MIHALJ GERŠTMAJER STARIJI – NOVI POSLOVNI POTHVATI NAJDUGOVJEČNIJEGA BARANJSKOGA VINARA



Mihalj Gerštmajer stariji ne miruje niti na pragu desetoga desetljeća svoga života. Naime ovaj nevjerovatno vitalni vinski veteran u svojoj osamdeset i osmoj godini života registrirao je i uskoro otvara kušaonicu u sklopu svoje vinarije. Kušaonicu je nazvao  Mišika čarda.

To je bio dovoljan razlog da se toga srpanjskoga dana zaputim u pravcu baranjske vinske prijestolnice –  Zmajevca ili kako se u originalu, na mađarskome jeziku naziva Vörösmarti porazgovaram sa ovom živućom vinskom legendom.

Naravno, kako to uvijek i radim u svojim vinskim ekspedicijama kada mi vremenske prilike i dnevni raspored dopuštaju, u Zmajevac sam se zaputio biciklom, i to ne standardnom, već  beljskom vinskom cestom. Na beljsku vinsku cestu ulazi se kod stare karanačke ciglane koja se nalazi na ulazu u Beli Manastir iz pravca Osijeka. Nakon kratkoga prtenjaka dolazi se na nekoliko kilometara dugu, usku asfaltiranu cestu usred nepreglednih vinograda, koja Vas vodi sve do križanja gdje se lijevo penjete  do repetitora, tj. TV odašiljača, a desno se betonskim putem spuštate prema novoj beljskoj vinariji u Kamencu ( mađ. Kö). U Kamencu se nalazi i vinska cesta Budžak na kojoj je smještena sjajna vinarija Aleksandar.

Asfaltiranje ove ceste učinilo je Banovo Brdopristupačnijim širokim narodnim masama, biciklistima, hikerima, trekerima, zaljubljenicima u prirodu i vino. Beljska vinska cesta je samo jedan od pregršt putova kojima je ispresijecano Banovo Brdo, ali je specifična po tome što njena prohodnost nije u korelaciji sa meteorološkim prilikama i neprilikama, već je dostupna i prohodna tijekom cijele godine. Ova vinska cesta posjetiteljima pruža fascinantne panorame i mogućnost da iz različitih perspektiva uživaju u baranjskim pejzažima. Na ovoj vinskoj cesti redovito se fotografiraju netom vjenčani, mladi bračni parovi, u siječnju Belje na vidikovcu koji se nalazi na sredini vinske ceste proslavlja Vincešku, u ožujku se održava trkačko biciklistička utrka Banovo brdo vertikal. U neposrednoj okolici održavaju se i cross country biciklistička utrka, te treking utrka Surduk trek. U okviru Gator festa održava se i manifestacija wine & walk na kojoj winewalkeri imaju priliku kušati baranjska vina u samim vinogradima.

    Beljska vinska cesta, photo by Dražen Lazić

U tijeku je i asfaltiranje nove vinske ceste koja se proteže od gradskih bazena u Belome Manastiru do sljemena Banovog Brda. Ova cesta se planira produžiti na sjevernu stranu brda i spojiti sa naseljem Branjin vrh, i to kroz najveći i najdulji belomanastirski surduk.
Postoji i mobilna aplikacije Walking bike koja je mapirala Banovo Brdo. Omogućuje Vam da se jednostavnije orijentirate na prtenim stazama.  Aplikacija je napravljena u sklopu projekta Multifunkcionalne staze grada Belog Manastira.

Prije nešto manje od mjesec dana beljska vinska bila je preplavljena vinskim šetačima koji su sudjelovali na drugome izdanju baranjskoga wine & walka. Sad sam imao priliku uživati u krajoliku potpuno sam, osluškujući vjetar kako struji kroz vinograde, plantaže lješnjaka i žitna polja i promatrajući orlove štekavce kako samouvjereno lete iznad uzvisine. Tek pokoja srna ili divlji zec koji su pretrčavali vijugavu vinsku cestu nisu nimalo kvarili idilu.

Spuštajući se od nove beljske vinarije, došavši u samo selo Kamenac, dolazite na raskrižje koje desno vodi za Karanac(mađ. Karancs), prvo selo u Baranji sa prefiksom etno, u kojem se nalazi restoran Baranjska kuća, vinarija Szabo i relativno novija, u posljednje vrijeme brojnim odličjima ovjenčana vinarija  Svijetli dvori čiji su vlasnici supružnici Oliver Novački i Julijana Seleši Novački. Njih je upravo Mišikin sin, Mihalj Gerštmajer mlađi uveo u svijet vinarstva 2008 godine. kada im je od njihovoga grožđa napravio prvih par stotina litara vina.

    Pogled sa vinske ceste na novu vinariju u Kamencu, photo by Dražen Lazić

Nekih tri kilometara lijevo od raskrižja locirani su Kneževi Vinogradi (mađ. Herczegszöllös) gdje se nalazi stara beljska vinarija i temeljito renovirani vinski podrum iz 1697. godine. Oba mjesta imaju po tri crkve; ortodoksnu, reformatsku i katoličku. Po izlasku iz Kneževih vinograda koji su i središte istoimene općine, jedine općine u Republici Hrvatskoj sa većinskim mađarskim stanovništvom, cesta opet počinje vijugati po padinama Banovog Brda. Nakon prolaska kroz pitoreskon selo Suza (mađ. Csúza) gdje se nalaze poznati restorani Piroš čizmai Kovač čarda, te vinarije Pinkert i Kolar stiže se u Zmajevac. Vinarija Kolar je potaknuta činjenicom da se nalazi u neposrednoj blizini biciklističke rute Eurovelo 6 prije dvije godine obogatila svoju turističku ponudu, te otvorila i cikloturistički kamp.

    Pogled sa Banovog Brda na mađarsku Baranju, photo by Dražen Lazić

Kao najbolju potvrdu da se nalazim na poželjnoj cikloturističkoj destinaciji na ulasku u Zmajevac sreo sam i jedan bračni par iz Francuske koji se biciklima zaputio do Crnoga Mora. Biciklistička ruta Eurovelo 6 duga je preko šest tisuća kilometara i vodi od Atlantika do Crnoga Mora, od francuskoga gradića Saint-Brevin-les-Pins preko Orleansa, Beča, Budimpešte, Novog sada i Beograda do Constante u Rumunjskoj. U Mohaču se ruta račva na hrvatsku i srbijansku trasu, a ponovno se dva odvojka iste rute stapaju u Bačkoj Palanci, a potom se opet odvajaju u Banatskoj Palanci, gdje se ruta račva na rumunjski i bugarski odvojak. Između te dvije države Dunav je prirodna granica, kao i između Hrvatske i Srbije.

U Zmajevcu sam susreo i ekipu iz Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba i Konzervatorskog odjela iz Osijeka. Oni temeljem ugovora s Ministarstvom kulture provode istraživanje i izrađuju konzervatorsku podlogu za zaštićeno kulturno dobro – etnološku cjelinu Katolički surduk u Zmajevcu. Voditeljica projekta i pomoćnica ravnatelja Instituta za povijest umjetnosti Ivana Haničar Buljan istaknula je slijedeće:

          Prvi dio istraživanja smo proveli u srpnju ove godine. Izvršena su geodetska snimanja (geodetska podloga i 3D scan) svih objekata u Katoličkom surduku. Provedena su arhitektonska snimanja tlocrta i presjeka 30 objekata, a krajem kolovoza planira se arhitektonsko snimanje još 16 objekata. Nakon istraživanja arhivske građe, komparativnih primjera i dostupne literature do kraja godine biti će izrađena konzervatorska studija koja će donijeti valorizaciju objekata i smjernice za obnovu.
Nakon arhivskih, te terenskih povijesnih, arhitektonskih i konzervatorskih istraživanja  Elaborat bi trebao donijeti smjernice za obnovu i revitalizaciju podruma s ciljem revitalizacije i afirmacije šireg područja kulturnog krajolika Baranje.
Ulice Zmajevca su izuzevši tu i tamo nekoga prolaznika bile puste toga prijepodneva. Sušta suprotnost onoj vrevi i strci kakva vlada za vrijeme manifestacije vinski maraton. Prošle godine na dvanestom maratonu je sudjelovalo 1600 natjecatelja. Po svemu sudeći ovogodišnje trinaesto izdanje maratona neće biti nesretno, već naprotiv ove godine organizatori – KUD ˝József Attila˝ i Udruga za njegovanje običaja Mađara Surduk očekuju rekordnih 2000 sudionika.

Vinski maraton jedinstvena je manifestacija nastala po uzoru na slične manifestacije u inozemstvu od kojih je najstarija i najpoznatija Marathon du Médoc u francuskome departmanu Gironde. Zmajevački vinski maraton najveća je i najstarija manifestacija takvoga tipa u Panoniji.

U što kraćem roku natjecatelji moraju obići dvadesetak podruma i  smještenih na tri lokacije (katolički surduk, reformatorski – deak surduk, Ružina ulica) i u svakoj vinariji popiti po decilitar vina. Prošle godine kasnili smo nekih pola sata na start maratona pa smo prilikom preuzimanja paketa susreli pobjednika maratona iz mjesta Bezdanu Bačkoj koji je slavodobitno mamuran sjedio na stolu pored mjesta gdje su se preuzimali startni paketi. Međutim nismo uspjeli realizirati zajedničku fotografija jer se šampion nije mogao ustati. Šteta, ali barem je za osobnu uspomenu i dugo sjećanje osvojio starke sa logom Zmajevca!

