ODRŽANA 57. IZLOŽBA VINA KONTINENTALNE HRVATSKE U SVETOM IVANU ZELINI – ŠAMPION IZLOŽBE JE CHARDONNAY LEDENA BERBA 2018 VINARIJE BODREN

U petak, 13. lipnja u zelinskoj dvorani Kraluš održana je 57. Izložba vina kontinentalne Hrvatske. Nakon dodjele nagrada prisutni su mogli kušati sva vina pristigla na ocjenjivanje. Bila je to jedna lijepa proslava najplemenitijeg pića u Svetom Ivanu Zelini.
Jedna od najstarijih vinskih manifestacija u Hrvatskoj, sa neprekinutom tradicijom dužom od pola stoljeća definitivno jest Izložba vina kontinentalne Hrvatske u Svetom Ivanu Zelini, a vjerovali ili ne prva izložba vina u Zelini je održana davne 1860. godine.

Sama tradicija gajenja vinove loza u zelinskom Prigorju datira još od antičkih vremena. Zelinskim područjem je prolazila važna rimska cesta koja je spajala regionalna središta Sisak (Siscia) i Ptuj (Poetovio), a Rimljani su uz cestu podizali naselja, krčili šumu sa okolnih brega i sadili vinograde. U povijesnim vrelima vinogradi na zelinskom području spominju se često i u srednjem vijeku. U darovnici zagrebačkoj biskupiji (pod koju je spadala i svetoivanska, nekada moravečka župa) hrvatskog i ugarskog kralja Andrije II iz 1217. godine izrijekom se spominju vinogradi na mikro lokalitetima – brežuljcima Kašina i Blaguš.


Izložbe vina u Svetom Ivanu Zelini u kontinuitetu se održavaju od 1968. godine, a kako je vrijeme prolazilo tako je i ova manifestacija organski rasla. Prvo je bila riječ o općinskoj izložbi, zatim prigorskoj, kasnije ondje izlažu i vinari iz Zagorja, Moslavine i Plešivice, potom ova manifestacija nosi oznaku izložbe vina sjeverozapadne Hrvatske, da bi na koncu postala izložba vina kontinentalne Hrvatske.








U priči o povijesti vinogradarstva u zelinskom kraju neizostavan je spomen Dragutina Stražimira, koji je od 1851. godine bio župnik u Donjoj Zelini. On je 1869. objavio knjigu „Vinogradar“, a riječ je o kompilaciji članaka koje je pisao za časopis „Seoski gospodar“ i druge publikacije.

Stražimir je bio osnivač i tajnik podružnice „Hrvatsko – slavonskog gospodarskog društva“ u Zelini u čijoj je organizaciji 1860. godine održana prva zelinska izložba vina. Treba napomenuti da je prva izložba vina u Hrvatskoj održana 1854. godine u Zagrebu, a Zelini svega nekoliko godina kasnije. Osim što je pisao o vinu Stražimir je bio i praktični vinogradar pa je tako sa svojom graševinom sudjelovao na vinskoj izložbi u Beču 1866. godine i osvojio brončanu medalju.



Na suvremenoj zelinskoj izložbi vina nagrada za najbolji vizualni identitet vinske boce nosi ime po ovom vinskom entuzijastu, a ove godine tu nagradu su osvojili Iločki podrumi za svoj pjenušac „Traminac No. 10“ koji je svoju premijeru imao na ovogodišnjem festivalu traminca održanom 07.06. u Iloku, a u Zelinu je došao još ranije, kao uzorak na ocjenjivanju vina.

