WEEKEND U BARANJI
Do vinskog maratona manje je od 2,5 mjeseca. On će se zbiti na razmeđi ljeta i jeseni jer ove godine jesen započinje 23. rujna u 8.50h, a vinski maraton će se održati 22. i 23. rujna. Vinska prijestolnica Baranje – pitoreskni & neponovljivi Zmajevac ponovno će postati kulisa najveće vinske pučke fešte na ovim prostorima.
Tijekom ljeta, pa tako i u subotu, 08. srpnja vrijedna ekipa iz organizacijskog odbora vinskog maratona ne miruje već radi na seriji promo filmova kojima se želi dočarati sam maraton, kao i njegovi popratni sadržaji. Nekoliko sekvenci je već snimljeno i uskoro idu u montažu. Snimanje nekih od njih sam promatrao, a u nekima od njih sam se našao u ulozi aktera.
Podrumi Čočić smješteni su u zmajevačkoj Ružinoj ulici, a na potezu lijevo od Dunavske ulice imaju i kuću za odmor „Holliday home Zmaj“. U podrumu zatičem vlasnicu Đurđicu Čočić i najtrofejnijeg sudionika vinskog maratona svih vremena Dénesa Dobszaia – Dobszia iz vojvođanskog Bezdana, s lijeve strane Dunava. Interakcija Bezdanaca i Baranjaca postoji oduvijek, pa je tako 1864 godine na poziv darđanskog vlastelina dio njih doselio u Baranju i utemeljio Novi Bezdan, a njegovi stanovnici su bili angažirani na izgradnji dravskog nasipa, pa tako danas imamo bački i baranjski Bezdan.
Onaj izvorni se nalazi u podunavskom, a onaj novi u dravskom pojasu. Dunav i Drava danas nisu opasni, već su opasani nasipima pa danas Bezdanci u Baranju ne dolaze u potrazi za novom egzistencijom već u potrazi za zabavom, kao i naš Dobszi.
Đurđica Čočić osječanka je čiji su roditelji svojedobno kupili imanje u Baranji, napravili vinariju, a poslije i kuću za odmor. O tome kako je sve to krenulo govori sljedeće: „Moji roditelji su imali jednog prijatelja koji je ovdje imao vikendicu. Iako je moj tata porijeklom iz Kutjeva i ljubav prema vinima je u njemu tinjala od djetinjstva zapravo nije imao puno dodirnih točaka s vinarstvom., bio je direktor osječke tvrtke „Ukras“ koja se bavila završnim radovima u građevinarstvu. I moj djed je dolazio u Zmajevac kupovati vino, a to je prenio i na svog sina, mog oca. Odmah nakon mirne reintegracije cijene nekretnina i zemljišta u Baranji su bile vrlo povoljne. Tada smo kupili vinograde sa dva vinska podruma.
Lagano je krenula i proizvodnja vina; imali smo neke stare, na ovom podneblju slabo zastupljene sorte kao što je primjerice bouvier, ali i portugizac, cabernet sauvignon i naravno graševinu. Tata je s vremenom krenuo i na natjecanja, osvajao nagrade… Tako se to sve malo, po malo razvijalo. U podrumu uz glavnu cestu locirali smo proizvodnju, a ovaj gornji podrum u kojem se sada nalazimo je više turističkog karaktera.“
Iz zmajevačkog podruma Čočić odlazimo do Fica ranča u susjednoj Suzi gdje nas dočekuju članovi mađarskog kulturno umjetničkog društva Čardaš i konj Sokol, a vraćamo se potom do rodne kuće Otti Berger gdje nas čeka svećenik reformatske crkve György Varga koji govori o ovoj znametitoj tekstilnoj dizajnerici i profesorici na Bauhaus školi.
Odlazim iz Zmajevca pozdravivši usput tri rode na banderi. Istoga dana u Osijeku se održava i večer vina i umjetnosti na kojoj nastupaju i brojni baranjski vinari. Put do tamo vodi preko Suze, a ondje je kod starog mlina, gdje se danas nalazi keramičarska radionica Asztalos sve spremo za retro disco party. Gramofonske ploče i disko kugle su ondje i polako pristižu prvi posjetitelji. Valja se vratiti kasnije, kad padne noć. Nakon uživanja u baranjskim vinima s desne strane Drave, u Slavoniji, to i činimo
Perivoj kralja Tomislava i ovoga puta je okupio najbolje vinare Slavonije & Baranje. Uživamo u kupaži graševine i traminca zmajevačke vinarije Zajec nazvane Graminac, ali i u njihovom muškatu žutom. Muškat žuti pak sa graševinom odlično je upario Hrvoje Pavić iz vinarije Magistra i nazvao ga Muger. Na večeri vina i umjetnosti prisutni su vinari iz sva tri hrvatska podunavska vinogorja. Ilok ima sjajne tramince, ali uživamo i u chardonnayu vinarije Papak iz Iloka.
Od Osijeka do Suze tridesetak je kilometara ili pola sata vožnje. Retro vinil večer u svome je zenitu. Srećemo i majstora tradicijske baranjske kuhinje Marka Horvata i uživamo u njegovom grahu u ćupu i šokačkim delicijama s tijestom.
U nedjelju, sljedećeg dana u Pečuhu, najvećem baranjskom gradu održava se završnica Festivala svjetlosti. Na središnjem gradskom trgu Széchenyi tér. Nekadašnja džamija paše Kasima poprište je svjetlosne instalacije, kao i cijeli centar grada. Veliko finale održano je kod bazilike. Cijeli grad živi u festivalskom duhu. Glavni grad Baranje te nedjelje je postao i glavni grad svijetla.
About Author
