VINARIJA VUKAS PONIKVE
Ponikve, točnije zaseok Boljenovići u kojem se nalazi vinarija Vukas pripadaju općini Ston koja se nalazi na samom istoku pelješkog poluotoka, te je stoga i prometno najbolje povezana sa ostatkom obale. Blizina magistralne ceste, pa i Dubrovnika značajno doprinosi razvoju vinskog turizma i organiziranih posjeta vinoljubaca. Jer svi pravi uživatelji vina znaju da je vina najbolje kušati tamo gdje ona i nastaju, odležavaju sazrijevaju, u vinskom podrumu.
Kada sam toga srpanjskog prijepodneva došao u pelješku vinariju Vukas zatekao vinsku podrum prepun turista i vlasnika Dubravka Vukasa kako strpljivo odgovara na njihova pitanja. Zadovoljni kušanim, svaki od tih posjetitelja odlučio se kupiti i ponijeti kući butelju, dvije ili tri. Nakon odlaska turista sa Dubravkom sam, ispijajući čašu njegova izvrsnog rose pjenušca ukratko porazgovarao, ne htijući mu oduzimati previše vremena, jer nova grupa turista autobusom stiže svaki puni sat.
„Za razliku od drugih vinarija iz Ponikava ja još uvijek radim sa velikim grupama, kao što vidite ovdje je bio čitav autobus turista. Obrađujemo 3,5 hektara i otkupljujemo vrlo malo grožđa od drugih proizvođača, pa nam je stoga i godišnja proizvodnja svega 15 tisuća butelja, ali imam desetak različitih etiketa. Moj otac i djed su se bavili vinogradarstvom tako da imamo nasade sa tradicijom. Ja i brat smo nastavili obiteljsku tradiciju“ započeo je Dubravko svoju priču.
Od bijelih vina u ponudi imaju rukatac, pošip i cuvee rukatac, pošip i malvasija dubrovačka u omjerima 30%/40%/30%, tri etikete crnih vina od sorte plavac mali, a u pripremi je i četvrta, te tri vrste pjenušaca.
U priči smo se dotakli naravno i proizvodnje pjenušaca, što ih diferencira od većine peljeških vinara. „Od moga početka bavljenja vinarstvom razmišljao sam kako napraviti neko lagano bijelo ljetno vino. Imao sam ideju za proizvodnju pjenušca, ali nisam bio siguran u to da li imamo mogućnosti za to. Tražili smo lokaciju gdje možemo zasaditi grožđe koje bi bilo pogodno za proizvodnju pjenušca, sa većim kiselinama i nižim šećerima. I kada je u pitanju sirovina za pjenušac tu sam jedino zasada primoran oslanjati se na otkup. S jedne strane naravno i naporno je raditi u vinogradu, ali kad dobiješ jedno novo vino s kojim si zadovoljan to je neopisiva sreća i ponos. Radim 500 butelja bijelog pjenušca, 700 rose pjenušca i samo 250 boca crnog pjenušca. Naše cijene su prihvatljive širokom krugu vinskih konzumenta, a opet smo zadovoljni, sve se proda i mi radimo sa zaradom.“
Gotovo svo vino prodaju na kućnom pragu, njihova vina danas je teško pronaći i u specijaliziranim vinotekama. Kada su u pitanju posebne narudžbe ponekad kupcima pošalju vino i poštom, ali to je više iznimka no pravilo. Za razliku od drugih proizvođača koji sudjelovanje na vinskim festivalima smatraju prestižem, vinarija Vukas to uglavnom izbjegava, jer ih to počesto dovodi u neugodne situacije. „Nama kada dođe kraj godine, mi više nemamo vina. Ako dođemo na festival i prezentiramo svoja vina, a ne možemo isporučiti tražene količine tada smo napravili kontraefekt.“
Osim vina vinarija Vukas proizvodi i likere, i to desetak različitih vrsta. Kako Dubravko kaže svaku vrstu voća koja je karakteristična za Pelješac nastoje pretvoriti u liker, a pri svakom wine tastingu likeri služe kao piće dobrodošlice.
About Author
