GASTRO FESTIVAL GUSTI DI FRONTIERA – KAKO SU OKUSI GRANICE POSTALI OKUSI SVIJETA

written by Mario Jukić
photo   by Bojan Lajić
Talijanska autonomna regija Furlanija – Julijska krajina (tal. Friuli Venezia Giulia, furlanski  Friûl-Vignesie Julie) smještena je na krajnjem sjeveroistoku Italije. Multikulturna, multijezična  i multietnična regija u kojoj se miješaju alpska, kontinentalna i jadranska klima, romanski, slavenski i germanski etnički elementi, talijanski, furlanski, slovenski i njemački jezik, srednjoeuropski i mediteranski kulturni utjecaji. Furlanski jezik spada u obitelj retoromanskih jezika, prilično se razlikuje od talijanskog standardnoga jezika i njime se danas služi otprilike polovica stanovnika regije. U srednjem vijeku postojala je i furlanska država Patrie dal Friûl. U etničkome smislu danas su Furlanci gotovo u potpunosti talijanizirani, ali još uvijek više od pola milijuna ljudi govori furlanski jezik.

Ova regija njeguje prijateljske odnose sa Osječko baranjskom i Vukovarsko srijemskom županijom u Hrvatskoj i Autonomnom pokrajinom Vojvodinom u Srbiji.

Regija se sastoji se od četiri pokrajine: Udina, Pordenonea u Furlaniji i Trsta i Gorizije koji se nalaze u Julijskoj krajini. Udine su povijesno glavni grad Furlanije koja obuhvaća 90% teritorija, dok Julijska krajina obuhvaća 10% teritorija autonomne regije, a Trst je glavni grad cijele regije. Termin Julijska Krajina obuhvaća područje Trsta, slovenskoga primorja, Istre i dijelove Kvarnera,  nastao je 1863. godine i osmislio ga je u nacional romantičarskome zanosu talijanski etnolingvist Graziado Ascoli.


Za vrijeme Austro – Ugarske monarhije ovo područje se nazivalo Austrijsko primorje ( njem. Österreichisches Küstenland). Nakon raspada K.u.K. monarhije ovo područje pripada kraljevini Italiji, a nakon drugoga svjetskoga rata područje se dijeli između Italije i jugoslavenskih republika Slovenije i Hrvatske, a međudržavni granični sporovi na ovome području riješeni su tek 1954. godine okončanjem tršćanske krize. Danas se Austrija, Italija, Slovenija i Hrvatska nalaze u Europskoj Uniji, te su pokrenuti brojni programi prekogranične suradnje kojima se obnavljaju i njeguju nekoć prisilno prekinute veze.
Slični procesi kao i u alpsko – mediteranskome prostoru su se događali i panonskome prstoru srednjeg Podunavlja. Raspadom Austrougarske monarhije i potpisivanjem trianonskoga mirovnoga ugovora Vojvodina i Slavonija postaju dijelom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a jedna trećina nekadašnjeg ugarskoga dijela monarhije postaje Kraljevina Mađarska. Povijesne regije Baranja i Bačka se dijeli na hrvatski i mađarski, odnosno mađarski i srbijanski dio. Disolucijom jugoslavenske federacije socijalističkih republika Hrvatska i Srbija postaju samostalne države. Danas se Hrvatska i Mađarska nalaze u Europskoj uniji, a Srbija je u procesu pristupanja.  U sklopu pred pristupnih  programa međugranične suradnje INTERREG između Srbije i Hrvatske pokrenut je projekt CENTRAL DANUBE TOUR kojemu je cilj osmisliti jedinstvenu turističku ponudu srednjeg Podunavlja. 

Projekt provodi Regionalna razvojna agencija Slavonije i Baranje zajedno sa partnerima iz Hrvatske i Srbije. Posjet regiji Friuli Venezia Giulia prvo je studijsko putovanje u sklopu projekta, a cilj putovanja je upoznati talijanski know how i u perspektivi prenijeti ga na naš domicilni ambijent. Ovo putovanje okupilo je šaroliko društvo koje čine zaposlenici razvojnih agencija, konzultanti, turistički vodiči i vlasnici turističkih agencija, zaposlenici u turističkim zajednicama, djelatnici jedinica lokalne i regionalne samouprave, turistički i gastro novinari, vlasnici restorana, voditelji marketinga i turizma u velikim vinarskim kompanijama, voditelji vinoteka itd.

Furlanija – Julijska krajina krije brojne kulturne, gastronomske i enološke bisere, stoga krenimo redom.


Casa di Contadinanza restoran je smješten u kompleksu dvorca u Udinama. U vlasništvu je tvrke Gastronomica Friulana di Andrea & Marco Cechinnikoja osim ovoga objekta upravlja sa još desetak vinskih barova. Naš domaćin bio je vlasnik brenda Andrea Cechinni. 

Casa di Contadinanza zanimljiva sinergija prezentacije lokalne povijesti, kulture, enologije i gastronomije. Izgradnja dvorca započela je prije točno petsto godina i potrajala je točno pedeset godina.


Posjetili smo i vinariju i muzej vina Pittarokoja je smještena u dvadesetak kilometara udaljenom gradiću Codriopo. Objekt vinarije i muzeja je okružen nepreglednim vinogradima na ravničarskome, pješčanome tlu. Najraširenija je vinska sorta Friulano poznata i kao Sauvignonasse i sauvignon vert koje je do prije desetak godina bilo poznato kao furlanski tokajac ( tal. Tocai Friulano). Presudom Europskoga suda u Luxembourgu 2007. godine Talijanima je zabranjeno za označavanje ovoga vina koristiti pridjev „tokajski“.


Inače, furlanski tokajac nema nikakve veze sa mađarskim osim u nazivu. Tokajac sa južnog područja Tokay – hegyalja pravi se od plemenitom plijesni prožetih bobica sorte furmint (šipon/moslavac).  Pinot sivi (tal. pinot grigio) koji se također uzgaja u Furlaniji u Francuskoj je poznat pod imenom alzaški tokajac ( fran. tokay d’Alsace). Osim sa Italijom i Francuskom Mađarska vodi ili je vodila sporove sa još četiri države zbog zaštite imena Tokajca (Slovačka, Australija, Srbija, Slovenija). Od drugih bijelih sorti u ponudi imaju chardonnay, sauvignon, mirisni traminac, manzoni, sauvignon blanc i muškat. Od crnih sorti uzgajaju merlot, refosco, cabernet franc, cabernet sauvignon. Agresto je kupaža merlota, cabernet sauvignona i cabernet franca.

Na području regije Friuli Venezia Giulia nalazi se šest vinskih zona sa oznakom porijekla (DOC – Denominazione di Origine Controllata). Najveća zona je Friuli – Grave. Grave znači šljunak ili aluvijalnu akumulaciju. DOC Friuli Isonzo se nalazi u ravničarskom dijelu provincije Gorizia, a nazvan je po istoimenoj rijeci (slo. Soča). Upravo na rijeci Soči vodile su se neke od najkrvavijih bitaka prvoga svjetskoga rata, a na sočanskome frontu vođeno je ukupno dvanaest bitaka između Austro Ugarske monarhije i kraljevine Italije. 

Nakon stotinjak godina uklonjeni su granični prijelazi između Slovenije i Italije, te je ponovno riječ o jedinstvenome gospodarskom području. U furlanskom dijelu regije tu su još DOC Friuli Latisana (Latisana je grad na rijeci Tagliamento), DOC Friuli Aquileia nazvan je po istoimenom gradiću na rijeci Atisone, nekoć je bilo sjedište istoimene patrijaršije iz koje su pokrštavani i Hrvati. DOC Friuli Annia. Ime Annia dolazi od stare rimske ceste koja je spajala Akvileju sa Jadranom. Ovo vinogorje obuhvaća priobalne nasade duž Luganskog zaljeva koje karakterizira poseban terroir. DOC Carso ( slo. Kras) i DOC Collio (slo. Brda) nalaze se u Julijskoj Krajini.

San Daniele del Friuli gradić je smješten dvadesetak kilometara zapadno od Udina. U njemu se nalazi pršutana Testa & Molinaro. Ova pršutana nastala je 1941. godine udruživanjem dviju obiteljskih tvrtki. Troškovi certificiranja pršuta iznose 2 € pripadaju konzorciju za promociju pršuta. S obzirom na tri milijuna proizvedenih pršuta s oznakom izvornosti riječ je o respektabilnim sredstvima. Pršut sa oznakom San Daniele može bit napravljen isključivo na području ove komune zato što se tu prožimaju alpski i mediteranski klimatski elementi stvarajući specifične mikroklimatske uvjete. 
U blizini se nalazi i rijeka Tagliamento, kako domaćini kažu jedna od rijetkih europskih rijeka koja je zadržala svoj prirodni tok. Odmah sam povukao paralelu sa rijekom Dravom koja je jedna od rijetkih očuvanih nizinskih rijeka u Europi. Izvire u Alpama, na planinskome prijevoju Maurio ( tal. Passo della Mauria), a nakon 170 kilometara toka ulijeva se u Venecijanski zaljev. Zgradu ove pršutane karakteriziraju iznimno veliki prozori koji se otvaraju kako bi se omogućilo nesmetano strujanje zraka.

Nakon toga posjetili smo Goriziu(slo. Gorica) i gastronomski festival Gusti di frontiera (ukusi granice). Goriziaje pogranični talijanski grad sa značajnom slovenskom manjinom, nakon pripajanja zone A talijanskoj republici 1954. grad biva fizički podijeljen na talijanski (Gorizia) i slovenski dio (Nova Gorica). Iz ovih povijesnih činjenica može se rastumačiti zašto se ovaj gastro festival naziva Ukusi granice. 

Ovaj festival traje četiri dana, ima 350 izlagača (za sudjelovanje je apliciralo preko 950 izlagača, ali zbog ograničenosti prostora njih dvije trećine je odbijeno) i posjeti ga više od 700.000 ljudi. Ima 23 tematske jedinice. Svaka gastronomska tematska cjelina ima svoj trg ili ulicu, a predstavlja jednu regiju, državu ili kontinent. Posebno su predstavljeni grad Gorizia,  Karnija (tal. Carnia) kao podregija Furlanije, zatim sama Furlanija. Gornji Jadran (tal. alto adriatico) i Italija u globalu imaju također posebne tematske jedinice. 

Ostale tematske jedinice su Slovenija, Austrija, Francuska, središnja Europa, sjeverna Europa, Balkan, Orijent, Amerika, Rusija i Azija, itd. Na ovogodišnjem festivalu koji se organizira pod mottomTutti i sapori del Mondo (Svi okusi svijeta) su zastupljene 44 države. Ove godine Gusti di frontiera održavaju se po četrnaesti put, a prvo izdanje festivala obuhvaćalo je samo gastronomiju susjednih regija Italije, Austrije i Slovenije. 


Prvo izdanje festivala održano je 2004. godine kada je Slovenija ušla u Europsku Uniju. Nakon prve četiri godine festivalu se priključuju i ostale države sa tendencijom stalnoga širenja. Regionalne vlasti tijekom festivala subvencioniraju 47 željezničkih linija, no financijski benefiti za cijelu regiju znatno su veće od iznosa subvencija. Značajna sredstva se ulažu i u promociju festivala izvan regije. Za vrijeme festivala kulturni sadržaji poput obilazaka muzeja su besplatni. Na taj način kultura, gastronomija i enologija spajaju se u jedinstven turistički proizvod.

Casa Zoran zove se mjesto u kojemu smo ručali prije samoga obilaska festivala i predstavlja uspješan primjer revitalizacije zapuštenih urbanih prostora tijekom većih manifestacija. Dobrodišlicu nam je zaželio gradonačelnik Gorizije Rodolfo Ziberna istaknuvši da je festival Gusti di frontieranjihov način turističke valorizacije ambijentalne povijesti, kulture i gastronomije, poručivši nam da ako želimo sličan festival napraviti u ambijentu Panonije i Podunavlja jedini uvjeti koji moramo ispuniti je pozvati organizatore „Okusa granice“ u uzvratni posjet.

Bilo bi sjajno kada bi se u prostoru srednjega Podunavlja mogao organizirati sličan festival. Slavonija & Baranja, Vojvodina i južni dio Mađarske baštine zajedničku povijest i sličnu gastronomiju. Kao možebitne jezgre jednoga takvoga festivala valja navesti inicijative poput manifestacije„Baranjski doručak“ koji je organizirana u sklopu Dunav art festivala u prijemnome centru Parka prirode Kopački rit, a koja je na jednome mjestu prezentirala ponudu ponajboljih baranjskih restorana ili festivala „Okusi Vojvodine“ koji se održava 30. rujna i 1. listopada koji će na jednome mjestu prezentirati više od sto tipičnih vojvođanskih jela. 

Zašto ovakve festivale ne objediniti u jedinstvenu manifestaciju koja sa paralelno održava na više lokacija u dvije (ili tri) susjedne države. Sinergijom bi se stvorile pretpostavke da ovi gastro eventi nadrastu lokalne okvire i privuku značajnije količine stranih turista.

Subota je bila rezervirana za posjet vinarije Gradis’ciutta vlasnika Roberta Prinčića koja je smještena u mjestu Giasbana (slo. Jazbine) u vinogorju Collio (slo. Brda). Na ovome području čest je slučaj da se jedan dio vinograda nalazi u Italiji, a drugi u Sloveniji. Ime Gradis’ciutta je posvećeno staroj obiteljskoj tradiciji proizvodnje vina u vinogorju Collio i predstavlja ime zaseoka na brežuljku koji administrativno pripada gradu San Floriano del Collio

Nekada se na latinskome jeziku ovo područje nazivali Monsvini (vinsko brdo), a na tome području je Robertov djed Franz Prinčić posadio svoje prve vinograde. Danas slovenski i talijanski vinari, Collio i Brda zajedno rade na promociji destinacije, a pokrenuli su i projekt Vino della pace (vino mira), proizvodnju vinu od grožđa s obje strane granice. 

Partneri na ovome projektu Robert Prinčić i Matjaž Četrtić do prije nekoliko godina nisu se uopće poznavali, iako žive na svega četiri kilometra udaljenosti i da ih nije dijelila državna granica vjerovatno bi išli zajedno u istu osnovnu školu, a upoznali su se na edukaciji vezanoj uz marketing vinskoga turizma. Vino je proizvedeno od autohtone sorte rebula, a nazvano je Sinefinis.

Ovo studijsko putovanje zaključili smo objedom u četiri slijeda u restoranu vinarije Angoris. Sjajan primjer talijanske gastronomije i njenog sljubljivanja sa lokalnim vinima.

Opći je zaključak da naša gastronomija i enologija u kvalitativnom smislu nimalo ne zaostaje za talijanskom, ali da su Talijani majstori prezentacije i tržišne valorizacije lokalne enogastronomije i da još štošta možemo i trebamo (naučiti) od njih.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Instagram did not return a 200.