OTVORENJE NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA UZ PROMOTIVNE CIJENE – LIKA JE LIK

Nezahvalno je pisati išta o Plitvicama jer čovjek ima dojam da je o njima sve već napisano i rečeno. Međutim svaki posjet Plitvicama jedno je posebno iskustvo, a ushićenje i euforija koju čovjek doživljava kada se nađe primjerice lice u lice sa Velikim slapom može se usporediti samo sa nekim iskustvima iz ranoga djetinjstva, kada nam se svijet čini magičniji nego što on zapravo jest.

Nacionalni park Plitvička jezera otvorio je svoja vrata posjetiteljima 11. svibnja i prva dva tjedna ulaz za posjetitelje bio je simboličnih 50 kuna. Plitvice smo posjetili 24. svibnja, zadnji dan akcije i osobno se uvjerili da je akcija koju je osmislila uprava parka u potpunosti uspjela, što naravno ima svojih dobrih ali i loših strana – nacionalni park je bio pun, ali mi smo muku mučili već sa parkingom, a vožnju brodom i rentanje čamaca nismo mogli dočekati.

Plitivčka jezera su hrvatski najveći i najstariji nacionalni park i s obzirom da još uvijek nije započela sezona kupanja na moru (a more je prva asocijacija na hrvatski turizam u globalu) čast da otvore turističku sezonu nakon prisilne stanke uzrokovane koronavirusom pripala je upravo hrvatskim nacionalnim parkovima. I drugi nacionalni parkovi nakon otvaranja svojih vrata početkom svibnja imali su brojne akcije i promotivne cijene, ali mi smo se odlučili (zbog njihove reputacije ograničenosti vremenom) upravo za Plitvička jezera.

Nakon silaska sa autoputa u Karlovcu treba prijeći još nekih osamdesetak kilometara puta kroz Kordun i Liku. Kordun je nisko brežuljkasti kraj koji predstavlja prijelaz između gorske, odnosno dinarske Hrvatske i panonsko – peripanonske Hrvatske. Od Karlovca put nas vodi prema jugu, prema Tušiloviću i Krnjaku. Lijevo se nalazi skretanje za još jednu našu pograničnu mikroregiju koja svoje ime vuče iz vremena Vojne krajine – Baniju, ali mi nastavljamo put prema jugu. Prva točka na kojoj se zaustavljamo su Rastoke, prigradsko naselje grada Slunja. Praktički sa same ceste su pruža pogled na slapove, brzake i mala jezera nastale ulijevanjem rijeke Slunjčice u rijeku Koranu. Idealan warm up za Plitvice.

Nakon kratke stanke nastavljamo dalje prema jugu i nakon Rakovice, posljednje općine na Kordunu ulazimo u Ličko – senjsku županiju. Nakon kraće i ugodne vožnje ubrzo stižemo do ulaza 2 u nacionalni park. Budući da je kupovina ulaznica išla ranije preko interneta nismo bili u mogućnosti birati ulaz u park, ali je to u ovoj situaciji ipak manje bitno. Bitno da smo došli i ušli. Ali tu smo napravili jednu krucijalnu grešku, što je danak neiskustvu i činjenici da smo Plitivce zadnji put posjetili prije desetak godina. Umjesto da odmah ujutro, kod samog ulaza odemo čamac s kojim se može doveslati do slapova mi smo se uputili ka Velikom slapu.

Put vodi kroz šumu i sasvim smo blizu jezerima, ali ih ne vidimo; modrozeleni odsjaji se tek tu i tamo probijaju kroz gustu crnogoricu. Nakon kraćeg hikinga izbijamo na uzvisinu s koje se pruža fantastičan pogled na jezera, slapove i drvene mostiće koji ih povezuju. Dolazimo do spilje Šupljara i spuštamo se u ponor, kao da se spuštamo u neki podzemni svijet i dolazimo do onoga što smo maločas s divljenjem promatrali sa uzvisine. Vraćamo se gore i hitamo ka Velikom slapu. Prizor je fascinantan na fotografijama, ali uživo još veličanstveniji, kada osjetite draškanje letećih čestica vode. Podnožje slapa vrvjelo je ljudima. Čak ni takva vreva ne sprječava čovjeka da uroni u blaženu kontemplaciju.

Plitvice su lijepe u svako godišnje doba; po ljetu je idealno kombinirati odlazak na more sa posjetom jezerima, a ove godine se Plitvički maraton iznimno održava u jesenskom terminu, 14. i 15. studenoga. Plitvice pod zimskim omotačem tek su priča za sebe i jedna od priča koja će u bliskoj budućnosti morati biti ispisana na ovom portalu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Unable to communicate with Instagram.