NAJBOLJI BARANJSKI RESTORANI: DIDIN KONAK

    photo by Mario Jukić

Svi znaju da se u Baranji dobro jede, ali na kojim mjestima se jede najbolje? Cilj ove edicije reportaža je dati odgovor na to pitanje i uputiti gurmane i hedoniste na prave lokacije, na kojima će Baranju svojim nepcima upoznati u svojoj punoj gastronomskoj ljepoti i raskoši.

Kopačevo (mađ. Kopács) je selo desetak kilometara udaljeno od Osijeka i oko pet kilometara od općinskoga središta Bilja. Nalazi se izvan glavnih prometnica, na prvom odvojku baranjske turističke transverzale, te odiše mirom i spokojom. Idealno mjesto za nedjeljni obiteljski odmor ili za bijeg iz gradske vreve sa djevojkom ili ekipom. Romantičarski retro štih Kopačevu daje i javna rasvjeta u obliku kandelabera, kao i specifična pročelja starih kuća. U Kopačevu se nalazi i prijemni centar parka prirode Kopački rit.

    prijemni centar PP Kopački rit, photo by Mario Jukić
Upravo je Kopačevo cijelome parku prirode i dalo ime (a ne obratno). Rit (mađ. rét) znači poplavna livada, a kopács znači kopča! Nekada se većina stanovništva profesionalno bavila ribarstvom (alasi), a nakon zabrane tradicionalnog ribolova zbog zaštite područja i proglašenja parka prirode preorijentirali su se na povrtlarstvo, te je danas Kopačevo poznato po svojoj mljevenoj paprici. U uspomenu na ribarsku povijest sela, svake godine početkom rujna održavaju se Ribarski dani. To je manifestacija koja će se ove godine održati po dvadeseti put i tijekom koje kroz Kopačevo prođe nekoliko tisuća posjetitelja.

    Ribarski dani u Kopačevu 2016., photo by Pavo Nikolić/web zajednica Bilje
Sinergija ruralnog turizma, ekološke poljoprivrede i neposredne blizine Kopačkoga rita rezultirala je time da je Kopačevo danas jedno od rijetkih mjesta u istočnoj Hrvatskoj gdje se ljudi doseljavaju. Što se turističkih kapaciteta tiče treba izdvojiti „Vunicu“ – tradicijsku kuću građenu od slame i blata iz 1820. godine, zatim „Baranjsku eko drvenu kuću“, napravljenu od trupaca slavonskoga hrasta, pokrivenu trskom koja izgleda kao super luksuzna varijanta kolibe Grizzly Adamsa.
U Kopačevo postoji i „dvorište bake Katice“. Osnovna intencija projekta Dvorištaje popularizacija ruralnog turizma putem različitih tradicijskih i kulturnih programa s naglaskom na važnost očuvanja arhitektonske baštine baranjskih sela. Cilj je i urbano stanovništvo upoznati sa ruralnim stilom života. Tu su i apartmani „Kopačevo“ i OPG „Majnhem“, no najveći turistički objekt je bez premca Didin Konak.

    photo by Mario Jukić
Didin Konak smješten je u Kopačevu, tik uz ulaz u Park prirode Kopački rit.  Didin Konak nije samo restoran, već imanje ili posjed u punom smislu te riječi. Osim samoga restorana u ugostiteljsko – turističkom kompleksu nalaze se i apartmani uređeni u rustikalnom stilu, sjenice,  vinski podrum, pansion sa 25 soba, plastenik za uzgoj vlastitoga povrća. Plod je to vizije i ulaganja američkoga biznismena hrvatskih korijena Stevea Bubala.
Moji domaćini su bili voditelj imanja Viktor Tašić i specijalist za marketing i društvene mreže Manuel Magdić. Razgovor smo započeli uz graševinu „Matijević“ iz Suze. Ovo prezime je postalo sinonim za odličan kulen, ali i vina su podjednako dobra. Budući da je Baranja „majka vina“ vinska karta iznimno je bitna za svaki baranjski restoran. Stoga u ponudi još imaju i vina Belje koji su najveći proizvođač vina u cijeloj Hrvatskoj, vina vinarije Svijetli dvori iz Karanca, te  vina Mihalja Gerštmajera mlađeg. Osim baranjskih u ponudi imaju i srijemska vina Iločkih podruma, te orahovački Zeleni Silvanac.

