VINSKI HEDONIZAM NA OBALAMA DUNAVA I OBRONCIMA FRUŠKE GORE

VINARIJA BUHAČ – SAMOZATAJNOST PROPORCIONALNA KVALITETI    
    
Odlazak na konferenciju o vinskom turizmu u organizaciji udruge za kulturu stola G.E.T., koja se održavala na ladanjskom imanju Principovac, u neposrednoj blizini Iloka bio je idealna prilika da posjetim osim Iločkih podruma koji su bili domaćin eventa I neku od manjih vinarija u Iloku, tom najistočnijem vinskom biseru Hrvatske. Mali grad velike povijesti, mali grad za veliki kulturni i enogastronomski doživljaj! Izbor je pao na Domagoja Buhača, čijih sam vina vjerni obožavatelj već duži niz godina. Obitelj Buhač ima hercegovačke korijene, a obiteljska kuća im se nalazi u Hercegovačkoj ulici u Iloku u kojoj se nalazi još jedna sjajna vinarija TRS u vlasništvu Zlatka Bošnjaka i Marija Feletara. 

   
Kod njega sam došao rano ujutro, a Domagoj je već bio u podrumu što me nije nimalo začudilo jer sam ga zapamtio kao neizlječivog radoholičara. Razgovor smo započeli usrijemske suhomesnate delicije I čašu izvrsnog chardonnaya. Domagoj priča kako se upravo sprema za odlazak u Poljsku s namjerom prezentacije svojih proizvoda, jer je nedavno tamo izvezao jednu paletu vina, a tržište je reagiralo iznimno dobro, te je i pozvan od strane distributera da tamo i osobno predstavi svoja vina.    
    
Domagoj je čovjek ugodnih kontrasta. Koliko njegova vina bila fascinantna toliko je Domagoj samozatajan. Grandioznost njegovih vina je proporcionalna njegovoj skromnosti, a cijena njegovih butelja je obrnuto proporcionalna kvaliteti. Na tu konstantaciju Domagoj spremno odgovara da svo vino koje proda on i naplati, da nikom niije ništa dužan i da sa skromnim (u odnosu na kvalitetu) cijenama svojih vina on i njegova obitelj uspijevaju pristojno živjeti. Njegova poslovna filozofija se sastoji u tome da ne teži instant bogaćenju, već želi da što više ljudi ima priliku uživati u njegovim vinima. Gleda li se omjer uloženog i dobivenog njegova su vina definitivno best buy!    


Usmena predaja zadovoljnih vinoljubaca najbolja mu je reklama. I njegove web stranice asketski su i minimalistički  uređene. Navedene su samo osnovne i šture infomracije, bez ikakve, a kamoli suvišne samohvale. Ista je stvar i sa etiketama butelja; na bijeloj podlozi je obojani krug čija boja signalizira o kakvom vinu se radi, iznad kruga naziv proizvođača, ispod kruga naziv sorte i godište berbe.     
    
Nikakvi ekstavagantni motivi, niti efektivne dizajnerske doskočice. Domagojev sugrađanin Mladen Papak na etiketu svojih vina svojedobno je stavio pravi životinjski papak koji drži vinsku čašu. Da se Domagoj poveo tim primjerom i probao napraviti neku analogiju pitanje je da li bi se poslužio sa životinjom buhom ili biljkom buhačem. Buha je nametnik, a buhač biljka koja tjera nametnike i liječi herpes. I Buhačeva vina liječe, stoga sam ja ako se Domagoj ikad odluči na redizajn etikete za ovu drugu, afirmativnu varijantu. Ova prva varijanta definitivno otpada jer autoironija je potrebna samo ljudima koji su skloni samohvali. Kod svih drugih autoironija se može podvesti pod mazohizam

   
Marketinški minimalizam, decentnost, introvertiranost. Sve to vinariji Buhač daje neku aureolu mističnosti i naprosto Vas tjera da osobno tamo odete i uvjerite se kako izgleda taj kreativni laboratorij iz kojeg izlaze fascinantna vina.   
    
A Domagoj kao sugovornik uopće nije sklon nametanju tema, ali će na sva pitanja spremno i opširno odgovoriti.     
    
  • Vinom se profesionalno bavimo od 1998. godine. Punoljetni smo kao vinarija, a i nadalje se razvijamo. Prije Domovinskog rata proizvodili smo vino za svoje potrebe, znači sama tradicija proizvodnje vina je znatno duža od tvrtke. I u socijalizmu je ovdje bilo malih vinara, ali nitko nije prodavao vino u buteljama, već isključivo u rinfuzi. Općenito, pažnja se poklanjala kvantiteti, a ne kvaliteti, te su u to vrijeme bila neprikosnovena socijalistička gigantska poduzeća. Moj otac Ivan je prvi privatni vinar koji se službeno registrirao u Iloku nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja i prvi koji je buteljirao vino.  Trenutačno u Iloku postoji tridesetak vinarija i svaka ima priliku razvijati vlastitu vinsku priču, njegovati, i prezentirati vino na svoj način. Većinu vina plasiram u Zagrebu, dosta toga i u Dubrovniku, Krku, itd. Zbog svog specifičnog položaja, kao najistočnije mjesto u Hrvatskoj, sa tri strane okruženo srbijanskim teritorijem, poprilično udaljeno od nekog većeg urbanog središta, Ilok je u svojevrsnoj izolaciji, te je stoga nerealno očekivati da se značajnije količine vina mogu prodati “na kućnom pragu”.     
    
Domagoj naglašava da ne želi biti poput nekih naših “uglednih” vinara koji na domaćem tržištu prodaju butelje graševine po cijeni od šezdesetak kuna, a izvoze ih na strano tržište po cijeni od desetak kuna.     
    
Domagoj je po struci diplomirani ekonomist, a otac Ivan je agronom koji je veliko praktično iskustvo stekao u tvrtki Agrokomerc Ilok, gdje je bio vodio vinograd površine 77 hektara. “Cijeli život je u vinogradu”, kroz smijeh kaže Domagoj.  Ivan je zadužen za vinograd i proizvodnju, a Domagoj za vinariju i komercijalu. Počeli su s dva hektara, a sada obrađuju dvadeset hektara vinove loze.   


PLAVA I ZELENA VINSKA HRVATSKA    
Domagoj otkriva da mu savjetima pomaže i ujak, renomirani krčki enolog i vinski avangardist, upravitelj Poljoprivredne zadruge Vrbnik Marinko Vladić. On je potekao također iz Iloka, a poznat je po žlahtini i prvom šampanjcu na svijetu dozrelim pod morem – Morskom Valometu   
    
To nije bilo iz potrebe za pukim dokazivanjem, željom da se u bilo čemu bude prvi, već iz puke nužde, odnosno pomanjkanja prostora. Na dnu mora konstantna je temperatura od 12 stupnjeva, mračno je tiho i mirno.    
    
Tko zna, možda jednoga dana i njegov nećak dođe na ideju da napravi šampanjac koji će odležati na dnu Dunava! Ipak krv nije voda! A i poznato je da kako godine idu, tako bivamo sve sličniji svojim starijim rođacima.    
    
O razlikama u vinogradarstvu između jadranske i panonske Hrvatske, te između pojedinih vinogorja kontinentalne Hrvatske Domagoj kaže:    
    
  •  Istra, Kvarner i Hrvatsko primorje čak imaju i više kiše i manju razinu insolacije no Ilok. Jedino Dalmacija ima veću razinu insolacije od istočnog dijela Podunavlja. Terroir je specifična priča. Terroir je površina od nekoliko stotina kvadratnih metara, te je smiješno kada netko priča o baranjskom, erdutskom ili iločkom terroiru u globalu, a kamoli o terroiru Podunavlja kao vinske subregije U biti riječ je o vinogorjima koji se sastoje od mnoštva različitih terroira. Svaka parcela ima svoje specifičnosti.     
    
Od ukupno dvadeset hektara, 16 je zasađeno bijelim sortama, a 4 crnim.  Od bijelih sorti Buhač uzgaja graševinu, chardonnay, rajnski rizling, traminac, pinot bijeli i sauvignon od crnih, merlot, frankovku, cabernet sauvignon. U ponudi je naravno i rose. Kupaže ne prakticira praviti, no u svakom merlotu ima nijansa cabernet sauvignona i obrnuto i oni se jako lijepo nadopunjuju.     
Vinograd im se sastoji od osam parcela – vinogradarskih položaja. Radoš, Lišćak, Božino Brdo, Ciglana, Principovac, Zaravan, Dekan i Široka Šuma. Široka šuma je najviši vinogradarski položaj u iločkom vinogorju, na 263 metra nadmorske blizine, u neposrednoj je blizini Liska, najvišeg vrha Vukovarsko srijemske županije.    
    
TAJNA NAJSVJEŽIJE GRAŠEVINE    
Domagoj je ponudio da se odvezemo do Široke šume, a ja kao pasionirani ljubitelj prirode i outdoor rekreacije to nisam mogao odbiti. Idealna prilika da ambijent podruma zamijenimo atmosferom vinograda.  Da je malo toplije vjerovatno bi se otišli okupati na Dunav. Domagoj je tako entuzijastično pričao o pješčanim plažama na Dunavu i ne samo o plažama, već o utjecaju Dunava na lokalno vinogradarstvo.  O smeđem, karbonatnom lesnom tlu koje je idealno za uzgoj vinove loze.     


