MALI DIV – NOVA ZANATSKA PIVOVARA IZ OSIJEKA I NOVI OSJEČANI KAO DIO NJENOG TIMA

Nakon craft pivovara Black hat (koja postoji i danas, samo što je dislocirana u Đakovo), Legionar, i Beckers, Osijek je nedavno bogatiji za još jednu mikro pivovaru nazvanu Mali div. Taj naziv je homagge kultnom automobilu Renault 4.  Njihova prva pivska uzdanica je golden ale nazvan «Cincilator», uslijedio je session indian pale ale nazvan «Svjećica», koji je premijeru doživio na osječkom adventu, a u pripremi je i novo pivo koje će se zvati «Gefufna».

Trenutno su njihovi pivski uradci dostupni u petnaestak osječkih, četiri samoborska i dva zagrebačka bara, a široj javnosti su se predstavili i na osječkom festivalu vina, delicija i ugodnog življenja WineOs, koji je od ovogodišnjeg, šestog izdanja festivala kao i svaki pravi vinski festival općeg tipa jedan kutak izdvojio za zanatske pivovare.

Pivovara Mali div prava je obiteljska priča, kako i doliči jednoj mikro pivovari, a akteri te priče su dvije sestre i brat (Matea, Marina i Mislav), njihovi roditelji Željko i Danica, te dva šogora; Domagoj i Marko. Matea i Domagoj, u to vrijeme cura i dečko, a danas supružnici prije nekih sedam godina počeli su se baviti homebrewingom, naravno hobistički. Osvajaju čitav niz medalja na homebrewing takmičenjima u Hrvatskoj i inozemstvu (Slovenija, Bugarska, Rumunjska…), a 2015. godine na zagrebačkom natjecanju kućnih pivara osvajaju i zlatnu medalju za svoj foreign extra stout, a upravo na tom natjecanju Marko, koji je također sudjelovao sa ekipom samoborskih kućnih pivara upoznaje svoju sadašnju suprugu Marinu, kao što već rekosmo Mateinu sestru.

Pivo ih je spojilo, pa je stoga i logično i da pivo i danas čini dio njihove svakodnevnice. „Oni su osvojili zlato, a ja sam osvojio Marinu“ govori mi Marko, naglašavajući da je na kraju bila riječ o win – win situaciji, jer iako sa svojom ekipom nije osvojio zlato, dobio je na duge staze nešto puno bitnije. „Od tog natjecanja počeli smo furati, tri godine kasnije sam se preselio u Osijek, 2018. godine smo osnovali tvrtku, a prošle godine smo se i oženili“

S Markom Tandarićem sam razgovor započeo u samom pogonu pivovare koji se nalazi u osječkoj ulici J.J. Strossmayera, u dvorištu tvrtke Mehanotehna, a nastavili smo ga u obližnjem prostoru koji bi kroz nekoliko mjeseci trebao postati pivnica i trading spot u kojoj će se točiti i prodavati njihova piva, a nositi će ime Oberstadt. Moram napraviti i jednu malu povijesnu reminiscenciju; općepoznato je da su i prvi osječki pivari bili Volksdeutscheri, a i Osijek si voli tepati da je „grad prvog hrvatskog piva“.

Oberstadt je njemački i esekerski (posebna osječka inačica njemačkog jezika) naziv za Gornji grad, dio Osijeka u kojem je pivovara smještena. Otvaranje pivnice bio bi realiziran koncept „nula kilometara“ od proizvodnje do potrošnje, koncept koji u potpunosti podržavam. Benefit je tu obostran; i ona proizvođača, a ujedno i krajnjih potrošača. Proizvođač izbjegava posrednike i samim time cijenu svoga proizvoda može držati pristupačnom širokom krugu konzumenata, a pivofili imaju priliku pivo kušati tamo gdje ono nastaje, „na izvoru“ ili „na pipi“, a sve što ih zanima mogu izravno priupitati brewmastera.

Kao što smo već naveli Marko je podrijetlom iz Samobora, što odmah odaje svojim purgerskim naglaskom, a pripadnost craft beer supkulturi bujnom bradom. U ovo vrijeme kada je Osijek postao simbolom masovne depopulacije koja je zahvatila Hrvatsku (iako egzaktni podaci to opovrgavaju, naime statistike govore da je Rijeka, koja je oduvijek predstavljala svojevrsna „zapadna vrata“ države izgubila više stanovnika no Osijek) lijepo je znati i istaknuti da se ljudi i doseljavaju u Osijek. „Rekao mi je otac svi bježe iz Slavonije, samo ti ideš tamo, a ja sam mu na to replicirao: ja sam uvijek kontra!“, kroz smijeh mi priča Marko.

Marka je u Osijek dovela ljubav, a osim prema svojoj životnoj družici Marko gaji ljubav i prema zanatskom pivarstvu; a tu svoju strast i akumulirano iskustvo odlučio je podijeliti i sa svekolikim građanstvom svojim angažmanom u pivovari Mali div.

„Ljudi su divni. Jedno vrijeme, prije pokretanja pivovare radio sam kod tasta u fotokopirnici. Svaki dan srećeš hrpu ljudi, što starijih to mlađih. Prihvatili su me odmah, u Zagrebu bi to potrajalo znatno duže. Kod Osijeka mi se sviđa to što je on velegrad u malom; imaš sve, od kulture, sporta do zabave. Osijek ima tu lakoću življenja. U Zagrebu i okolici osjeća se ta užurbanost i nervoza, po meni umjetno stvorena od koje je Osijek cijepljen. Najjača uzrečica mi je postala «opušteno», koju koristi 90% ljudi, o čemu god da pričamo uvijek se nekoliko puta naglasi opušteno, samo opušteno“, a ja ću na to nadodati ako Splićani i Dalmatinci mogu stalno govoriti „pomalo, pomalo“, zašto onda Osječani i Slavonci ne bi mogli „opušteno, opušteno“?

