AGROPAPUK – ŠIDSKA ČUDESA OD MESA SA ROŠTILJA
Šid je varoš u krajnjem zapadnom dijelu srbijanskog Srijema ili prikladnije rečeno Srema. Varoš je termin kojim se označava naselje između sela i grada, i Šid je baš to; prevelik da bi bio selo, a premalen da bi bio grad u punom značenju toga pojma. Šid je jedna velika sremska varoš u kojoj se može dobro i pojesti, naša preporuka je restoran Agropapuk.
Susjedna Srbija, odnosno da budemo precizniji Vojvodina za hrvatske gurmane i hedoniste je još uvijek terra incognita. Područje je to koje zbog svojih kvalitativnih osobina svakako treba posjetiti (i posjećivati), a ne treba zanemariti ni value for money priču, činjenicu da kuna tamo realno vrijedi više no u samoj Hrvatskoj.
Priču donekle popravlja prekogranični shopping, pa su tako posjetitelji iz Hrvatske, prvenstveno Osječani otkrili restoran «Niš» u Bogojevu, koji se nakon ekspanzije hrvatskih šoping turista proširio i renovirao, a u međuvremenu se otvorio i restoran «Ducko», a oni malo znatiželjniji su potegnuli i do sjajnog restorana «Lazar» koji se nalazi u općinskom središtu – Odžacima.
Nakon graničnog prijelaza Erdut – Bogojevo sljedeći najbliži put ka Srbiju iz Osijeka vodi isto preko Dunava, a to je prijelaz preko Batine i Bezdana. Zbog specifičnog položaja i činjenice da odmah poslije prelaska granice započinje područje specijalnog rezervata prirode Gornje Podunavlje ovo područje obiluje čardama i kulturom prehrane zasnovanoj na riječnoj ribi.
Osim tri dunavska granična puta ka Vojvodini (Batina, Erdut, Ilok), preciznije ka Bačkoj, postoji i pet putova ka srijemskom dijelu Vojvodine, i to od Iloka prema Neštinu, Ljubi i Sotu, južno od Bosuta je prijelaz Lipovac – Batrovci (Bajakovo), a u sredini prijelaz Tovarnik – Šid.
Šid se nalazi u središnjem dijelu Srijema, dovoljno daleko od Dunava, Save i Bosuta da kultura prehrane tamošnjih stanovnika ne bude bazirana na ribi, već na mesu. I inače se Srijem kao regija u enogastronomskom smislu dijeli na vinski i svinjski. Naravno vinski Srijem je onaj sjeverni, naslonjen na Dunav i prošaran obroncima vinorodne Fruške Gore, a svinjski Srijem je onaj središnji i južni dio ove zanimljive regije. O Srijemu i Sremu (Cpemu) smo opširno pisali u ediciji članaka objavljenim na ovome portalu, pa tko želi saznati više može to učiniti putem ovoga linka!
Šid spada u svinjski Srijem, iako se odlična vinarija Erdevik nalazi nekih dvadesetak kilometara od njega, a prvi obronci Fruške Gore svega nekoliko kilometara sjeverno od varoši, ispod manastira Privina Glava. Ovu tvrdnju treba ilustrirati i činjenicom da je najmasovnija i najpoznatija šidska manifestacija Sremska kobasicijada i svinjokolj koja je nedavno održana sredinom veljače, i to ove godine jubilarni, 25. put!
Šid se nalazi na 2/3 puta od Beograda ka Osijeku i stoga nam je bila idealna točka za večeru nakon povratka sa beogradskog sajma turizma. Nakon konzultacija sa lokalnim stanovništvom uputili smo se u restoran Agropapuk. U biti Agropapuk je mesna industrija koja ima oko 400 zaposlenih i četrdesetak maloprodajnih objekata. U ponudi imaju i HoReCa program za ugostiteljske objekte, a u Šidu i vlastiti restoran u kojem spravljaju jela od mesa iz vlastite proizvodnje.
U samom restoranu interijer se sastoji od masivnih drvenih stolica i klupa, sve je u drvetu, a svo meso je izloženo u vitrini i možete sami birati što da Vam pripreme, a iznad vitrine i pulta nalazi se tumač na kojem crvenim ćiriličnim slovima piše roštilj program, a ispod toga je bijelim slovima nabrojano 29 delicija s roštilja, karađorđeva šnicla nalazila se na tom popisu prva s desne strane.
Odlučio sam se za karađorđevu šniclu i to se pokazao kao dobar odabir. Malo modernije poslužena no što sam se navikao, na drvenoj dasci, sa preljevom, i krumpirićima u rešetkastoj posudici. Osim vizualnog efekta i ukus je bio sjajan. Ostatak ekipe naručio je lignje, teletinu ispod peke i piletinu s njokima u umaku. I nažalost, svojom narudžbom nije bio oduševljen kao ja. No to je pouka da se u ovakvim objektima treba držati core ponude, a ne previše izmišljati! Treba spomenuti i njihove sjajne tople, meke i rahle somune i sasvim solidnu šopsku salatu!
Nažalost nisam uspio naručiti odlično srbijansko industrijsko pivo (da, ponekad i industrijsko pivo zna zaintrigirati) zaječarsko crno, jer mi je konobar rekao da je upravo jedan gost naručio posljednje! Da li je to istina ili ne nije ni bitno. Svakako treba pohvaliti i osoblje, tj. konobara koji nas je poslužio jer čovjek ima sjajan instinkt za ugostiteljstvo!
A osim toga objasnio nam je i enigmu zašto naziv Agropapuk? I to na nekoliko kilometara od Fruške Gore! Papuk je prezime vlasnika kompanije, a agro na latinskom znači polje, a upravo tu su i počeci ove firme, jer su počeli kao proizvođači stočne hrane i uzgajivači stoke.
Uz restoran se nalazi i trgovina, prenoćište i mjenjačnica pa je stoga kompleks Agropapuk idealna početna stajališna točka pri ulasku u Srbiju, ili obrnuto, a da ovaj restoran posjećuju i gurmani iz Hrvatske uvjerili smo se i letimičnim pogledom na vozni park parkiran ispred objekta, mahom automobili vukovarskih i vinkovačkih registarskih oznaka.
About Author