    
  • Les je po svim svojim karakteristikama sedimentna stijena i on je jako porozan. Da kiša u Iloku pada mjesec dana, non stop u kontinuitetu, već nakon dva dana sve je suho i možeš ići radit u vinograd! Nema praznog hoda! U okolici Iloka su uglavnom blaga alkalna tla, PH vrijenost im je veća od 7.5. Na lokalitetu Široka šuma na koji upravo idemo, tlo je puno teže nego u samom Iloku, ima puno više gline i  kad se gleda pedološka karta Iloka i okolice jedino je tamo tlo blago kiselo. I zbog toga imam najsvježiju graševinu u Iloku!    


Ja ću reći da je osim što je svježa, graševina sa Široke šume i lepršava i vesela. Domagoj je previše samozatajan da to sam naglasi.    
  
FRUŠKOGORSKI MAD MAX    


Što smo se više penjali po obroncima Fruške Gore pogled je bio ljepši i vjetar razigraniji. I onda šok!!! Traktor iz vinograda je izletio na glavnu cestu, ni neprimjetivši nas! U tom trenutku mi je taj traktor izgledao kao neko nabrijano, postapokaliptično vozilo iz serijala filmova o MAD MAXU! Samo što je pustinja zamijenjena pejzežem vinogorja! Sva sreća da Domagoj ima dobre reflekse pa je uspio zakočiti i skrenuti na  vrijeme.    
    
Nepotrebna doza adrenalina, no bitno da se sve dobro svršilo. Inače bi moje novinarske i Domagojeve vinarske ambicije bile bitno ometene.    
    
Nastavili smo vožnju prema Širokoj šumi, vijugajući uskom cestom,  vozeći se dobrim dijelom puta tik uz srbijansku granicu! A Domagoj mi je usput pokazivao svoje ostale vinogradarske položaje 
Na području Iloka ima čak četiri granična prijelaza: jedan prema Bačkoj i tri prema srbijanskom dijelu Srijema! Kada smo došli do Široke Šume dugo sam uživao u pogledu, utonuvši u kontemplaciju, a posebno su me se dojmili terasasti vinogradi.   
Na povratku sreli smo i pretekli MAD MAX traktor. Sad nam se sve činilo strašno smiješno iako je moglo sve završiti kobno.  
MUZEJ GRADA ILOKA  


Nakon rastanka s Domagojem morao sam posjetiti i muzej grada Iloka, jer uvijek kada pišem o gastronomiji i vinu nastojim također i interpretirati kulturnu baštinu i ambijentalnu povijest podneblja o kojem pišem. Muzej je smješten u dvorcu Odescalchi a čuva svjedočanstva o bremenitoj i burnoj poviješću Iloka. Na granici naroda, na spoju istoka i zapada, na razmeđi svjetova.  Tu se se prelamali austrijski interesi i utjecaji sa zapada, turski sa istoka, mađarski sa sjevera i srpski sa juga. Unatoč svim tim silnicama Ilok je uspio opstati kao integralni dio hrvatskog nacionalnog bića. Malo je poznata činjenica da je Ilok 1945. godine odlukom Đilasove komisije za razgraničenje među jugoslavenskim saveznim republikama pripao Srbiji, da bi se tek 1946. godine nakon održanog referenduma ponovno inkorporirao u sastav Hrvatske. 


Stari Rimljani sagradili su ovdje konjičku utvrdu i nazvali je Cuccium. U 12 stoljeću u Iloku je sagrađena utvrda, a prvi put se u pisanim izvorima spominje prije 750 godina – 1267. godine U Iloku je stolovao i Nikola Iločki, kralj Bosne za čijeg vladanja je Ilok doživljavao svoje zlatno doba. Opasao je grad zidinama koje su i danas dobrim dijelom očuvane i kovao je svoj vlastiti novac. Ilok čuva i orijentalne utjecaje, do danas su opstali hamam – obredno kupalište i turbe – grob uglednog turčina, kao rijetki ostaci osmanskih utjecaja na ovom području. Najstarije podrume su sagradili predstavnici velikaške obitelji Odescalchi u čijoj je palači i smješten gradski muzej, a dio podruma se nalazi i ispod samog muzeja grada Iloka. Nakon izgona turaka od strane Austrijanaca srijemski posjedi sa sjedištem u Iloku poklonjeni su 1697. godine Liviju Odescalchiju, predstavniku bogate i utjecajne talijanske obitelji i nećaku  pape Inocencija XI., kako bi se odužilo za papinu novčanu pomoć u protuturskim akcijama. Ovom gestom nagrađeno je i Livijevo sudjelovanje u obrani Beča za vrijeme turske opsade 1683. godine.  Odescalchijevi su dvaput obnavljali dvorac koji je izvorno podigao Nikola Iločki, 1839. i 1889. godine.  
Popričao sam i  sa vlasnicom agencije Eastern travel Dubravkom Tomšik koja radi na incoming putovanjima te želi dodatno afirmirati vinski turizam na iločkom području. Red lokalne gastronomije, pa enologije i naposlijetku i turizma. Dobra priprema za G.E.T. konferenciju!   

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Instagram did not return a 200.