OD SIRMIUMA DO SR(IJ)EMA (2) FRUŠKA GORA, DUNAV I RAVNICA

U prvom nastavku ove putopisne reportaže upoznali ste se sa geografskim pojmom Srijema i njegovom bogatom poviješću. U drugom nastavku vodimo Vas na putovanje od Vukovara, pa Dunavom sve do najistočnije točke Republike Hrvatske – grada Iloka. Potom putešestvije Srijemom nastavljamo po Fruškoj Gori, vozimo se i Dunavom, a obilazimo i grad koji je čitavoj regiji i dao ime – Sremsku Mitrovicu.

Kada govorimo o Slavoniji i Srijemu Vukovar je ono „i“, baš kao i Livno kada govorimo o susjednoj državi Bosni i Hercegovini. Vukovar je i slavonski i srijemski grad, a za razliku od Livna u Vukovaru postoji i fizička granica, a to je rijeka Vuka koja baš u Vukovaru utječe u moćni Dunav.

Vukovar je poznat i kao rodno mjesto nobelovca Lavoslava Ružičke te je njegova rodna kuća danas uređena kao moderan edukacijski i interpretacijski centar. Osim toga u toj zgradi se nalazi i Zavod za znanstveno istraživački i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a u njenom dvorištu je  postavljena i bista slavnog nobelovca.

Nakon kraćeg obilaska kuće obratio nam se i hologram Lavoslava Ružičke postavljen u sklopu projekta „Virtualni i kulturni turizam – VIC tour“. Lavoslav Ružička rođen je 1887. godine kada se Vukovar nalazio u sklopu Austro – Ugarske monarhije i kada područje Srijema nije bilo podijeljeno kao danas već je bilo objedinjeno u jednu županiju – Srijemsku sa sjedištem u Vukovaru. O multikulturalnosti tadašnjeg Vukovara govori i činjenica da su njegovi roditelji bili hrvatsko – češkoga (otac) i hrvatsko – njemačkog podrijetla. 1939. godine dobiva Nobelovu nagradu za kemiju, te je prvi hrvatski nositelj tog prestižnog priznanja uopće.

Nakon znanosti i edukacije vrijeme je za malo hedonizma i opuštanja te posjećujemo vinoteku vinogradarske zadruge Vukovarska vina. U podrumskom prostoru koji se nalazi u staroj baroknoj jezgri, uređenom u rustikalnom stilu, u kojem dominira cigla i masivno drvo mogu se kušati vina malih proizvođača s područja Vukovara udruženih u zadrugu. Preveliki da bi bili posve nekomercijalni, a premali da bi se posve samostalno borili sa konkurencijom udruživanjem u zadrugu postigli su jedan sinergijski efekt. Zadruga ima sedam članova i osim podruma Krešić koji su među njima najveći proizvođač okuplja i vinariju Šmidt, poljoprivredni obrt Sovar te obiteljska poljoprivredna gospodarstva Milanković, Belović, Vodopić i Burčak.

Vukovarski wine tasting bio je sjajna uvertira za posjet Iloku, tom kraljevstvu vina i starina i najistočnijem gradu Republike Hrvatske. Nezaobilazna točka posjete je turističko naselje Stari podrum, a nakon vođene ture po starom podrumu uslijedila je i večera u istoimenom restoranu u kojoj je naglaska bio na sljubljivanju hrane sa vinima.

Osim samog podruma, restorana i kušaonice u turističkom naselju Stari podrum nalazi se depadansa sa 18 soba iz kojih se pruža pogled na srijemski krajolik i Dunav. Nakon odmora u apartmanima sljedeći dan je bio rezerviran za nastavak razgledavanja Iloka, a prvo mjesto posjeta je bila kurija Brnjaković u kojoj se nalazi hologram Nikole Iločkog, moćnog ugarsko – hrvatskog velikaša i okrunjenog kralja Bosne u egzilu koji je kovao čak i vlastiti novac.  Stoga i stara gradska jezgra Iloka ima sva obilježja utvrđenog kraljevskog grada.

Sljedeća točka koju smo posjetili je bila crkva svetog Ivana Kapistrana koja je sagrađena u gotičkom stilu 1349. godine, a 1468. godine dao ju je nadograditi Nikola Iločki. Ova crkva je 1700. godine posvećena Ivanu Kapistranu koji je desetak godina ranije proglašen svetim. Istakao se kao propovjednik po brojnim europskim gradovima, borac protiv husitske reformacije u Češkoj i borac protiv Osmanlija u bitci kod Beograda 1456. godine. Kada su Osmanlije u pitanju kao svjedoci njihove prisutnosti u Iloku se nalaze hamam i turbe, obredna kupelj i mauzolej, a to su jedan od rijetkih fizički očuvanih znakova turske prisutnosti na ovom području.

Napuštamo iločku srednjovjekovnu jezgru i upućujemo se ka iločkoj vinskoj cesti i vidikovcu Vukovo s kojeg se pruža fascinantan pogled na nepregledne vinograde, a potom odlazimo na ladanjsko imanje Principovac koje također pruža sjajne vizure. Užitak je upotpunjen degustacijom pjenušca Iločkih podruma pod nazivom Princeps.

Put nas vodi u Novi Sad gdje posjećujemo novo uređene prostorije Turističke organizacije Vojvodine, a potom odlazimo put Vrdnika. Nakon kraćeg boravka u Bačkoj opet se nalazimo u Srijemu. Prvo mjesto u Srijemu kada se dolazi iz pravca Novog Sada je Petrovaradin, rodno mjesto hrvatskoga bana Josipa Jelačića.

Nekoć je Novi Sad bio podgrađe Petrovaradina, a danas je Petrovaradin njegova gradska četvrta Vrdnik je uspavani gradić na Fruškoj Gori i u tamošnjoj palači Kasina susrećemo se sa hologramom književnice iz 19. stoljeća Milice Stojadinović Srpkinje rođene u srijemskom selu Bukovac. Posjećujemo i manastir Vrdnik poznat i pod imenom Mala Ravanica u kojem se nalazi i dio moštiju kneza Lazara. Na Fruškoj gori je sagrađeno 35 manastira, a do danas ih je sačuvano dvadesetak. Zato se Fruška Gora i naziva srpskim Atosom ili srpskom Svetom Gorom.

Sljedeći dan bio je rezerviran za vožnju brodom od Novog Sada do Sremskih Karlovaca. Sremski Karlovci mjesto su izuzetno bogate tradicije i sjajnih vina, vojvođanski pandan hrvatskom Iloku. U Sremskim Karlovcima proglašeno je revolucionarne 1848. godine Srpsko vojvodstvo, a svakako treba obići patrijaršijski muzej, zgradu gimnazije, te kapelicu mira koja je posvećena miru u Sremskim Karlovcima kojim su okončana višegodišnja habsburško – turska neprijateljstva. Prilikom sklapanja toga mira po prvi puta se u međunarodnoj diplomaciji koristio okrugli stol kako bi sve strane za pregovaračkim stolom imale dojam da su ravnopravne.

Nakon razgledavanja kulturno povijesnih znamenitosti posjećujemo vinariju Bajilo gdje imamo priliku kušati njihova sjajna vina, a posebice su intriganta vina nastala od sorti stvorenih na institutu u Sremskim Karlovcima, kao što je sila ili neoplanta. U vinariji se nalaze i tračnice na kojima se nalazi vagončić preuređen u degustacijski stol što samoj vinariji daje jedan poseban štih.

Nakon ručka u hotelu Dunav nastavljamo putovanje brodom koje traje nekoliko sati i dolazimo do Novog Slankamena odakle se upućujemo ka Šapcu. Doduše Šabac se ne nalazi u Srijemu, već u susjednoj Mačvi, s druge strane rijeke Save, ali je u svakom slučaju lijep i zanimljiv grad. Priznajem da sam gajio određene predrasude prema ovom gradu, jer su mi prve asocijacije na njena bile vašar i radio Šabac ali sam se također i ugodno iznenadio čistoćom i urednošću grada.

Nakon Šabca odlazimo do Sremske Mitrovice, najvećeg grada u srbijanskom dijelu Srijema i sjedištu sremskog upravnog okruga. Po današnjoj Mitrovici, antičkom Sirmiumu cijeli Srijem je i dobio svoje ime. Posjećujemo carsku palaču, te muzej Srijema i pješačkim mostom koji neodoljivo podsjeća na onaj osječki odlazimo na ručak u susjednu Mačvansku Mitrovicu, na jedan šarmantan splav lociran na samoj rijeci Savi.

Put nas vodi ka Adaševcima gdje posjećujemo Spomen obilježje „Sremski front“. Na Srijemskom frontu vodila se jedna od najtežih borbi II svjetskog rata na ovom području, a posebno su upečatljiva imena poginulih upisana na ciglama koje se nalaze prije samog ulaza u muzej kao i apokaliptična umjetnička instalacija koja se nalazi u muzeju.

I na taj način smo upoznali povijest Srijema od antičkih dana do recentnog vremena. A sve to je upotpunjeno i sa upoznavanjem sa lokalnim vinima, gastronomijom, kao i kulturnom baštinom. Srijem je poviješću bremenita i kompleksna destinacija. A kada se tome pridruži i enogastronomija nadasve intrigantna destinacija koja turistima pruža brojne sadržaje za dinamičan višednevni boravak.

About Author