          Vina Gerštmajer su jedna posebna priča, riječ je o kasnijim berbama, što rezultira visokim postotkom šećera i alkohola i njih držimo isključivo u buteljama.

U razgovoru vezanom uz vina Gerštmajer dotaknuli smo se i nevjerovatno vitalnoga vinskoga veterana Mihalja Gerštmajera starijeg koji je nedavno u 88 godini života otvorio kušaonicu vina nazvavši je „Mišika čarda“. Viktor je odmah povukao paralelu sa idejnim začetnikom i vlasnikom imanja Didin konak.

          Naš vlasnik, Steve Bubalo nedavno je napunio 86 godina i dalje razmišlja o budućnosti i o ulaganjima. Sukladno njegovoj viziji uskoro ćemo proširiti restoran i izgraditi bazen. Nedavno je ovdje bio desetak dana, i jedino što stoji kao prepreka ostvarenju njegovih poslovnih ambicija su birokratske zavrzlame, ali uz dovoljno vremena i strpljenja i to ćemo prebroditi. Steve je vizionar i on je potencijal ovdje vidio još prije dvadesetak godina, nakon reintegracije ovoga područja. Tada su ga ljudi gledali sa podozrenjem i podsmijehom. Međutim to ga nije obeshrabrilo, te je zajedno sa rođakom Šimunom Bubalom krenuo u ostvarivanje svoje vizije. Zbog toga što je u svojim promišljanjima nekoliko koraka ispred drugih i došao je u poziciju da bude vlasnik nekoliko kompanija i u konačnici da dio stečenoga kapitala može investirati i u ovu priču. U Dalmaciji posjeduje poljoprivrednu tvrtku „Vrana“ na vranskome jezeru sa 150 zaposlenih i uspješno se bavi ratarstvom i stočarstvom. Jadran je sinonim za hrvatski turizam, a Slavonija i Baranja za poljoprivredu. I svi već godinama ponavljaju priču koja nikada nije zaživjela o potrebi povezivanja „zelene“ i „plave“ Hrvatske, o tome kako bi se poljoprivredni proizvodi iz sjeverne, kontinentalne Hrvatske trebali plasirati na Jadranu. Steve preokreće uvriježenu paradigmu i u Dalmaciji razvija poljoprivredu, a u Baranji turizam. I to radi uspješno. Prije desetak godina dežurnim dušebrižnicima razvijanje turizma na rubu močvare gdje dominiraju komaraca se činilo suludim. Ljudi su mu često govorili da on radi ono što nitko drugi ne radi. On je samo lakonski odgovarao da mu je to i u cilju! Raditi ono što nitko drugi ne radi! I biti lider u svemu, nametati nove standarde i raditi kvalitativne iskorake, a ne kaskati za drugima.