Ove godine maraton se održava 30. rujna, a afterparty vinskoga maratona kodnoga imena „Počasni krug“ (što je izravna aluzija na kultni film) je u podrumu Zajec, koji je i inače nadaleko poznat po najvećim i najluđim zabavama, neovisno o tome da li je u pitanju Vinceška, Gator fest, Vinski Maraton, Martinje ili neki drugi povod. Lude zabave se tamo počesto zalome i bez ikakvoga povoda! Jedan savjet prije odlaska na party u podrum Zajec: obucite najjeftiniju košulju ili majicu, jer budite sigurni da će te biti zaliveni vinom…. ali što je najvažnije to nećete nikome zamjeriti, jer će vam biti tako dobro da će jedan dokrajčeni komad odjeće biti sasvim nebitna stvar u tome trenutku, a i morate imati razumijevanja jer gator je pretijesan da primi sve koji žele ući, pa se ljudi moraju penjati i na stolove, a kad su već na stolovima onda i malo zaplešu.

Prva postaja u Zmajevcu, je već po navici bila vinoteka Baranyai Julia koja svoje prostorije dijeli sa zavičajnim muzejom i u kojoj je izložena većina vina baranjskoga vinogorja.Voditeljica vinoteke Gabriella Gerštmajer me ljubazno ponudila kavom i cedevitom, ali sam ipak popio pola decilitra vina, izvrstan rose kojeg pravi zmajevački vinar Atila Anđal. Iako je praktički još bilo jutro smatrao sam da je blasfemija u ovome objektu popiti nešto drugo osim vina, makar i u malim količinama. Pa ni u pivnici nikad ne pijem bambus!!!

Vinski podrum staroga Mišike nalazi se kod kružnoga toka na izlazu iz sela. Na kružni tok se dolazi iz pravca glavne zmajevačke ulice, koja se zove ulica Maršala Tita. Lijevi odvojak vodi prema selu Draž gdje je nedavno uređeno kupalište na starome Dunavu – Dunavcu, ravno se ide ka Dunavskoj ulici, a desno se nalazi jedino baranjsko mjesto smješteno na samome Dunavu – Batina. Nekoliko dana nakon moga posjeta Mišikn unuk Ivan Gerštmajeru Batini je, u wine baru Barriqueimao  promociju svojih vina. Svi pravci sa zmajevačkoga rotora su u znaku Dunava i vode ka njemu ili njegovim rukavcima i odvojcima.

Za razliku od Zagreba, u Zmajevcu drug Tito može biti spokojan; tamo nema inicijativa za promjenom naziva ulice. Glavna ulica u susjednome selu Suzi također nosi ime kontroverznoga Maršala. Poslije u razgovoru će mi moj domaćin otkriti da je osobno 1948. godine vozio Maršala do šumske kuće Kormanj u Kopačkome ritu. Tito je obožavao ići u lov u Kopački rit zbog velike koncentracije trofejne jelenske i ostale i divljači. Nakon što su ga Habsburgovci izgradili, a  Karadžorđevićiprisvojili i on je koristio lovački dvorac Tikveš. Te 1948. godine situacija je bila iznimno napeta jer je Jugoslavija prekinula diplomatske odnose sa Staljinovim Sovjetskim Savezom zbog rezolucije Informbiroa. Susjedna Mađarska koja je udaljena svega nekoliko kilometara nalazila se u sovjetskom lageru, te je jugoslavensko vodstvo bilo spremno i na invaziju iz pravca Mađarske. 12 godina kasnije Tito će sa Staljinovim nasljednikom Hruščovom (koji je pokrenuo proces destaljinizacije i koji se javno ispričao Titu zbog grešaka svoga prethodnika) boraviti u Baranji. Još uvijek se prepričava kako su čelnici dviju komunističkih federacija posjetili farmu svinja na baranjskoj pustari Jasenovac.

Došavši kod Mišike nisam ga pronašao kući. Na pitanje „Gdje je Mišika?“ njegova supruga Jolanka samo je nemoćno zakolutala očima i pokazala u pravcu vinograda. Još uvijek obrađuje četiri hektara vinograda i proizvodi 30 000 litara vina godišnje iako danas već hoda uz pomoć štapa. Otkriva mi da su mu još 1951 godine dijagnosticirali reumatizam zglobova, i da s time živi već 66 godina. Prije nekoliko godina ostao je i bez jednoga oka, ali se ne predaje. Mišika jednostavno nema mira. Ali smatram da je ta energičnost i odlučnost upravo ono što ga i održava vitalnim

Razgovor smo nastavili u novouređenoj kušaonici koja sa nalazi tik uz glavnu ulicu u kojoj se nalazi i nekoliko Mišikinih fotografija sa bivšim predsjednikom republike, Stipom Mesićem.

