VINSKI/BOR MARATON U ZMAJEVCU/VÖRÖSMARTU

Nakon zagrijavanja na vinskom maratonu na vojvođanskom jezeru Palić posljednje ljetne subote ove godinu, prvu jesenju i posljednju subotu u rujnu nastupio sam na najstarijem i najvećem maratonu na ovim prostorima – vinskom maratonu u Zmajevcu. Za razliku od vinskog maratona na Paliću koji je imao sve karakteristike prave utrke i gdje je vino bilo samo dekor i okrjepa u Zmajevcu je situacija dijametralno suprotna. Ovdje je naglasak na hedonističkoj, a ne na sportskoj dimenziji.

Vinski maraton u Zmajevcu svojevrsno je antinatjecanje. Osim grupici zagriženih fanatika svima je u cilju u cilj ući što kasnije. Prije dvije godine kasnio sam pola sata na start maratona, a pri preuzimanju paketa imao sam čast upoznati pobjednika utrke koji je u roku od pola sata obišao sve podrume i popio 2.5 litre vina. Nažalost, unatoč mojem inzistiranju, nisam se slikao sa pobjednikom, jer tip nije mogao ustati!

Ove godine start je bio u 15.00h, a završetak u 19.00h. Puna četiri sata da se obiđe 27 podruma, ili statistički nešto manje od 9 minuta po podrumu. Nas je uhvatila panika kada smo zaključili da dvadesetak minuta prije završetka maratona imamo još desetak kupona pa smo požurili da ih iskoristimo tako da isprobamo sve varijetete ponuđenih vina. Sva sreća da sam imao asistente, jer sam sva ta vina ne bih mogao isprobati, ili bih ipak mogao, ali po cijenu da propustim počasni maratonski krug, što nipošto nije preporučljivo.

To je događaj koji se ne propušta. To je jedna od rijetkih veselica zlatnim slovima upisana u kalendar događanja. Zbog vinskog maratona u Zmajevcu odbio sam poziv za putovanje na gastro festival Gusti di frontiera u talijanskoj Goriziji… i nije mi nimalo žao.

Ovo je već trinaesto izdanje zmajevačkog vinskog maratona. Godine 2005. krenuli su sa stotinjak natjecatelja, a sada se natjecatelji broje u tisućama. S obzirom na svoju tradiciju i uspjeh u promoviranju vinske kulture diljem Hrvatske su se slijedeći zmajevački primjer počeli organizirati razni vinski maratoni pa je organizator zmajevačkog vinskog maraton, udruga za njegovanje običaja Mađara „Surduk“ zaštitila ime „vinski maraton“ u uredu za intelektualno vlasništvo.


Jer, vinski maraton, barem kada govorimo o hrvatskim okvirima je jedan i jedinstven. Baš kao što je poseban i unikatan Zmajevac, ta vinska prijestolnica Baranje. Uoči ovogodišnjega maratona na ulazu u selo postavljena je i velika tabla sa natpisima Zmajevac – vinska prijestolnica hrvatske i Jó boroknak szép hazája što bi u slobodnom prijevodu sa mađarskoga značilo dom lijepih vina. Možda na prvi mah to „vinska prijestolnica Hrvatske“ zvuči malo pretenciozno, ali kada uzmemo činjenicu da Zmajevac na nekoliko stotina stanovnika ima preko trideset vinskih podruma tada se vidi da je ta oznaka više nego opravdana.
Sve je odisalo prazničnom atmosferom toga dana u Zmajevcu. Nakon podizanja startnih paketa koji uključuju čašu, majicu, kartu maratona i kupone za 27 vinskih podruma gledali smo nastupe mađarskih folklornih društava na bini kod Doma kulture i pripremali se za početak natjecanja.

I ove godine natjecatelji su bili podijeljeni u tri grupe; crveni, žuti i zeleni, kako bi se izbjegle velike gužve i čepovi u startu maratona, a svaka grupa je krenula na svoju stazu. Crvena staza označavala je katolički surduk, u kojem je bila i najveća koncentracija vinarija, njih čak 11. Pod brojem jedan nalazila se vinarija Josić. O njima ne treba trošiti previše riječi. Upravo oni su pioniri razvoja vinskoga turizma u Zmajevcu. 

Kada je Damir Josić odlučio otvoriti vinariju i restoran u Zmajevcu zli jezici su počeli govoriti da je to loš potez, jer u tome trenutku 90% ljudi nije imalo niti maglovitu predodžbu što je to ruralni i vinski turizam, ali usprkos tome restoran vinarije Josić po svim izborima jedan je od najboljih u Istočnoj Hrvatskoj, a njegova vina, posebice crne kupaže poput baranjskog šilera (frankovka i cabernet sauvignon) ili cuvvea Ciconia nigra (cabernet franc, cabernet sauvignon, pinot crni) osvojila su nepca vinoljubaca diljem Hrvatske, a i šire.

Sljedeći na redu bio je štand vinarije Svijetli dvori iz Karanca. Odmah treba naglasiti da je zmajevački vinski maraton otvoren za sve vinare iz Baranje, pa tako osim domaćih svoja vina prezentiraju i vinari iz susjedne Suze, te iz Batine i Karanca. Supružnici Oliver i Julijana Novački stoje iza ove vinarije koja ima odlična vina. Jedno od njihovih najzanimljivijih vina je svakako graševina jarčevina – hormonsko vino.

Pod brojem tri nalazila se mala obiteljska vinarija Tür iz Zmajevca, a na broju četiri vinarija Kalazić čiji se novi objekt katastarski nalazi u Zmajevcu, ali je bliži Batini. Imaju krasna vina, a ako bih morao izdvojiti jedno to bi bio crni cuvee Batina (cabernet sauvignon, merlot, syrah). Na broju pet nalazila se vinarija Pinkert iz Suze, a na broju šest zmajevačka Čokot čarda.

Vinarija Szabó iz Karanca na bila je na broju sedam, a vinarija Kolar iz Suze na broju osam. Broj devet bio je rezerviran za vinariju Vukoje. Mlada je to vinarija, a najupečatljiviji je njihov rose. Na desetom broju je bio obiteljski podrum Zajec. Oni imaju odlična vina, a ako bih trebao baš nešto izdvojiti to je fenomenalni crni cuvee. Posljednja postaja na crvenoj stazi su bili podrumi Kusić.
Reformatski surduk bio je označen žutom bojom. Na početku surduka na broju 1 nalazio se podrum Kovács, a na kraju, na kraju 8 podrum Kováts. Ne treba ih miješati, zadnje slovo čini razliku. Prvi su iz Zmajevca, a drugi iz Suze. Osim njih na žutoj stazi su se nalazili podrumi Đerfi, Pavlović, Antonio, Martin, Krómer i Underground wines – irsko ulaganje u zmajevačku vinsku priču.

Na zelenoj stazi, koja vodi od kružnog toka prema cesti za Draž podrumi su bili najraštrkaniji. Osim najboljeg zmajevačkog vinara Mihalja Gerštmajera na njoj su se nalazili i etno kuća Martinov, podrumi Majorić, Čočić, Guštin, Ujhely, Pöc i Varga – poznat po crnoj kupaži nazvanoj zmajevačka viagra.
Nakon službenog dijela programa fešta se sa ulica mjesta prelila u gatore. Najveselije kao i uvijek je bilo kod Zaječevih gdje su maratonci (opet) trčali počasni krug. Ove godine proširili su kapacitete otvorivši u lipnju za gator fest i kušaonu preko puta gatora, ali opet su bili pretijesni da prime sve one koji su željeli ući. Stari poznati scenario: plesanje po stolovima, nenamjerno (i namjerno) uzajamno zalijevanje vinom, kolektivno pjevanje prožeto vinskom ekstazom… I tako sve do jutra. Počasni krug potrajao je trostruko više no sam maraton. Da se nekako po narudžbi moglo odgoditi svitanje potrajao bi još i duže.

Vinski maraton u Zmajevcu ultimativna je vinska fešta i ako još niste to doživjeli za sljedeću godinu nema nikakve isprike. Poznavajući ljude iz organizacije nema nikakve sumnje da će iduće izdanje zmajevačkog vinskog maratona biti još veće, zanimljivije i uzbudljivije! Neka nam dugo živi Zmajevac – vinska prijestolnica Baranje i Hrvatske.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *