ŽUPANIJA ŠIBENSKO KNINSKA JEST SJAJNA DESTINACIJA VINSKA – UVJERITE SE I SAMI POSJETOM MANIFESTACIJI DANI OTVORENIH KUŠAONICA
Dani otvorenih kušaonica Šibensko – kninske županije održavaju se posljednji vikend u travnju; 27. i 28.04. U ovoj manifestaciji sudjeluje 13 vinara šibenskog kraja, a posjetitelji mogu birati između tri tematske rute; zelene, plave i plavo – zelene. Sudionici biraju između dvije opcije; organizirani posjet sa uključenim prijevozom gdje dnevna „karta“ košta 30 €, a dvodnevna dvadeset eura više ili pak individualni posjet prilikom kojeg ostvaruju 50% popusta na usluge vinarija/kušaonica uključenih u projekt.
A da su vina sa područja Šibenika i Knina uistinu fina uvjerio sam se i osobno tijekom press tripa koji je za cilj imao upoznati novinare, bloggere i influencere sa dijelom vinara koji su uključeni u ovaj hvale vrijedan projekt koji za cilj ima približiti vinska blaga županije sa širom javnošću. Jedna od vinarija koje sudjeluju u ovom eventu jest i vinarija Livaić iz Pirovca koja se uz vinarije Baraka, Sladić i Slamić nalazi na plavo – zelenoj ruti. Njih doduše nismo posjetili tijekom našeg boravka, jer su bili zauzeti nastupom na prvom Zagreb underground wine festu, ali sam u njihovim vinskim uradcima uživao u tunelu Grič, dan prije posjeta Šibensko – kninskoj županiji, što je bio i najbolji mogući uvod u ovaj press trip.
Prva vinarija u čijim smo vinskim uradcima uživali tijekom dvodnevne vinske odiseje po Šibensko – kninskoj vinariji jest vinarija Slamić. Mjesto radnje je bio hotel Borovnik koji je također u vlasništvu obitelji Slamić, a nalazi se u mjestu Tisno koje se prostire i na kopnu i na otoku. Dio mjesta je na Tišnjanskom polutoku, a dio na otoku Murter na kojem se nalazi i sam hotel. Inače, između kopna i otoka udaljenost je manja od četrdeset metara; a budući da je riječ o tjesnacu ovo mjesto je prozvano Tisno. Otok i poluotok premošteni su cestovnim mostom, pa u prometno – komunikacijskom smislu nema nikakvih poteškoća u smislu čekanja trajekta da biste ondje došli.
Davor Slamić predstavio nam je svoje vinske uspješnice, a među njima su dva vinska bisera znakovitog imena; Didin san i Ćaćin san. Didin san je pjenušac od autohtonih dalmatinskih sorata debit, maraština, pošip i trbljan. On se spravlja tako da se prvo proizvede bazno vino, zatim se prije šampanjizacije obavlja stabilizacija, bistrenje, filtracija i kupažiranje. Proizveden je metodom vrenja u boci, te odležan 14 mjeseci na finom talogu. Ćaćin san je bijeli cuvée autohtonih sorti čija je osnova trbljan i debit. Ove sorte ne nakupljaju veću količinu šećera u grožđu, a također imaju i nizak udio kiselina. Treće vino koje ulazi u ovu kupažu jest pošip bijeli kojeg pak odlikuje nešto veći udio šećera i kiselina. Od crnih sorti tu su bili Syrah i Babić koji su godinu i pol, odnosno dvije godine odležavali u bačvama od hrasta lužnjaka. Sjajna Slamićeva vina bila su sljubljena sa sjajnim mediteranskim delicijama kao što su carpaccio od sipe, salata od hobotnice i naravno domaće maslinovo ulje.
Kako u turističkoj zajednici županije navode: „od Pirovca do Primoštena, od Šibenika preko Plastova, Oklaja i Drniša sve do Knina, pa od planina Dinare, Promine i Svilaje preko rijeke Krke te natrag do mora i otoka, proteže se raznoliko područje Šibensko-kninske županije. Različitost klime, reljefa i kvalitete zemlje daje mogućnosti za uzgoj različitih sorti vinove loze.“, pa smo se tako nakon posjete primorskom dijelu županije uputili u unutrašnjost, ka Zagori.
