NA BARANJSKOJ OBALI DUNAVA ODRŽANA UVODNA KONFERENCIJA EU PROJEKTA „ROUTES TO ROOTS“
Batina je jedino baranjsko mjesto na samome Dunavu, a Zeleni otok je poznato turističko naselje koje se nalazi nešto južnije od samoga mjesta. Upravo tamo, na samoj obali Dunava, ispred kuće za odmor Die Donaupension u petak, 13. studenoga održala se uvodna konferencija europskog projekta prekogranične suradnje Routes to roots koji povezuje dva mađarska i dva hrvatska partnera.
Naviknut na to da se takve konferencije u pravilu održavaju u konferencijskim dvoranama moram naglasiti da me već ovaj neobičan fakt vezan uz mjesto održavanja posebno oduševio! Pa postoji li bolja poveznice Mađarske i Hrvatske od Dunava? I dok rijeka Mura, te Drava u koju se ona ulijeva čine prirodnu granicu između Mađarske i Hrvatske sve do Podravskih Podgajaca gdje s druge obale rijeke Drave započinje hrvatski dio Baranje, Dunav slobodno teče od Mohača prema Batini.
Ova srednjoeuropska žila kucavica ne povezuje samo Hrvatsku i Mađarsku, već većinu zemalja slijednica nekadašnje K.u.K. monarhije. Kako je lijepo otići iz Budimpešte u slovačko Šturovo (ili Parkany kako ga Mađari zovu) bez zaustavljanja na ikakvoj granici, Kada Hrvatska konačno uđe u Schengen ista će situacija biti i na mađarsko – hrvatskoj granici. Malo se to odužilo, u međuvremenu je došla prvo migrantska, pa zatim i korona kriza, ali to je neminovno u doglednoj budućnosti. Europska komisija dala je Hrvatskoj zeleno svijetlo za ulazak u schengenski prostor još prošle godine, a potrebna je još i odluka Vijeća EU.
Nakon stotinjak godina podijeljenosti čvrstim međudržavnim, pa i među blokovskim granicama (Mađarska je do prije trideset godina bila članica Varšavskog pakta, a Jugoslavija pokreta Nesvrstanih) vrijeme je da ovo područje opet postane zona slobodnoga kretanja i međusobne pune, nesputane interakcije, kako ekonomske, tako i kulturne i turističke, a primarnu korist od toga će imati prvenstveno lokalno stanovništvo.
Brojni žitelji Baranje i podravskog dijela Slavonije redovito posjećuju Mađarsku; bilo da je riječ o outdoor rekreaciji na brdu Aršanj, kupanju na bazenima u Šiklošu ili uživanju u vinima vilanjskog vinogorja. Ukoliko ste u državi u kojoj živite pripadnik nacionalne manjine, a s druge strane granice se nalaze ljudi s kojima dijelite isti jezik i kulturu ti motivi za interakcijom su još više izraženi.
Povijest uistinu zna biti ironična; Mađari su nakon nagodbe sa austrijskim Nijemcima kojom je apsolutistička Habsburška monarhija transformirana u personalnu uniju dviju država krenuli u izgradnju nacionalne države, a ostali, manjinski narodi koji su živjeli u Ugarskoj su smatrali da se pritom ne vodi računa o njihovim interesima i potrebama, pa je svega pola stoljeća kasnije takva Ugarska ostala bez 2/3 teritorija.
Hrvati, odnosno Šokci koji žive na sjeveru Baranje, na potezu od Draža do Duboševice pak raspadom K.u.K monarhije dobili su priliku da budu dio svoje matične, „narodne države“, ali kada se povukla granica i kada su ostali na periferiji nove države cijelo to nekoć iznimno bogato područje počelo je ekonomski i demografski odumirati, pa tako danas tamo ne živi niti petina nekadašnjeg stanovništva.
Nijedno povlačenje granica na prostoru gdje različite etničke, jezične i religijske skupine zajedno ispremiješane žive stoljećima ne može biti takvo da zadovolji sve strane. Torjanci su najzapadnije naselje u hrvatskom dijelu Baranje; odmah preko mađarske strane granice se nalazi i šokačko naselje Kašad. Nekoliko kilometara dalje, s hrvatske strane granice nalazi se mađarsko selo Újbezdán, i tako bih mogao nabrajati u nedogled…
Ali sve će to biti irelevantno kada cijeli ovaj prostor postane dio „Europe bez granica“, a prije nego što se to dogodi sjajan način međusobnog prekograničnog povezivanja i uvezivanja su EU projekti, pa tako i ovaj projekt „Routes to roots“ koji se provodi u okviru Interreg V – A programa suradnje Mađarska – Hrvatska 2014. – 2020. Kako projektni partneri navode cilj je projekta je razviti i upravljati zajedničkom kulturnom i ruralnom baštinom u cilju očuvanja kulturnih vrijednosti i tradicije, te na taj način povećati broj posjetitelja područja i razinu znanja o toj temi za sve zainteresirane. Specifični cilj projekta je tematski razvoj ruralnih ruta koje istražuju i povezuju manje poznate atrakcije sa postojećim turističkim rutama, biciklističkim i planinarskim stazama, vinskim cestama, itd.
Ovaj projekt će u konačnici obuhvatiti 41 različitu manifestaciju, obnovu jedne stare staje, stvaranje etnografskog muzeja, parka skulptura i nekoliko studija koje istražuju kulturnu baštinu ruralnih područja.
Partneri na ovom projektu su lokalna samouprava i turistička zajednica mjesta Orfü s mađarske strane, te osječki HKUD Željezničar i Savez poduzetnika Mađara Hrvatske. Orfü je mjesto koje se nalazi dvadesetak kilometara sjeverno od najvećeg grada mađarske Baranje – Pečuha, tik uz istoimeno jezero koje obiluje brojnim turističkim sadržajima. Što se sve nalazi na jezero Orfü ako Vas zanima možete saznati na sljedećoj poveznici.
Savez poduzetnika Mađara Hrvatske kojim trenutno predsjedava Balint Juhas iza sebe pak ima već brojne turističke projekte, a dovoljno je samo spomenuti Baranja Greenways. Balint je i osoba zaslužna za to što je Parapoly – svojevrsni urbani Escape room dobio i svoju hrvatsku verziju, te se odnedavno može odigrati u Osijeku i Zagrebu.
Kao što sam već u uvodu naglasio ova konferencija je bila jedinstvena zbog mjesta na kojem je održana. Ispred kuće za odmor Die Donaupension nalazi se prostrana ledina koja vodi sve do obala Dunava, a na samom Dunavu nalazi se ponton/pristanište za čamce i kanue na kojem se nalazila improvizirana govornica. Ispred pontona, na samoj obali Dunava polukružno su bile postavljene stolice za uzvanike, a cijelo vrijeme do obale su doplivavali labudovi i sporadično izlazili van. Odličan ugođaj koji čak ni činjenica da se nalazimo usred studenoga nije mogla pokvariti. Cijela konferencija je simultano prevođena sa hrvatskoga na mađarski i obrnuto, a između govora projektnih partnera recitirana je i poezija što je cijelom eventu dalo jedan poseban ugođaj.
Za hedonističku notu ovoga eventa zaslužni su vinarija Pinkert iz Suze i restoran Panon iz Kneževih Vinograda koji od ove godine ne radi više isključivo sezonski, već tijekom cijele godine.
Sam projekt „Routes to roots“ provoditi će se 15 mjeseci, a daljnjim programskim aktivnostima imati će te priliku i nadalje čitati na portalu HEDONISM TOURISM.
About Author