          Njega cijenim i poštujem, redovito je dolazio kod mene u podrum, a i svaki mjesec mi je slao novi broj mobitela, jer oni su te mobitele mijenjali „ko cigan konje“.

Kroz smijeh govori Mišika. Razgovor smo nastavili o obiteljskim korijenima i povijesti vinogradarstva na ovom području.

          Moji preci su iz okolice Schwartzwalda u Panoniju došli 1720. godine na poticaj carice Marije Terezije i to na područje Bačke, u velikome valu naseljavanja, zajedno sa još nekoliko desetaka tisuća Nijemaca. Oni su bili takozvani „kubikaši“, odvodnjavali su Panonsku ravnicu s ciljem pretvaranja močvarnih i neprohodnih područja u poljoprivredna i kultivirana. Početkom dvadesetoga stoljeća Gerštmajeri su došli iz Bačke u Baranju, prvo u Batinu, a potom i u Zmajevac.

Kušao sam izvrstan pinot sivi iz 2013. godine sa 17% alkohola i velikom koncentracijom šećera. Domaćin naglašava da je grožđe za ovo vino  brano 13. studenoga i da grožđe nikada ne bere prije 15. listopada. Kasnije berbe i veće koncentracije alkohola i šećera karakteriziraju i vina Mišike mlađeg i to je ono što ih diferencira od ostalih baranjskih vinara. Jedini način na koji Vam Mišika može dozvoliti da razrijedite vino je da bijelo vino pomiješate sa crnim, što sam i ja napravio prateći njega, pa u pinot sivi ulio vino sorte cabernet sauvignon.

          1989. godine sudjelovao sam na međunarodnom ocjenjivanju vina u Ljubljani na kojem su sudjelovali vinari iz 48 država sa 11 000 uzoraka, a žiri je bio sastavljen od predstavnika iz 20 različitih država. Tada sam za pinot sivi koji je po svim karakteristika bio isti kao ovaj što sada pijemo dobio srebrnu medalju. To Vam je kao da dobijete deset zlatnih medalja na nekom nacionalnom ocjenjivanju vina. Sveukupno imam pedeset zlatnih medalja sa različitih ocjenjivanja vina. Bio sam i sam član žirija na brojnim ocjenjivanjima vina u Madžarskoj.

Stari Mihalj živuća je enciklopedija i vrelo raritetnih informacija. Od njega možete saznati gotovo sve, od toga tko su bili najbolji vinari i najraširenije vinske sorte na ovome području prije drugoga svjetskoga rata, do toga koliko je traktora Belje dobilo od agencija UNNRA, do toga koji vinari patvore svoje vino. Mišiku odlikuje britkost i izravnost. Doduše ponekad se pomalo i izgubi i odluta u mislima. Ali ubrzo nadođe pa kaže nešto lucidno i britko. O svima i sa svima priča bez dlake na jeziku! Bez eufemizama, licemjerja i udvorništva. Kaže da je zbog toga stekao i neke neprijatelje, ali da većina ljudi cijeni tu njegovu karakternu osobinu.

          Jedan liječnik mi je svojevremeno rekao da ću se ja ipak zbog zdravstvenih razloga morati odreći ispijanja toga svoga lijepoga vina. Poslao sam ga u rodni kraj i rekao mu da je to licemjerno od njega, jer i on pije moje vino! Nije se naljutio, on moje vino pije i dalje, a naravno pijem ga i ja!

Na rastanku mi je stari Mišika otkrio i nove poslovne planove. Nakon vinograda, podruma i otvaranja kušaonice sada razrađuje planove i za mobilnu prodaju vina.

          Imam kamiončić i razvijam ideju da obilazim sela gdje nema vinograda i prodajem vino tamošnjim ljudima! Toga se još nitko nije sjetio, ali netko mora probiti led. Ako neće nitko mlađi, što mi drugo preostaje nego da to napravim upravo ja! Da stavim na kamiončić cisternu od tisuću litara i da obiđem Grabovac, Lug, Vardarac, Kopačevo ja to mogu prodati. Ma mogu prodati i više od toga, ljudima je dosta patvorenoga vina!

Što reći, nego poželjeti mu puno sreće, zdravlja i aktivnih vinarskih godina, isto kao i njegovim nasljednicima i baštinicima vinogradarske i podrumarske tradicije, sinu Mihalju i unuku Ivanu koji je peti naraštaj zmajevačke vinarske obitelji Gerštmajer.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Instagram did not return a 200.