Vinotočje Vizzulin nalazi se na izlazu iz Drniša, na putu prema Kninu. Na vratima rustikalne kušaonice okružene vinogradom dočekali su nas domaćini; bračni par Višnja i Smiljan Reljić. Uz smokve, orase i bademe, drniški pršut i ostale suhomesnate delicije upotpunjene selekcijom domaćih sireva i maslina, a u konačnici i peku poslužili su nam svoja sjajna vina među kojima je posebno upečatljiva maraština nazvana Maruška.
Ova vinarija baštini dvije obiteljske vinogradarske tradicije, jednu vezanu uz Kaštela i more, a drugu uz Zagoru i planine Prominu i Svilaju. Sjajan je i njihov pošip za kojeg se grožđe bere u vinogradu na južnim padinama Promine blizu rijeke Čikole gdje se miješaju kontinentalna i mediteranska klima. Posjet ovoj divnoj vinariji zaokružen je kušanjem drniške torte napravljene u obliku kolača.
Ško vina nalaze se desetak kilometara sjevernije u mjestu Razvođe. Uvodno smo kušali pjenušac od sorte babić, a zatim i debit, maraštinu, rosé Promina (80% plavine, 20% merlota ), te kupaže crnih vina Promina i Red1. Sve to bilo je zaokruženo slasnim zalogajima iz splitskog restorana Zrno Soli, a glazbeno najnadareniji među nama u kušaonici su zasvirali i klavir.
Petstotinjak metara južnije nalazi se agroturizam Duvančić na kojem smo i prenoćili, i to u gigantskim drvenim bačvama koje su nekoć bile u pogonu Dalmacija vina, a temeljito ih je restaurirao i pretvorio u suvremeno uređene apartmane vlasnik imanja Marko Duvančić. Riječ je o jedinstvenom doživljaju, a jutra u Zagori, u nepatvorenom rustikalnom ambijentu imanja Duvančić su jednostavno divna.
Nakon noćenja u zaleđu opet se vraćamo na obalu, ovoga puta ne u Tisno, već u Primošten. Prva destinacija je vinarija Prgin koja se smještena u napuštenoj i donedavno zapuštenoj zgradi osnovne škole primoštenskog zaselka Bilini. Ondje nas je dočekala vlasnica vinarije Ivana Prgin. Uz zvukove jazza degustirali smo njihova odlična vina debit, babić i opolo nazvan Bucavac. Sa brda Gaj gdje se nalazi kip Gospe od Loreta promatrali smo sam Primošten.
Stara jezgra ovog mjesta nalazi se na poluotoku Gola glava koji je nekoć bio otok, ali je upornim ljudskim radom premošten, pa je tako i postao Primošten, a potom smo posjetili i znameniti vinogradarski položaj Bucavac nad uvalom Kremnik zasađen sortom babić.
Dvodnevna putešestvija po Šibensko – kninskoj županiji zaključena je ručkom u restoranu Zlatna ribica koji se nalazi u Brodarici, tik do morske plaže. Nakon pregršta mediteranskih delicija sljubljenih sa probranim vinima za pravi morski ugođaj morao sam se i okupati u moru. Ako čovjek pliva, a ne samo pluta u vodi more uopće nije bilo hladno za sredinu travnja.
Na povratku kući krećući se od obale ka unutrašnjosti, sve smo sve više penjali uzbrdo, more se bolje vidjelo, ali ujedno je i bivalo sve udaljenije. U tom blaženstvu sinergije panoramskih vizura i svega onoga kušanoga utonuo sam u spokojan san, pa je iznenadno buđenje u Lici i pogled na pahulje, odnos bolje rečeno gvalje snijega kako se obijaju o stakla kombija bio pravi šok koji je još dodatno idealizirao dvodnevni road trip po Šibensko – kninskoj županiji.
Ako uhvatite vremena posjetite nadolazeći vikend vinske kušaonice Šibensko – kninske županije i jednostavno uživajte u suncu i nektaru za koji kažu da je sunčev sjaj zarobljen u čaši – vinu!
About Author