Izbor vina koje će ove godine odnijeti nagradu „Dragutin Stražimir“ održano je 29. svibnja, a stručni ocjenjivački sud činili su Saša Špiranec kao predsjednik komisije, Štefica Kramarić u ulozi tajnice, te Stjepan Šagovac, Spomenka Saraga, Domagoj Jakopović, Marinka Zubčić Mubrin, Dubravka Tomeković Aralica, Željka Balja, Ana Rogač, te moja malenkost kao članovi prosudbenog odbora. Izbor je održan u nekoliko krugova, a predsjednik komisije Saša Špiranec je dodjelu nagrade za najbolji vizualni identitet iločkom pjenušavom tramincu obrazložio sljedećim riječima: „…likovno rješenje je moderno i pregledno, a odabirom tamnog stakla, crne podloge na etiketi i kapici te zlatne boje fonta sugerira prestižni status i visoku kvalitetu… Osim estetskom cilju, odabir tipa i boje stakla doprinosi i dugačkom čuvanju vina te neznatnom utjecaju dnevnog svjetla na njegovu kvalitetu… Reduciranjem informacija na najbitnije i odabirom materijala i boja koje upućuju na luksuz, uspješno se šalje poruka da se radi o vinu za posebne prilike.“



Na ovogodišnje ocjenjivanje pristiglo je ukupno 302 uzorka vina, a prošle godine 273 što je rast na godišnjoj razini veći od 10%, što dokazuje da je riječ o manifestaciji koja ne živi na staroj slavi, već kontinuirano privlači nove sudionike, a jedan od razloga zašto je to tako jest nesumnjivo i ocjenjivačka komisija koja svake godine okuplja najbolje hrvatske vinske stručnjake, pa svaki vinar kada pošalje uzorak u Zelinu zna da je ocjena sa te izložbe pouzdan indikator kvalitete njegovih vina.



Ove godine predsjednica ocjenjivačke komisije koja broji 18 članova je bila dr. sc. Ivana Alpeza koja se na dodjeli nagrada obratila i prigodnim govorom: „Komisija je ove godine i podmlađena. U stručnom vrednovanju vodila se briga o svim stručnim detaljima, pa tako svake godine uvodimo neke nove alate, od toga da se starija, zrelija vina dekantiraju, da se pri ocjenjivanju pjenušavih vina proizvedenih klasičnom metodom otvaraju i po dvije ili više boca ukoliko je to potrebno. Nit vodilja komisije je maksimalni profesionalizam. Hvala kolegama iz komisije i organizatorima koji pokazuju vrhunsko znanje, iskustvo i poštovanje prema ovom poslu.






Za kraj bih pročitala jednu kratku pričicu koja govori koliko je u životu sve relativno i koliko možda ovaj posao, koliko možda ovaj rad ostaje često negdje sa strane, neprepoznat, ili mu se premalo plješće u odnosu na neke druge poslove – Nakon što je glazbena umjetnica po završetku svoga scenskog nastupa ispraćena burnim pljeskom napustila pozornicu na nju su hitrim korakom izašla tri muškarca. Njihov hitri dolazak popraćen je hitrim pljeskom prisutnih koji se za tren rasuo uz prigušen i zbunjen smijeh.
Naime ta tri muškarca su bili pomoćni radnici čiji je posao bio što brže pripremiti pozornicu za sljedeću točku programa. Za nelagodu nema razloga, jer i ona trojica zavrjeđuju pljesak. I njihov je posao dostojan poštovanja. Nezgoda je u tome što prema ustaljenim običajima pljesak pripada ponajprije umjetnicima, sportašima, političarima, no pljesak može biti iskaz prepoznavanja istinskih vrijednosti, ali može biti i prevrtljiv, neutemeljen, nemilosrdan.
Mnogi obavljaju poslove uz koje po naravi stvari ne spada pljesak. Rijetko kada pometač ulica, noćni čuvar ili drvosječa zasluži pljesak, rijetko ga je doživjela radnica u cvjećarnici, krojačica, ili pak traktorista u polju, ali to ne treba biti razlog za tugu jer odsutnost pljeska ne umanjuje vrijednost posla niti dostojanstvo onoga tko ga obavlja.
Osim toga uz pljeskanje rukama postoji i pljeskanje srcem. Mnogi koji nikada nisu imali priliku čuti pljesak ruku njima upućen itekako su imali prigode iskusiti pljesak srca i on je istinsko opravdanje čovjeka, života, rada jer srce zna, uvijek zna za koga je živjelo.
Ja bih ovim riječima zamolila sve nas za jedan veliki pljesak svim vrijednim rukama, svim proizvođačima grožđa i vina, svima koji su sudjelovali u pripremi ove izložbe neka sve zajedno i ova godina podari blagoslovom, dobrim vinima i ponovnim susretom za godinu dana. I zaključiti ću ipak sa pomirbom srca i razuma, citirajući Plinija Starijeg, velikog mislioca, filozofa, rimskog pjesnika i velikog vinskog pisca, putopisca i kritičara čiju rečenicu, odnosno njen dio često izgovaramo, a glasi IN VINO VERITAS. Međutim taj gospodin nije samo to rekao, cjelovita rečenica glasi IN VINO VERITAS, IN AQUA SANITAS, pa Vas lijepo molim uz čašu vina ne zaboravite i čašu vode“ naglasila je predsjednica ocjenjivačke komisije u svom nadahnutom govoru.