photo by Mario Jukić
Današnji Didin Konak prije nepunih sedam godina bio je u derutnom i oronulom stanju poput mnoštva sličnih imanja u našim selima. Kuća je bila u takvom stanju da se u njoj nije moglo ni prespavati. U kratkom roku temeljito je renoviran. Kuća je postala restoran, a gospodarski objekti poput svinjaca i kokošinjaca postali su moderno opremljeni apartmani. Pansion je napravljen iz temelja na prostoru nekadašnje oranice. Izvorna ideja je bila da Didin Konak bude restoran zatvorenog tipa, za grupe uz prethodnu najavu.
photo by Mario Jukić
          Tako smo i radili u startu. Potom su uređena tri apartmana, a svaki apartman može primiti šestero ljudi. I onda smo nakon nekog vremena došli u situaciju da smo bili stalno popunjeni i da smo morali odbijati goste! Interes posjetitelja je bio takav da je bilo opravdano ići u nova ulaganja i nove sadržaje. Na različitim forumima i panelima često je isticana činjenica da u Baranji ne postoji objekt koji može primiti autobus turista. Mi smo rekli, ok mi ćemo biti prvi i sagradili smo potpuno novi pansion. Mi nastojimo zaokružiti turističku priču. Osim restorana i smještajnih kapaciteta gostima nudimo i ostale popratne sadržaje poput mogućnosti najma bicikala. Imamo i vlastito dječje igralište. Zbog blizine Kopačkog rita mogu prvo navratiti na osvježenje kod nas, potom prošetati po Kopačkom ritu i opet se vratiti kod nas na objed. Ili gosti mogu kod nas ručati pa nakon rekreativne šetne po prirodi mogu se vratiti na desert. Također mogu  posuditi bicikl i provozati se po Panonskom putu mira, biciklističkoj stazi koja spaja Osijek i Sombor, a najvećim dijelom prolazi kroz Kopački rit. Kod nas se i oni gosti koji nisu na noćenju u pravilu zadržavaju po nekoliko sati. Dolaze nam cijele obitelji iz većih urbanih centara na vikend izlete. Mi im ovdje nudimo svojevrstan „urban getaway“ – a samo smo desetak kilometara udaljeni od makroregionalnog središta – Osijeka. Restoran smo „a la carte“, ali isto tako stalno imamo i organizirane grupe. Nerijetko se dogodi da nam jedan autobus gostiju dođe na ručak i popodnevni obilazak parka prirode, a potom odmah slijedeći dolazi na večeru i noćenje. U mogućnosti smo ugostiti istovremeno do 130 ljudi. Restoran je kapaciteta 60 ljudi, i svaka od dvije sjenice je kapaciteta četrdesetak ljudi. U turističko ugostiteljskom kompleksu Didin Konak sveukupno radi 14 ljudi. S proširenjem restorana i otvaranjem bazena u bliskoj budućnosti taj broj će se dodatno povećati

 
photo by Mario Jukić

Ubrzo nam je poslužen perkelt od soma. Perkelt je delicija karakteristična za baranjsku gastronomiju; domaće tijesto sa sirom i zaprženom slaninom se kombinira sa iskoštenim komadima ribe u gustome umaku u kojem dominira mljevena paprika. Po Viktorovim riječima Kopačevo ima najbolju papriku u Baranji. Ne znam da li bi se s time složili žitelji Vardarca i Luga, ali paprika iz Kopačeva je uistinu dobra, što je rezultiralo time da i perkelt od soma bude vrhunski. Sve pohvale za kuharicu Ilonku!


          Paprika iz Kopačeva je „crveno zlato“. Otkupljujemo papriku od više malih proizvođača koji su fokusirani isključivo na vrhunsku kvalitetu, a ne na kvantitetu. Neki od njih su proizvodili isključivo za vlastite potrebe, a onda su poslije i osnovali OPG da bi mogli surađivati s nama.

    photo by Mario Jukić


Osim perkelta od soma od ostalih ribljih delicija koje imaju u ponudi treba izdvojiti različite vrste pohane i pržene riba, smuđa u pivskom tijestu, šarana u rašljama, te neizostavan fiš paprikaš. Od ostalih jela iz kotliča tu su čobanac, gulaš od divljači, te grah sa domaćom slaninom i kobasicom. U ponudi su i žablji kraci (u Kopačevu postoji i zanimljiv prometni znaka koji nam govori: Oprez, žabe na cesti!).

Ljubitelji mesa od divljali mogu uživati u odresku od vepra na šumarski način, a sve prave gurmane zadovoljiti će i odrezak kuće „Didin konak“ – puretina punjena šunkom i sirom. Didin konak misli i na vegetarijance te se oni mogu osladiti jelima poput sataraša, kukuruzne krupice sa kiselim vrhnjem i gljivama na žaru. Što se tiče deserata i tu prevladavaju rustikalne delicije poput štrudli od jabuka, bundeva, sira ili jagoda, domaćeg kompota od jagoda i cimeta, domaćih rezanaca s orasima i makom, palačinki sa svježim sirom zapečenih kiselim vrhnjem ili pak palačinki punjenih orasima, pekmezom, marmeladom. Upravo su nam palačinke bile poslužene za desert.

