OBITELJSKI PODRUM ZAJEC
Danas kada ljudi svakodnevno emigriraju u Njemačku čini se kao prava senzacija kada se netko odluči iz Njemačke vratiti u Hrvatsku. Upravo to napravila je dvadesetogodišnja Dahlia Zajec, s motivom da vodi obiteljsku boutique vinariju.
Obiteljski podrum Zajec smješten je u zmajevačkom katoličkom surduku. Nekoliko je metara udaljen od restorana vinarije Josić. Na ulazu u gator nalazi se zanimljiv prometni znak koji posjetitelje upozorava što ih očekuje u podrumu.
Supružnici Klara i Danijel Zajec prije nekoliko godina kupili su i obnovili zapušteni gator. O motivima ovoga poslovnog pothvata Klara kaže:
– Ja sam porijeklom iz Zmajevca i oduvijek sam imala želju vratiti se u Zmajevac i baviti se vinarstvom. Poslovno smo vezani uz Njemačku, te u Zmajevac dolazimo povremeno, ali drago mi je da je Dahlia odlučila samoinicijativno se vratiti u Hrvatsku i voditi obiteljski podrum. Zbog toga što smo obiteljski rastrgani između Njemačke i Hrvatske ova naša vinska priča je dosad bila nešto između hobija i posla, ali kroz ovih nekoliko godina stekli smo sve uvjete da se ozbiljnije posvetimo vinarstvu i vinskom turizmu.
Zasad obrađuju jedan hektar vinograda i orijentirani su prvenstveno na kvalitetu. Vino prodaju u rinfuzi, izravno u podrumu, te u buteljama. U ponudi imaju graševinu i cuvee rose. Graševina je pitka, osvježavajuća i lepršava. Rose je poluslatko vino sa 11.5% alkohola i odlikuje ga iznimna aroma. Baš u trenutku kada je nastajala ova reportaža u njihov gator se zaletjela jedna grupica vinskih turista u potrazi za tramincem. Međutim kada su kušali izvrstan cuvee rose ubrzo su zaboravili na prvotni motiv svoga dolaska. Etikete butelja karakterizira motiv Crvene Marte. Iako je u pučkoj predaji ostala upamćena kao okrutna vladarica, Zaječevi su prema njoj bili blagi te su je na etiketi prikazali kao usnulu djevojku. Danijel govori da su uspostavili partnerske odnose sa starijim vinarijama u selu, te da usko surađuju sa vinarijom Josić i koriste njihov know how i usluge njihovog enologa.
– Kada smo se počeli baviti vinarstvom, bili smo u potpunosti novi u tome zahtjevnome poslu i naravno morali smo učiti od drugih. Nemamo tradiciju poput Gerštmajerovih koji se već petu generaciju bave vinarstvom u Zmajevcu, ali imamo veliku volju i energiju. Obično u takvim situacijama „start up“ vinarije angažiraju vanjskog stručnog suradnika – enologa / konzultanta. Meni je drago što smo uspostavili poslovnu suradnju sa vinarijom Josić koja je u neposrednom susjedstvu i čiji su nasadi vinove loze vrlo blizu naših, na istome terroiru. Nedavno smo iskrčili stari vinograd i zasadili novi. Na jednom dijelu eksperimentalno smo zasadili i neke nove sorte vinove loze kakve još nitko nema na ovom području. Te sorte su razvijane na poljoprivrednim institutima u Njemačkoj i tamo su dosta raširene. Po svemu sudeći Baranja ima bolji terroir te se nadamo da će te sorte dati još bolji plod na ovom podneblju. Ja sam porijeklom iz Banja Luke, trenutno živim u Njemačkoj, ali moram priznati da se najbolje osjećam u Zmajevcu. Supruginu ideju o kupovini i restauraciji gatora zdušno sam prihvatio i maksimalno se posvetio tome. Zmajevac je selo koje ima veliki potencijal i u turističkom smislu i mislim da ga se sasvim opravdano naziva vinskom prijestolnicom Baranje. Stoga i mi osim vinske razvijamo i turističku priču, odnosno nastojimo ih ispreplesti. Imamo kušaonicu koja komotno može primiti autobus posjetitelja. Također iznajmljujemo i sobe uređene u rustikalnom stilu.
Podrum Zajec poznat je i po ludim zabavama koje se ovdje organiziraju povodom Vinceške, Gator festa, Vinskoga maratona ili Martinja. Kada završi službeni dio programa svi (uključujući i ostale vinare) se sliju u gator Zaječevih, a fešta uz tamburaše potraje do zore. Ples na stolovima, pokoja razbijena čaša u trenucima vinske ekstaze, uzajamno nenamjerno polijevanje vinom u pretijesnom gatoru i kao posljedica toga pokoji upropašteni odjevni predmet…
Divan je osjećaj kada Vas netko zalije vinom, a vi umjesto da se naljutite samo se nasmijete na to. Atmosfera je jednostavno takva da nitko nikome nema snage ništa zamjeriti! Tako će biti i povodom ovogodišnjeg vinskog maratona koji se održava 30. rujna, a kod Zaječevih se trči počasni krug. Nerijetko se kod njih fešte zalome i bez nekog određenog povoda.
Zaječevi su susretljivi domaćini i svakoga gosta spremno i srdačno dočekuju. I dogovoreni razgovor koji je rezultirao ovom reportažom na kraju se pretvorio u malu fešticu, a vrhunac je bio kada je Dahlia zapjevala sevdalinke; dašak Bosne u Panoniji! Inače, iako je Zmajevac koji se izvorno zove Vörösmartnaseljen pretežito Mađarima ima jedan kvart koji se zove „Mala Bosna“. Jedan od doseljenika iz Bosne je i obiteljski prijatelj i kum Zaječevih Jozo Cveran Mršić koji kaže da se odlično snašao u mađarskome selu i vrlo brzo i naučio pričati mađarski jezik.
Nadam se da će se Dahlia jednom odvažiti i zapjevati i pred širim auditorijem, na nekoj od fešta koje će organizirati u bliskoj budućnosti. O razlozima svoga povratka u Zmajevac Dahlia kaže:
– Kada uspoređujem život u Njemačkoj i Hrvatskoj moram priznati da se u Njemačkoj definitivno može puno više zaraditi, ali da je život u Hrvatskoj opušteniji i zanimljiviji. I stoga kada već mogu birati, biram Hrvatsku, konkretnije Zmajevac! Želim dodatno unaprijediti poslovanje i posebice razvijati turističku dimenziju naše obiteljske vinske priče. S obzirom na sve veći broj manifestacija koji služe tome da se Zmajevac isprofilira i brendira kao vinska prijestolnica Baranje, te posljedično na sve veći broj posjetitelja mislim da smo na dobrom putu!
About Author