Nagradu za najbolje ocijenjeno predikatno vino i titulu šampiona izložbe dobio je chardonnay, ledena berba 2018 vinarije Bodren iz Pregrade. Najboljim crnim vinom proglašen je beljski Goldberg red iz 2021. godine. Titulu najboljeg pjenušavog vina osvojio je pjenušac Festivus zelinske vinarije Litterarii iz 2021. godine. Najboljim voćnim vinom proglašen je Haskap vinarije Thesaurum iz vinogorja Plešivica – Okić.
Osim ovih standardnih, sukladno pravilniku o ocjenjivanju vina na Izložbi vina kontinentalne Hrvatske dodijeljena su i posebna odličja. Nagradu „Ljerka Habuzin“ za najbolje ocijenjeno autohtono vino sorte kraljevina dobila je vinarija Žnidarić za svoju kraljevinu iz prošle godine. Nagradu za najbolje ocijenjeno bijelo suho mirno vino dobio je sauvignon berbe 2024 vinarije Puhelek Purek, a nagradu „Pero Krznarić“ za najbolje ocijenjeno bijelo vino s ostatkom neprovrela šećera, izuzev predikatnih vina dobio je chardonnay berbe 2019. Iločkih podruma.

S obzirom da je zelinska izložba vina kako je već u početku teksta objašnjeno krenula kao lokalna manifestacija (a tek s vremenom je obuhvatila cijelu kontinentalnu Hrvatsku), na njoj se tradicionalno dodjeljuju i nagrade za najbolje ocijenjena vina zagrebačke županije. Najboljim bijelim mirnim suhim vinom ocijenjen je sauvignon berbe 2024. vinarije Puhelek Purek, dok je najboljim bijelim mirnim vinom s ostatkom šećera proglašen traminac berbe 2023. vinarije Žnidarić. U kategoriji ružičastih i crnih mirnih vina slavio je Božidar Komerički sa svojim merlotom iz 2023. godine. U kategoriji pjenušaca trijumfirao je Zdravko Runtas sa svojim pjenušavim vinom iz 2023. godini, a nagradu u kategoriji vina iz posljednje godine berbe dobila je vinarija Puhelek Purek za svoj sauvignon. Ukupni županijski šampion je traminac vinarije Žnidarić.
Na ovom ocjenjivanju dodijeljeno je ukupno 11 velikih zlatnih diploma, 94 zlatne, 119 srebrnih, te 51 brončana diploma.

Nakon službenog dijela manifestacije uslijedio je onaj neslužbeni, opušteniji. Kao i svake godine tako je ove izložbu vina pratio sjajan bilten izložbe na čijem kraju se nalazi katalog uzoraka za degustaciju na čak 12 stranica koji je sadržavao 278 vina, a u njemu su vina bila razvrstana u 13 pod kategorija sukladno međunarodnoj kategorizaciji vina. Vina su se degustirala iz zelinskih vinskih čaša koje figuriraju i kao lijep te koristan suvenir. U šatoru uz dvoranu prisutne je zabavljao tamburaški sastav Čokanj, a cijeli happening je upotpunjen pregrštom domicilnih zelinskih delicija.



