KRENUSMO PUT BARANJE…

Nas 5 mladića, sjedimo na terasi kafića, popili smo par pića,

“Što da radimo?”, povela se priča…

Ovako samo tapkamo na mjestu, ajmo mi napraviti neku feštu!

Nećemo peći ni prase ni kobase,

Odlučili se za klopu finu, jest ćemo janjetinu.

A kad se već klopa janjetina, uz to bi mogli i nekog finog vina!

Sjeli smo u auto i natočili benzina.

Krenusmo do Baranje kupiti janje,

Ukusnije je, a i košta manje,

Stisli smo gas i do mosta stigli za čas,

Prešli smo Dravu, hoćemo naći poslasticu pravu,

Rutavo meketalo što je paslo baranjsku travu.

Kad dođosmo do Stare drave,

Vidjesmo dva labuda kako spojiše glave,

Svojim vratovima stvorili su oblik srca,

lamataju krilima, a voda oko njih frca.

Vidjeli smo i ribiče u čiklu,

izletnike kako stavljaju deku na travu friško niklu,

na biciklističkoj stazi kotrljanere na biciklu.

Nećemo kao dosad, u Torjance po janjce,

Plan sam skovo, moramo probat nešto novo,

Tko zna kakve sve Baranja ljepote ima, ma moramo uživati u njima.

Imam osjećaj da ih moram otkriti, i da ću tada sretniji biti.

Treba uživati u svakom trenutku, izazovi su u svakom kutku.

Lijevo od nas obrisi Aršanja,

a u daljini Banska Kosa, prostranija, ali manja

Prošli smo skretanje za Novi Bezdan,

baš je danas lijep dan.

Došli smo u Baranjsko Petrovo Selo, društvo je veselo,

zna se red, stali smo na sladoled.

Kad smo došli do Petlovca, vidjeli par ovca,

al nigdje na vidiku janjići, moramo dalje ići.

Prođosmo Beli Manastir, odvojili se s glavne na vinsku cestu, i nađosmo mir.

Naša ruta, ide preko vinskih puta,

Mi smo vesela ekipa što Baranjom luta,

Vijuga vinska cesta, a uz nju mnoštvo zanimljivih mjesta.

Vinograd i podrum vizura je česta.

Kad smo došli do beljskog vidikovca, shvatili smo da imamo dosta novca,

da kupimo za feštu i dovoljno vina, u vinu je istina.

Na jednom mjestu, da kupimo sve za feštu.

Spuštamo se niz Banovo brdo, tražeći janjadi krdo,

U Kamencu prolazimo pored vinarije, sunce baš lijepo grije,

Ovdje je visoka razina insolacije, zato tu i nastaju vrhunske enološke kreacije.

Raspravljamo da li Baranja znači janje (Barany) ili Majka vina (Bor anya),

Ma vjerovatno je i jedno i drugo istina,

I janjetina i vina, ondje su izuzetno fina.

Ne sviđa nam se teorija da ime dolazi od riječi „bara“,

Jer su nam vino i janjetina ipak draži od močvara.

A to da je cijela Baranja nekad bila potopljena kao Kopački rit, ma to je samo mit.

Al ipak vidjesmo mnoge ptice barske… i osjetismo duh Mađarske.

Posvuda iste slike, na kućama vijenci sušene paprike.

Dođosmo u Kneževe Vinograde, al tamo ne možemo naći janjce mlade,

Ma nećemo jesti ovcu, nije problem ni u vremenu ni u novcu, ajmo mi janje potražit u Zmajevcu!

Suzu smo prošli, u Zmajevac došli,

Odjednom, puče nam guma, stadosmo pred vratima vinskog podruma,

A gle ti jada, što ćemo sada!?

Ljuti i bjesni, dalje ne možemo, toga smo svjesni.

Uto, iz podruma gazda izađe: „Pa ljudi, što Vas snađe?“

„Ajde, nemojte da Vas jedna probušena guma natjera da siđete s uma!“

Pored njega mnoštvo pijevaca, a on nas pita:”Što Vas vodi put Zmajevca?”

Mi mu rekosmo tko smo

A gazda, čini se dobro raspoložen vazda,

Zove nas da uđemo, to nam nije bilo u planu, ali možda nam je tako suđeno.

Vulkanizera je zvao i vina nam potom dao,

Odvrne se pipa, iz bačve se vino nasipa,

Lagano dolazi veče, a vino i dalje iz bačve teče,

Više nismo u tolikoj brizi, kad vino lagano niz grlo klizi.

Priča naKm, zasadio je još nekoliko hektara, bit će još više grožđanog nektara,

Dok nam priča svoje vinske priče, začusmo jelena kako u daljini riče,

Kaže, svo vino proda pred vratima, ljudi po vino putuju satima,

Vinarstvo je dio obiteljske tradicije, i njegov otac i djed radili su to davno prije,

Priča nam to uz čašu vina i slatko se smije, dok i nama vino u čaše lije,

Govori nam o padinama banske kose, o vodama Dunava što na nju pijesak nanose,

Priča nam kako upravo sade trsove mlade,

Kako se vinogradi obnavljaju i kako se vrhunska vina spravljaju,

U vinskom svijetu on je slavno ime, bez lažne skromnosti ponosi se time.

Naš neočekivani domaćin dobar je na svaki način,

Napravio nam perkelt od štuke i skinuo kulena sa tavanske kuke.

Došli su i tamburaši, od muzike sve se praši,

Dođoše i cure iz sela, atmosfera je vesela,

Skočiše cure, na vinsko bure.

Kad čardaš zasvira, vrag mi ne da mira,

Priđem do jedne djevojke, što ima lijepe uvojke,

U ritmu glazbe tijela su nam se zanjihala, u podrumu kod Mihalja.

Vani mjesec mlad, odoh s curom u vinograd,

Sad smo skupa i tko zna kad,

Ti si vedra i jedra,

Mađarica lijepa lica.

Sve što će biti među nama, sakriti će tama,

A možda sam ja baš ovu noć, tu morao doć.

Sova u daljini huče, srce mi jače tuče,

Tvoj pogled čežnju krije, hladan vjetar s Dunava brije,

A meni hladno nije, strast me grije,

Lice ti se tako lijepo smije, gdje si bila prije!?

Vratismo se do podruma, a tamo ekipa ko da je sišla s uma,

Glasno se vesele, popiše bačve cijele,

Pjesma se iz podruma ori, sve dok ne zazori,

U ovom vinogorju nema većeg frajera, od Miške Gerštmajera

Kad smo sve popili, na bačvama smo zaspali

Mi se probudismo i naglas viknusmo, „Pa gdje smo?“

Bez glavobolje, ma ovo vino je najbolje,

Nema mamurluka, ne drhti nam ruka, u ušima nije buka.

Stigne glas, vulkanizer je došao maločas,

Popravio nam gumu, auto je spreman na drumu,

Kaže Mario: „Baš dobro što nam se auto jučer pokvario“

Na rastanku, dadosmo gazdi i posljednu banku,

Nije nam nimalo žao, i on je da nas lijepo ugosti sve od sebe dao,

Gazdi smo se zahvalili, što smo se tako fino proveli i zalili,

A on se samo smije, :“Ma sve je to dio baranjske tradicije“,

Ovdje je svatko dobrodošao, ovdje nitko nije loše prošao,

Gazda nam je našao u selu i janje, ne vraćamo se praznih ruku iz Baranje.

Ponijeli smo i dovoljno vina, u vinu je istina.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Instagram did not return a 200.