SVIMA SVEGA I SVE NAOPAKO – MEMORIJALNA FIŠIJADA U ČAST GEZE GUDLINA

U nedjelju, 14. siječnja održana je peta fišijada u spomen i čast prerano i tragično preminulog osječkoga ugostitelja, zabavljača, motivatora i inovatora Geze Gudlina. Organizator je bio restoran Slavonska kuća koji je nekada Geza vodio pod mottom „Ne može gore, dođite nam opet“, a event se zbio u osječkoj staroj povijesnoj jezgri Tvrđi, u ulici Kamila Firingera, neposredno ispred Slavonske kuće. Geza je bio veliki zafrkant i vic maher. Imao je običaj izmišljati nova jela i pića. Neka su bila više, a neka manje prihvaćena, ali o svima se pričalo, a priča se i dan danas. Primjerice patentirao je papriku od rakije.

U ovom anti natjecanju proklamirani je cilj  skuhati najgori fiš koji nosi titulu „Ne može gore“, a pravi cilj je druženje i zafrkancija. Ove godine je Gezina fišijada okupila rekordan broj natjecatelja, njih sto sedamdeset i dvoje, što ju čini najmasovnijom fišijadom u državi. Za sve natjecatelje restoran Slavonska kuća osigurao je besplatnu ribu, tijesto, drva, nogare za kotlić i vino!

Predsjednik časnoga suda za ocjenjivanje najgoreg fiš paprikaša je bio osječki nogometni sudac Željko Širić Širkan koji je bio zadužen za „pošteno suđenje“ u čemu ima popriličnoga iskustva. Da sve bude transparentno, kao i inače na sličnim natjecanjima postojala su i pisana pravila koja su natjecateljima dopuštala loše kuhanje, dobro kuhanje i najgore kuhanje, zatim pjevanje, plesanje skakanje, a damama i skidanje (iako je temperatura bila oko ništice), te širenje ljubavi i dobre energije. Strogo je bilo zabranjeno durenje i dizanje nosova, nealkoholiziranje i unošenje vlastitoga pića. Usmenom opomenom sankcioniralo se donošenje vlastite rakije i kulena, žutim kartonom donošenje svojih sokova, a crvenim kartonom donošenje svoga vina, piva i vode.

Sa organizatorom ovoga natjecanja Tomislavom Barićem, sadašnjim vlasnikom Slavonske kuće pričao sam nekoliko dana prije fišijade i napravili smo rekapitulaciju ovoga eventa. Prošle godine je bilo osamdesetak ekipa, a ove godine su podigli posjećenost za 110 %, što dokazuje da naš narod voli koncept Svima svega i sve naopako…da nam je to u krvi i da ne možemo pobjeći od toga… još pogotovo kad je sve mukte! „Prošle godine je bilo sveukupno desetak pokušaja podmićivana stručnoga žirija, od čega su tri bila neuspješna… i bilo je pet praznih koverti, ali to ni ne računam!“ O tome kako je cijela ova priča krenula Bare kaže: „Pokojni Geza je poginuo u prometnoj nesreći 11. siječnja 2003. godine. Na desetu godišnjicu njegove smrti napravili smo mini fišijadu sa deset kotliča. Svaki godine interes je bio sve veći. Prve godine je pobjednik bio Drele, druge Davor Radolfi, treće godine moj kum, a prošle godine je pobijedio naš poznati nogometaš Robert Špehar, a ove godine pobjednik ovisi o uplatama, tko više da i to je to!

Kada pišeš o nečemu članak da bi najbolje ušao u materiju moraš biti insider, moraš biti u žiži zbivanja, a ne pasivni promatrač. Na ovome anti natjecanju bio sam dio ekipe za koju je kuhao doktor znanosti koji je priličan dio svoga radnoga staža odradio na Prehrambeno – tehnološkome fakultetu u Osijeku što ga u konačnici i čini kvalificiranim da kuha fiš, a koji je tu nedjelju kuhao za ekipu caffe bara College što implicira da je tu nedjelju bio najamni radnik kavanskoga fakulteta. Naime osječki caffe bar College nalazi se tik uz dva najmasovnija osječka fakulteta, Ekonomski i Pravni, a studenti navedenih institucija su tamo i najvjerniji gosti. Svi oni koji im zavide što tamo ležerno ispijaju kavice dok drugi studenti krvare na ispitima & predavanjima predbacuju im da pohađaju kavanski fakultet.  


U ovu ekipu sam upao „preko veze“ jer mi je vođa ekipe stric, ali čak ni krvno srodstvo nije dovoljno, već su bile potrebne i dvije intervencije, jedna rodijačka i jedna klasično korupcionaška. Inače, više puta se uvjerio da nemam baš nikakvog talenta za kuhanje, ali morao je popustiti kada ga je nazvao moj otac, a njegov brat i kada mu je rekao da je njemu ekonomičnije da u nedjelju ručam na teret Slavonske kuće, nego da njemu dolazim na nedjeljni obiteljski ručak. U biti ni to ga nije slomilo do kraja, ali prevagnulo je kada ga je nazvala moja supruga i rekla mu da joj se ne da kuhati, a niti gledati me, jer ionako nikad nisam kod kuća, pa kad se pojavim nakon izvjesnog vremena to je priličan šok za nju, kao i sad kada sam se netom vratio sa gastro ekspedicije po Bosni i Dalmaciji, i treba joj neko vrijeme za proces prilagodbe… na mene. A osim toga i sama je svjesna da patim od klaustrofobije i zidove stana doživljavam kao ralje koje me žele progutati i pojesti! To jednostavno nije fer!!! Ja sam taj koji jede… i piše o tome! I ne želim biti pojeden!!!

Naravno, kako i priliči ovome natjecanju nisu pomogli samo njeni vapaji, već je nešto morala pripremiti da „podmaže“ zamolbu! Obećala mu je da će mu preko emisara donijeti vrhunsku baranjsku mljevenu začinsku papriku za fiš paprikaš spravljenu i odnjegovanu po recepturi koja se njeguje na potezu od Bačkoga Monoštra do Kupusine. I stvarno ispoštovala je dogovoreno i došao je njen čovjek sa paprikom i potom popio piva u dvostruko većoj vrijednosti no što je paprika koju je donio. Svima svega i sve naopako!

Budući da je na ovoj fišijadi nepotizam i sve vrste protekcionizma poželjna stvar bez uvijanja ću reći da je kuhar iz moje ekipe definitivno skuhao najgori fiš! Naime, svojski se potrudio da ga upropasti jer je u uzorak koji je trebao predati ocjenjivačkom žiriju ubacio kuhano jaje, šunku i luk. Malo se zaletio, Uskrs je tek za koji mjesec, no nema veze, čovjek je korak ispred svoga vremena. Bit ću Vam sasvim iskren, moj jedini zadatak u toj ekipi je bio da javno napišem da smo skuhali najgori fiš! Iako je sasvim iskreno bilo i gorih kombinacijama sa bananama, pijetlovim mudima, telećim očima…. i da ne nabrajam više! Doduše, probao sam ja nositi i drva za vatru od skladišta do ložišta, ali je postojala realna prijetnja da u transportu oštetim drva ili da se vatra ugasi dok ja dođem do ložišta, pa sam ipak odustao od toga. Ako ne znam kuhati, znam bacati spinove! Možda će me nakon ovih (ne)iskrenih lovorika ubuduće lakše primati u ekipu! Tješim se!

Međutim, nismo osvojili prestižnu titulu najgorega fiša jer nas je sabotirao član naše ekipe kojeg su u međuvremenu zvali da bude sudac u stručnom žiriju, što je školski primjer sukoba interesa, i u ovom ambijentu je više nego poželjan. Umjesto da nam pomogne, što je i logično jer je ipak on tata od moje kume, on se prepustio lagodnome sudačkome životu i zaboravio odakle je potekao, pa kad smo probali preko telefona urigirati da nam da poen više plasirao je dezinformaciju da naš sektor u kojem su se nalazili kotlići osječkih caffe barova ne sudjeluje u natjecateljskom, već samo u revijalnom dijelu manifestacije.