Kad već pričamo o zelinskoj gastronomiji treba nekoliko riječi napisati i o restoranima ovoga prigorskog grada. Svatko tko ciljano dolazi na izložbu vina koja počinje u predvečerje trebao bi objedovati u nekome od njih. S obzirom da je Zelina udaljena na pol sata vožnje od Zagreba oni privlače i brojne žitelje metropole jer Zelina zbog svoje blizine je odlična vikend destinacija i ne samo vikend destinacija jer je dovoljno blizu da se do nje može „skočiti“ i poslijepodne preko tjedna, nakon završena posla. Tako blizu, a tako različita Zelina je sušta suprotnost vrevi, nervozi i stresu kojeg karakterizira život u velegradu.


Kao što već rekosmo autohtona sorta vina u Bregovitoj Hrvatskoj je kraljevina, posebice je raširena u Prigorju, a jedno od najvažnijih sorti kraljevina jest upravo zelinski kraj. Ova sorta daje vino nešto nižeg alkohola, ali i jačih kiselina, te je godinama služila primarno kao baza za spravljanje gemišta, a u zadnje vrijeme zahvaljujući agilnim i vrijednim zelinskim vinarima njen potencijal dolazi do punog izražaja.


Topla je preporuka da boravak u zelinskom kraju započnete posjetom Taverni 1860. Ondje uvijek možete kušati kraljevinu, i to onu zelinske vinarije Jarec Kure. Osim kraljevine na čaše ondje možete kušati i njihov pinot, bijeli, chardonnay, manzoni, rosé, couvée rouge…


Tu su i sauvignoni Puhelek Purek, Žigrović, Bedekovich, muškat žuti vinarije Kos Jurišić, nekoliko vrsta pjenušaca…. Ova taverna definitivno je objekt u kojem možete na jednom mjestu kušati najviše domicilnih vina i na brzinu dobiti uvid u presjek ambijentalnog vinarstva. Njihov jelovnik je moderan, reduciran, a ugođaj je kao da se nalazite u Toskani ili Provansi, a ne u Prigorju. Obavezno posjetiti!
Za one koji vole tradicionalan ugođaj tu je klet Ljubekov Gaj. Oni su začetnici ruralnog turizma i oni su svojevremeno bili ogledan primjerak za pisanje pravilnika koji reguliraju tu tematiku. Ova klet je svojevrstan vremeplov, vrijeme je ondje stalo u devedesetima, a hrana je uvijek odlična.


MB bistro nudi janjetinu i odojke sa žara, jela ispod peke i gablece. Gazda je Bosanac i cijeli priča me podsjeća na one čuvene bosanske restorane/odmorišta kod Jablanice. Ondje se mogu pojesti i slasne jetrice, brizle i fileki.


Restoran 4M je klasični restoran starog kova. Ponuda je opsežna, a porcije ogromne. Ako naručite zagrebački odrezak ili neku od pizza nećete pogriješiti. Na samo pola sata vožnje od Zagreba nalaze se restorani koji nude puno bolji value for money nego metropola.



Zelina je i odlična cikloturistička destinacija. Pedaliranje po prigorskim brežuljcima nudi mnoštvo adrenalina, a biciklom se brzo stiže i do centra metropole. Meni osobno do Trga Bana Jelačića trebalo je nekih sati pol vremena. Sveti Ivan Zelina ima i mnoštvo prigradskih naselja razasutih po okolnim bregima. Jedno od njih je i Suhodol Zelinski u kojem se nalazi kuća za odmor Wine paradise.











Uistinu je riječ o pravom vinskom raju! Ima li nešto ljepše za vinoljupca nego dan ispratiti čašom vina sa 360° pogledom na vinograde i probuditi se, započeti dan u komfornom i visoko funkcionalnom smještaju usred vinograda sa domaćim, friško pečenim kruhom?



Osim Izložbe vina Zelina ima i brojne druge zanimljive manifestacije. Spomenimo samo Kestenijadu na Kladeščici koja privuče desetak tisuća posjetitelja, a u subotu pred nama Zelina će biti domaćin izložbe old tajmera i Međunarodne zelinske gljivarijade koju organizira udruga Amanita u gljivarskom parku sa poučnom stazom kojeg pohode brojne školske ekskurzije i putnici namjernici. Zato ako još uvijek ne znate kamo za vikend Zelina je uistinu odličan izbor! Uvjerite se i sami!