Osim toga općepoznata činjenica je da „sekiraciju nitko ne plaća“. Opušteno, opušteno, opušteno iliti panonski joey de vivre, tj. njegova kvintesencija. „Kada sam doselio u Osijek prva stvar koju sam dobio na poklon je bio bicikl, i sada ga koristim svakodnevno, sve što trebaš možeš obaviti biciklom, a infrastruktura je odlična jer je grad dugačak, a uzak. Ispočetka su mi malo nedostajali moji bregi, ali sam se privikao. Paradoks je i u tome što je moja ulica u Samoboru bila mirnija no ova u Osijeku, ali sve je stvar navike.“

Pri razgovoru o svojim prvim kontaktima s pivom Marko se prisjeća rodnog Samobora i irish puba koji se zove Scout, a u kojem se moglo i još uvijek može kušati preko 200 etiketa piva. To je bila svojevrsna ulaznica u magični svijet piva za njega, kao i za brojne njegove sugrađane, a priča je dobila novi zamah sa uzletom homebrewing scene, a svi koju su bili dio toga trenda imali su (opravdan) osjećaj da sudjeluju u pravoj maloj revoluciji.

„Što se opreme za pivovaru tiče dugo, dugo smo razmišljali što ćemo i kako ćemo. Otišli smo kod naših prijatelja iz Šibenske pivovare i odlučili se na kraju za komplet opremu iz Kine s kojom smo prezadovoljni. Takvu opremu osim kolega iz Šibenika koristi i zadružna pivovara «Brlog» iz Zadra, kao i mikro pivovara «Familia» iz Kaštela. Imali smo neke neopravdane sumnje, ali u konačnici je oprema izvrsna. Inoks je inoks, željezno je željezo, var je var! Nismo htjeli uzimati niti polovnu opremu, a odmah smo kupili i punilicu boca.“ Kineski proizvodi odavno nisu istoznačnica za nisku cijenu i toj cijeni proporcionalnu kvalitetu, čemu najbolje svjedoče internacionalni tehnološki divovi kao što je primjerice Huawei. Kvaliteta kineskih proizvoda je rapidno narasla, ali im je cijena još uvijek konkurentna, pa je njihov odabir u konačnici best buy.

„Ideja za ime pivovare je došla od Domagoja. Njegov djed imao je crvenu renault četvorku, bio je emocionalno vezan uz nju, kao i Domagoj uz djeda; prava obiteljska priča. Nama se super svidjela ideja, jer kao što opet naglašavam mi smo prava obiteljska pivovara; dvije sestre i brat, dva šogora i roditelji moje supruge, moja punica i punac protagonisti su ove priče. Spavamo s tim, budimo se s tim, jedemo pričajući o pivovari, kada je akcija punjenja boca svi su uključeni, osim obitelji, zovemo i kumove! Mali div je ujedno i oksimoron; nešto malo, a nešto veliko, mala pivovara koja proizvodi velika piva. Što se tiče etiketa i vizualnog identiteta tu nam je pomogao grafički dizajner Marko Jovanovac koji se iste godine kada sam ja došao u Osijek preselio u Samobor, a na čiji nagovor smo umjesto likova iz slavenske mitologije, što je bila prva ideja, na etikete stavili renault 4, doduše ne u krupnom planu, ali se zato provlači kroz sve priče. Na etiketi za Cincilator nalazi se četvorka koja je prokuhala, i to baš pored Drave, ali to cure koje su se vozile u njemu nije pretjerano uzrujalo. Dok čekaju majstora one se kupaju u Dravi i uživaju u pivu, a lajtmotiv je naravno opušteno, opušteno. Poanta i poruka priče je da i ako dođe do nekog problema, to nije kraj svijeta. Etiketa Cincilatora vremenski je smještena u dan, Gefufne u sumrak, a budućeg stouta u noć, što znači da se u pivu može uživati u bilo koje doba. Pomalo me živcira i to što se za masu stvari koje su prevodivi na hrvatski jezik rabe strani pojmovi, pa umjesto craft pivovara mi naglašavamo da smo zanatska pivovara.“ Renault 4 ima desetine i desetine dijelova pa je vrlo lako moguće da nakon Cincilatora, Svjećice ili Gefufne pivoljupce obraduju Bombina ili Kataklinger.

Što se planova za budućnost tiče Marko spominje pobjednički recept za stout, sezonske i specijalne stilove piva. „Jako smo uzbuđeni zbog svega što je ispred nas. Ukusi i preferencije potrošača postaju sve rafiniranije. Prvo je to krenulo s vinom, a posljedica je toga što i u običnim birtijama više nema stolnih vina, nastavilo se sa žesticom što se očituje u sve većem broju premium rakija, a zadnjih nekoliko godina se to događa i sa pivom. Tržište je po meni zakon i mjerilo svega. Ako nemaš ono što tržište traži nemaš tu što tražiti, ili se ti mijenjaj ili se povuci, stvar je jednostavna. A nasreću, pivsko tržište je sve educiranije i probirljivije, što je naravno dobro za nas zanatske pivare orijentirane na male šarže i visoku kvalitetu. Jedni druge tjeramo da budemo što bolji, a pritom i svatko traži svoju nišu i mjesto pod suncem. Prirodna selekcija čini svoje i opstati će i ostati oni najbolji.“

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Instagram did not return a 200.