oblici masaže kao što je masaža vulkanskim kamenjem, masaža kamenjem od himalajske soli, masaža školjkama, orijentalna piling masaža sapunicom, itd.
A kada već posjetite Rusandu, tada trebate otići i do obližnjeg Zrenjanina, najvećeg grada banatske vojvođanske subregije. Jedno je to od rijetkih mjesta u bivšoj Jugoslaviji, a koliko mi je poznato jedini grad koji još uvijek nosi ime po nekom od sudionika partizanskog pokreta – Žarku Zrenjaninu Uči. Odmah uz gradski trg nalazi se i njegov spomenik, a na samom gradskom trgu se nalazi velebni spomenik kralju Petru I Karađorđeviću po kojem je Zrenjanin do 1946. godine nosio ime Petrograd. Dovoljno je samo malo prošetati centrom grada da bi se još dublje otišlo u povijest. Po svuda se nalaze grandiozne javne građevine izgrađene još za vrijeme Austro – Ugarske kada se Zrenjanin zvao Veliki Bečkerek. Impozantno djeluje zgrada Palate pravde smještena uz rijeku Begej do koje se od centra dolazi prelazeći polukružnu zebru.
A ako ste već u Zrenjaninu tada morate posjetiti i tamošnji muzej piva, odnosno muzej industrijskog naslijeđa lociran starom pogonu gradske pivare. Iako Zrenjaninska pivovara nije među najvećima u Srbiji tamo se svake godine odvija najmasovnija pivska fešta u državi, svojevrsna srbijanska inačica Oktoberfesta – Dani piva kroz koje prodefilira oko pola milijuna pivofila. Inače, Zrenjaninska pivara je osnovana još 1745. godine, a u muzeju se mogu razgledati brojni eksponati vezani za povijest proizvodnje piva poput bačvarske klupe za izradu pivskih buradi iz 1881. godine. U sklopu cijelog kompleksa se nalazi i pivnica 1745 u kojoj su dijelovi pivskih kazana postali dio interijera.
A ako već kanite popiti pivo onda treba nešto dobro i prezalogajiti. Mi smo završili u restoranu Domaćin i ugodno se iznenadili pravom domaćinskom atmosferom gdje možete pojesti slasne delicije sa roštilja i kušati domaće rakije. Nakon urbanog đira po Zrenjaninu uputili smo se ka kaštelu Ečka koji je lociran desetak kilometara južnije od centra grada. Riječ je o dvorcu sagrađenom početkom 19. stoljeća, a po priči koju smo mogli čuti od domaćina na njegovom otvorenju 1820. godine je zasvirao čak i čuveni, tada devetogodišnji Franz Liszt. U njemu se nalazi hotel i restoran, a njegov položaj uz rijeku Begej, i jezera Joca, Mika, Koča i Belo jezero, te Carsku baru čini ga odličnim startnim mjestom za duge hiking ture.
Carska bara ima status specijalnog rezervata prirode jer je na njenom području zabilježeno preko 500 biljnih vrsta i više od 200 vrsta ptica. Osim hikig rute nazvana Staza zdravlja Carska bara se može obići i turističkim brodićem, a dostupan je i cjelodnevni birdwatching program. Nakon outdoor rekreacije možete se regenerirati u obližnjem restoranu Trofej uz koji se nalazi etno selo Tiganjica. Posjet Zrenjaninu sjajna je prilika da uživate kako u zdravstvenim sadržajima kao što je ljekovito blato iz jezera Rusanda, tako i u razgledavanju urbane arhitekture, industrijske baštine, uživanju u lokalnim pivima i delicijama, i to nakon što se umorite od outdoor sadržaja u prirodi.
I što reći na kraju ove edicije reportaža nego da posjetite Vojvodinu i da tijekom svoga boravka zdravstvene/wellnes sadržaje ukomponirate sa ostalim sadržajima koje ona pruža, a toga je uistinu mnogo, za svakoga po nešto. Iako je Vojvodina (uglavnom) ravna, ona nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
About Author