    photo by Mario Jukić

Nakon obilaska imanja razgovor smo nastavili u vinskome podrumu. Odličan bijeg od paklenih kolovoških vrućina. Vinski podrum priča je za sebe. U njemu se nalazi nekoliko stotina arhivskih butelja sa svih strana svijeta. Vinski podrum služi i kao kušaonica, a stare bačve su modificirane u stolove. U vinskome podrumu kušali smo cuvee Suza vallis i cabernet sauvignon Svijetli dvori. A kad se već pijucka vino valja nešto i prigristi. Domaćini su poslužili dvije ekstra bogate plate; na prvoj su dominirali čvarci od šarana, sa zapečenim kruhom, paštetom od ribe i svježim povrćem, a druga plata je bila u znaku suhomesnatih delicija poput kulena, šunke, kobasice, slanine. Sve upotpunjeno sa sirom, svježom rajčicom i paštetom od čvaraka. Prava rapsodija baranjskoga gastro obilja. Razgovor smo nastavili o perspektivama baranjskoga turizma.
          Nedavno smo ugostili grupu Istrana koji se bave agroturizmom, prvenstveno iznajmljivanjem luksuznih vila. Njih je ovdje doveo Selimir Ognjenović, većinski vlasnik agencije Riva tours, najvećeg njemačkog touroperatora za Hrvatsku. Oni su u tu priču krenuli desetak godina prije Baranje što je i razumljivo s obzirom na to da su bili izuzeti od ratnih zbivanja. Oni su u tu priču krenuli upravo na Selimirov poticaj. Njihov put razvoja ruralnog turizma je puno jednostavniji no naš jer su turističkom valorizacijom unutrašnjosti samo zaokružili kompletnu turističku ponudu poluotoka koji je imao iznimno razvijenu zapadnu, te nešto u manjoj mjeri istočnu obalu. Njihova velika komparativna prednost je blizina velikih emitivnih tržišta poput Austrije ili sjeverne Italije. Neki od njih su mi sasvim otvoreno rekli da su u početku imali predrasude i bili skeptični prema Baranji kao turističkoj destinaciji. Na kraju su promijenili mišljenje za 180 stupnjeva i priznali da zapravo oni trebaju učiti i od Baranje, a ne samo obratno. Priznali su i da njihov uspjeh u velikoj mjeri ovisi o blizini velikih turističkih kompleksa i prirodnoj potrebi ljudi da tijekom godišnjeg odmora malo lutaju sa obale u unutrašnjost dok to u Baranji nije slučaj; ne nalazimo se u neposrednoj blizini velikih gradova niti na nekom važnom tranzitnom koridoru. Nasreću mi imamo i dosta stalnih  gostiju kojima nije problem automobilom doći iz Zagreba i provesti vikend u Kopačevu. Naša filozofija je daj gostu ono najbolje što imaš i nemoj misliti da je to skupo! Uvijek će biti gostiju koji će to znati cijeniti i koji će se zbog takvoga pristupa vraćati. Na neki način se treba diferencirati od konkurencije, a mi to činimo kvalitetom, a ne dumping cijenama! Nedavno smo imali jednu obitelj iz Zagreba koja obilazila lokacije na kojima je sniman film „Duh u Močvari“!
Što se lokacije tiče jedna prednosti ovog kompleksa je što se nalazi neposredno uz ulaz u Kopački rit. Iz Didinog konaka možete otići na drvenu šetnicu u Kopačkome ritu, a da ni ne prođete kroz prijemni centar!

          Ovdje imate sav mogući komfor, a udaljeni smo svega petsto metara od divljine! Kada smo imali jednu grupu posjetitelja iz Los Angelesa na njihovo pitanje gdje je „rezervat“ ja sam pokazao rukom u pravcu rita i oni su ostali fascinirani blizinom i bilo im je nevjerojatno da ovakav kompleks postoji tako blizu zaštićenog prirodnog područja.

    photo by Gordan Trtanj/ #go2baranja 

Kopački rit je utočište brojnim rijetkim vrstama ptica, najveća unutarnja delta Dunava, jedinstvena močvara koja stalno mijenja svoj izgled zbog plavljenja i povlačenja vode. Međutim iako generira značajan broj posjetitelja (prošle godine ga je posjetilo 38 000 ljudi) to je ipak daleko masovnog turizma. Iako često postoji određeno nerazumijevanje između državnih institucija i privatne inicijative Viktor kaže da je ovdje potpuno drugačije.
          Imamo odličnu suradnju sa parkom prirode Kopački rit. U zadnje vrijeme su značajno podigli kvalitetu svoje ponude i usluge. Uz multimedijalnu dvoranu, suvenirnicu, caffe bar „Lopoč“, šetnicu i turistički vlakić i brodić imaju infrastrukturu na nivou  što i nama ide u prilog jer gledamo na cijelo Kopačevo ili u širem smislu cijelu Baranju kao na jednu destinaciju.  Posjetitelji prvo trebaju doći do sela, prolaskom kroz selo indivudualno ili u pratnji turističkoga vodiča upoznati se sa tradicionalnom arhitekturom i osjetiti „duh sela“, potom doći u naš restoran, upoznati se sa tradicionalnom, ambijentalnom enogastronomijom, pa potom otići u prijemni centar parka prirode i tamo se upoznati sa specifičnom prirodnom baštinom ovoga područja i tako dobivamo jednu zaokruženu priču! A možda je ipak bolje da se zarotiraju druga i treća kontrolna točka i da prvo posjete park prirode, a tek onda da dođu u Didin konak, jer nakon degustacije ovih finih baranjskih vina dosta njih više nema volje za obilazak prirodnih znamenitosti.
Kroz smijeh govori Viktor. A potom da bi ilustrirao svoju misao o potrebi koordinacije i umrežavanja različitih dionika turističke ponude prepričava prošlogodišnje iskustvo sa švicarskim cikloturistima. I Kopačevo se nalazi na europskom biciklističkome koridoru Eurovelo 6 koji ide od Atlantskoga oceana do Crnoga mora i kroz Hrvatsku prolazi u dužini od 151 kilometra te je tijekom ljetnih mjeseci ovdje dosta velika fluktuacija turista na biciklima.

          Imali smo grupu od šest cikloturista iz Švicarske koji su ovdje bili na noćenju i bili su zadovoljni i smještajem i hranom i ambijentom i turama. Međutim izgrdili su nas zbog nedostatka putokaza, nedovoljno informacija, nepostojanja jedinstvene mobilne aplikacije gdje bi bile objedinjene sve informacije na nekoliko svjetskih jezika. Iako ne snosimo odgovornost za to bili smo prvi na udaru pa smo mi bili ti koji smo primili njihove kritike. Iako to nije ugodno slušati kritike su konstruktivne, te se nadam da će u bliskoj budućnosti zajedničkim radom svih dionika turističke ponude uz koordinaciju turističkih zajednica ovakve manjkavosti biti otklonjene.
Didin konak nedavno je dobio i nagradu Suncokret ruralnog turizma Hrvatske. Dobili su zlatnu povelju u kategoriji tradicijska ruralna gastronomija. Baš u trenutku kada smo vodili ovaj razgovor Viktoru su javili da su ušli u finale, među dvadeset najboljih subjekata u natječaju Hrvatske gospodarske komore Turistički cvijet – Kvaliteta za Hrvatsku, u sklopu kojeg se dodjeljuju priznanja najboljim gospodarskim subjektima u različitim kategorijama u turističkom sektoru.O planovima za budućnost Viktor kaže:
          Prvog rujna instalirati ćemo saune i jacuzzi u pansion. Po tome ćemo opet biti prvi u Baranji. Nadam se ne i jedini. Uvijek to ide tako kada netko napravi neki kvalitativni iskorak ubrzo to postaje i standard. Nakon proširenja  vinski podrum ćemo integrirati u restoran. Vanjski bazen će biti prava stvar. Bit će obložen staklenim stijenkama tako da se može koristiti i ljeti i zimi. Neće biti riječ o malom bazenu, već o pravome bazenu minimalnih dimenzija 10 x 5 m.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *