MAGIČNA FRUŠKA GORA: SKLAD PRIRODE, VINARIJA, MANASTIRA I SALAŠA

Nakon obilaska Sremskih Karlovaca koji se doduše kako im ime kaže nalaze u Srijemu, ali zbog male udaljenosti funkcioniraju kao prigradsko naselje Novog Sada (baš kao i Petrovaradin i Sremska Kamenica) odlučili smo se otisnuti dublje u Srijem. Odlučili smo se odmaknuti od Dunava, koji Srijem omeđuje sa sjeverne strane, ali nipošto ne ni izbiti na Savu koja Srijem omeđuje s južne strane, već se zadržati na centralnom dijelu Srijema i dan provesti na Fruškoj Gori, i to s razlogom jer je veći dio ove planine još prije šezdesetak godina proglašen nacionalnim parkom, prvim u Srbiji.

Po već uhodanoj, provjerenoj formuli kušanje lokalnih vina i gastronomskih delicija smo kombinirali sa obilaskom kulturno – povijesnih znamenitosti. Prvo smo obišli manastir Novo Hopovo koji ima status spomenika kulture od izuzetnog značaja i tradiciju dužu od pola tisućljeća. U manastiru se nalaze mošti svetog Teodora Tirona koji je umro 306. godine i koji status sveca ima i kod katolika i kod ortodoksnih vjernika.
Nakon toga posjetili smo vinariju „Mačkov podrum“ u Irigu gdje su nas dočekali osobno stari mačak Sava Jojić i njegova kćer Đurđica Jojić Novaković. Irig je živopisan gradić značajne povijesti, a „Mačkov podrum“ nalazi se na krajnjem južnom dijelu grada. Iako danas nema niti pet tisuća stanovnika nekad je Irig u ovom dijelu Srijema imao puno značajniju ulogu. Sve dok Irižani nisu odbili ponudu da kroz njihovo mjesto prolazi pruga, kako se ne bi uznemiravale domaće životinje i dok pruga stoga nije prošla kroz Rumu i od nje učinila važan centar.

Stara Jezgra Iriga je također zaštićeno kulturno dobro, a nastala je pretežno u 19. stoljeću kada je Irig doživljavao svoj najveći uspon. Irig ima čak četiri crkve, tri pravoslavne i jednu katoličku i u Irigu se nalazi i sjedište pravoslavno – starokatoličkog vikarijata svetog Metoda koji pripada provinciji Svetog Kristofora i međunarodnoj uniji starokatoličkih narodnih crkava.

Obiteljska tradicija u Mačkovom podrumu seže do Mitra Jojića, Savinog djeda. Posjed su okrupnili kada je Mitrov sin, a Savin otac Todor 1926. godine oženio Pesidu Čekić koja je u miraz donijela vinograd u kojem se danas uzgaja portugizac.
Od bijelih vina u ponudi imaju chardonnay, sauvignon blanc, mirisavi traminac i rajnski rizling kojeg su nazvali incognito. Rose koji daje kupaža portugizac i pinot noir su nazvali Frajla. Od crvenih vina imaju neizostavni portugizac, pinot noir, merlot i camerlot, barikiranu kupažu cabernet sauvignona i merlota. Od desertnih vina u ponudi je bermet koji su nazvali diškrecija. Imaju i pregršt priznanja za svoja vina, a najponosniji su na ona sa međunarodnog ocjenjivanja portugizca, Portugieser du monde. Razvijaju i vinski turizam, te organiziraju i čitav niz zanimljivih evenata poput turističke berbe grožđa pod mottom „Doživi berbu na Fruškoj gori“ i slično.

Nakon okrjepe u Mačkovom podrumu posjetili smo manastir Krušedol u kojem je pokopan kralj Milan Obrenović. U tadašnjem političkom životu Milan je bio lider napredne stranke, koja je bila u sukobu sa radikalnom strankom, čak dva put je uspio izbjegnuti radikalski atentat. Bio je proaustrijski, a ne proruski nastrojen i svoj život je skončao u Beču, odakle su njegovi posthumni ostaci prebačeni u manastir Krušedol koji se tada nalazio u Austro – Ugarskoj monarhiji.

I manastir Krušedol ima tradiciju dužu od pola tisućljeća i predstavlja zaštićeno kulturno dobro. Manastir je utemeljio despot Đorđe Branković koji je bio vazal ugarskoga kralja Matije Korvina i koji se zajedno s Mađarima borio protiv Turaka, a i njegovi posmrtni ostaci su pohranjeni u ovom manastiru.  Đorđu (poznatom i po redovničkom imenu Maksim) su pomoć pri gradnji Krušedola pružali i vlaški vojvoda Ivan Njagoj i ruski knez Vasilije. U Krušedolu je sahranjen i Arsenije III Čarnojević koji je poveo 1690. godine veliku seobu naroda sa područja Kosova na područje panonske ravnice. Krušedol je uistinu impozantna građevina impresivne povijesti koju treba obići.

Posjet Fruškoj gori zaključili smo posjetom Perkovom salašu. Na pola puta između Krušedola i Iriga nalazi se selo Neradin, a pored njega Perkov salaš. Sa dobrodošlicom u vidu kruha i masti i domaće rakije dočekao nas je osobno gazda Perko. Ljubazna je to i susretljiva starina koja zna kako dočekati goste. Sve je tamo tako autentično, starinski, kao kod naših baka i prabaka na selu, a i hrana im je odlična, taman da se povrati energija izgubljena cjelodnevnim lutanjem po Fruškoj gori, tom biseru Panonije.


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Instagram did not return a 200.