Poslije je priznao da je dobio nemoralniju i samim time atraktivniju ponudu, da nije htio lobirati za nas iako smo mi njegova biračka baza, pa nam nije pomogla ni naša mjenica bez pokrića sa devet nula koju smo pripremili u plavoj koverti. I poslije je, bez srama i stida, kako i priliči ovakvom natjecanju došao za naš kotlić i jeo naš fiš. Htjeli smo ga izgurati iz ekipe, al’ pošto se skompo sa Širkanom to nismo smjeli, jer bi i nas izbacili s natjecanja. U zapisniku je uvedeno da je ima vlasnički udio u našoj ekipi i da sukladno tome sudjeluje u eksploataciji dobiti ili u ovome slučaju fiša. Jedina instanca na koju smo se moglo obratiti je trgovački sud, ali on ne radi nedjeljom. Da smo ušli u spor zamrznula bi nam se imovina u vidu fiša, pa bimo i mi ostali gladni. Nažalost, nismo imali neke kalorijske zalihe da možemo otrpiti glad, pa smo bili prisiljeni popustiti. Još nas je počeo reketarit i tip koji točio pivo. Samo je rekao da je on gladan i da on ne može odgovarati za kvalitetu piva s praznim želucem. Pametnome dosta! Odnijeli smo mu prociju fiša! Duplu! Svima svega i sve naopako!


Na ovaj event su došli i brojni uglednici iz javnoga života. S obzirom na to u kakvom moralnom stanju nam je društvo vjerovatno se u ovoj atmosferi osjećaju kao ribe u vodi. Najgori fiš imao je Tomislav Gudlin, a činjenica da dijeli isto prezime sa Gezom nije nimalo slučajna. Druga najgora ekipa su bile Lavine, a malo manje najgora od njih je bila ekipa Jeger. Pitanje s čime su „podmazali“ žiri ostavljamo na rješavanje pravnoj državi! Nadajmo se da će naši praunuci dobiti odgovor na ovo pitanje sa europskog suda u Bruxellesu! Inače priča se po kuloarima da su naši pravni zastupnici tamo okorjele pivopije pa prije suđenja imaju ritual svratiti u vraški dobre belgijske pivnice, a naravno ne zaustavljaju se na jednom pivu, nego ide redom od lagera, pa na ale piva i naravno samostanske ječmene i pšenične delicije, pa stoga gubimo sve sporove od reda! Ne pomaže tu ni putni coffe stout za triježnjenje! Kao da su na pravno diplomatskoj akademiji imali jedan kolegij kod Srećka Šojića, gostujućeg profesora iz Beograda koji im je non stop tupio: „Ma piši sve na preduzeće, whatever, lepa Brena za četiri osobe!“ Ima ta priča i pozitivnu stranu. Ako ništa drugo, barem nisu ljudi žedni tamo, a i devizne dnevnice dovoljno su izdašne da nešto pive donesu i kući pa podijele rodbini i ekipi iz kvarta. Svima svega i sve naopako!

Ova fišijada u kojoj je bilo pregršt dobre zafrkancije i pozitivne vibre odličan je način za bijeg od post blagdanske depresije. Uza svu burlesku, uvrnutost i karnevalsko ozračje na kraju moram reći da je ovo stvarno ozbiljan gastro događaj koji je okupio ponajbolje majstore kotlića na ovim prostorima. I ove godine se na Gezinoj fišijadi pojavio i Davor Dretar Drele koji je slavodobitnik prve fišijade i koji se zarekao da će braniti svoju titulu do zadnje kapi graševine. Ali očito nije dovoljno podmazao, a na staroj slavi se ne može živjeti! Posjetitelje su zabavljala četiri tamburaška sastava koji su cijelo vrijeme kolali među posjetiteljima, a afterparty je bio naravno u Slavonskoj kući koja ima šezdeset sjedećih mjesta i u susjednome Byblosu koji ima 450!
Odličan gastronomski početak nove godine (po julijanskom kalendaru). Svima svega i sve naopako. Nadam se da legendarni Geza sve ovo gleda od gore i uživa. Jer Geza, kako kažu ljudi koji su ga poznavali nije htio da ga ljudi žale i oplakuju, već da se ludo i beskompromisno zabavljaju onako kako je to on radio… po mogućnosti još i luđe! Svima svega i sve naopako!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Instagram did not return a 200.