LESSING – LANDRANJE BARANJSKOM PLANINOM

Ako Pašman ima Škraping, a Mosor Grebbening zašto ne bi Baranja imala Lessing? Kao što je Pašman poznat po svojim škrapama – brazdama u kršu koje pružaju nadrealne vizure, a Mosor po svom fascinantnom grebenu, tako je i Bansko brdo poznato po praporu iliti lesu – eolskom sedimentu prašinastog oblika.

Udruga Karašicka Republika i neformalna građanska incijativa Draž Baranje zajedničkim snagama organizirali su prvi Lessing pod radnima nazivom „landranje baranjskom planinom. Karašicka Republika nastala je ujedinjenjem dvaju geografski bliskih, no mentalitetno udaljenih slavonskih gradova, Belišća i Valpova koji su sve donedavno bili sinonim za slavonski kampanilizam koji je nasreću okončan integrativnim procesom, osnivanjem Karašicke Republike. Ova republika ime nosi po Karašici, rijeci koja teče od obronaka Papuka do ušća u rijeku Dravu kod Petrijevaca.

No osim slavonske postoji i baranjska Karašica koja izvire na obroncima mađarske planine Mecsek, te prolazi pored Draža odakle je i kretao Lessing, te se ulijeva u Dunav kod Batine. Stoga je i logično da Karašicka Republika ima teritorijalne aspiracije i na Baranju, a nakon tri uspješno organizirane biciklijade Deer & bike ove godine organizirala je i prvi Lessing.

Za razliku od Grebbeninga i Škrapinga baranjski Lessing nije imao natjecateljski karakter, što je s jedne strane i bolje jer sudionici nisu bili opterećeni plasmanom, odnosno rezultatom, te su se stoga mogli i više posvetiti uživanju u prirodnim ljepotama Banskog Brda. Pored Surduk treka, odnosno Baranja traila, XCO utrke Banovo Brdo, biciklijada Baranjski surduci i Deer & bike, te  wine & walka koji se u lipnju održava u sklopu Gator festa Baranja je dobila još jedan event koji promiče aktivan stil života, rekreaciju u prirodi, a čija je kulisa Bansko Brdo.

Posljednja nedjelja u listopadu bila je uistinu divna. Već oko devet sati sunce je probilo jesenju maglu i počelo neuobičajeno intenzivno grijati za ovo doba godine. Iako klimatski histeričari na ovaj fenomen ne gledaju blagonaklono to je više nego obradovalo pedesetak zaljubljenika u Baranju koji su se okupili kod kapelice Male Gospe u Dražu i zajedno otisnuli u malu avanturu skitanja po Banskom Brdu. Ovaj event okupio je ljude svih uzrasta, ali i nekoliko pasa što je ovom događaju dalo i canicross štih.

Osim sportsko – rekreativnog, Lessing je imao i edukativnu dimenziju jer su se na pojedinim dijelovima rute okupljenima čitali ulomci iz putopisa posvećenih Baranji koje su napisali Matko Peić i Mirko Hunjadi. Općepoznata je činjenica da nešto što je dio naše svakodnevnice gotovo da i ne primjećujemo, pa su stoga najbolje i najljepše opise Baranje dali ljudi koji rođenjem nisu Baranjci.

Matko Peić je Požežanin, a Mirko Hunjadi je rođenjem Vinkovčanin koji je doduše dvadesetak godina radio kao srednjoškolski profesor u Belom Manastiru, a slobodno vrijeme provodio lutajući Baranjom i svoje dojmove prenosio na papir, što je rezultiralo danas kultnim putopisom „Baranja“ objavljenim prije trideset godina.

Nakon trosatne šetnje sudionici su se opet spustili u Draž i zaputili se ka obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Golubov gdje ih je domaćin, Filip Golubov Car, čuvar baranjske šokačke baštine, (kako one glazbene, tako i one enogastronomske) dočekao sa gajdama svirajući pjesmu „Alaj fino to baranjsko vino“, a nakon glazbene dobrodošlice isto to fino baranjsko vino imali su prilike i kušati, ali i domaću rakiju i sok od bazge.

Sve u svemu jedan divan dan u Baranji, a ono što posebno raduje to što je sljedeći Lesing najavljen „kada padne prvi snijeg“.

About Author

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *