WINEOS, OSMO IZDANJE – ISTINSKI UŽITAK ZA SVA OSJETILA

Sredinom siječnja održano je još jedno, osmo po redu izdanje najvećeg vinskog festivala na istoku Hrvatske koji je ove godine okupio preko sto vinara koji su prezentirali više od 500 etiketa vina koje su posjetitelji imali prilike kušati. Mjesto održavanja, kao i prošle godine je bila sportska dvorana „Gradski vrt“ izgrađena za potrebe održavanja svjetskog prvenstva u rukometu 2009. godine.

Pratim i pohađam WineOs od samih početaka, a prvo (kao i drugo) izdanje ovog festivala je održano sada već daleke 2014. godine u osječkom arheološkom muzeju, sljedeće dvije godine festival se seli u Esseker centar. S petim izdanjem WineOS-a dolazi do promjene termina i on se premješta iz prosinca u siječanj, a ponovno dolazi i do promjene lokacije jer se održava u danas ugaslom osječkom restoranu Muzej okusa.

Potom se WineOs seli u dvoranu Gradski vrt gdje je proteklog vikenda održan po treći put. S određenom nostalgijom pamtim intimnu atmosferu arheološkog muzeja, ali s vremenom je WineOs stasao do te razine da samo gigantska sportska dvorana može primiti sve zainteresirane izlagače i posjetitelje što dovoljno govori o evolucijskom putu festivala u ovih osam godina.

Odmah na ulazu u dvoranu je bio štand legendarne vinarije Enjingi iz Kutjeva koja je još početkom sedamdesetih počela puniti vino u butelje, a ne prodavati ga u rinfuzi. Ono što je tada bio pionirski pothvat s vremenom je postao standard, a vinarija Enjingi ogledni primjer drugima već više od pola stoljeća. Kušao sam njegov sjajan rajnski rizling, a potom i bijelo te crno Venje.

Riječ je o ponajboljim hrvatskim kupažama, a ime nose po istoimenom vinogradarskom položaju. Bijelo Venje spaja odabrane bobice kasne izborne berbe graševine, rajnskog rizlinga, mirisavog traminca, sauvignona i pinota sivog, a crno Venje objedinjuje zweigelt, frankovku, crni pinot, cabernet sauvignon i merlot.

Nakon ovog odličnog ulaza nastavljam dalje do štanda vinarije Zlatno Brdo iz Zmajevca koja postoji tek nešto duže od godine dana, a već je Baranji – Majci vina priskrbila prvo zlato sa londonskog Decantera za svoj Gold cuvèe, jedinstvenu kupažu koja skladno objedinjuje rajnski rizling, chardonnay odležan u bačvama od slavonskog hrasta, izbornu berbu pinota sivog, te izbornu berbu bobica traminca. Bez pretjerivanja se može reći da vinska regija Slavonija i Podunavlje od Enjingijeva Venja nije iznjedrila tako intrigantnu, kompleksnu i kvalitetnu bijelu kupažu.

Od masovne proizvodnje i prosječnosti Hrvatska kao mala zemlja nema ništa. Sa površinama pod vinogradima i proizvedenim hektolitrima vina nikada se nećemo moći mjeriti sa vinskim mastodontima poput Italije i Španjolske. Samo izvrsnost nam može pomoći da se bolje pozicioniramo na globalnoj vinskoj karti.

Nažalost, to još uvijek dobar dio vinara ne razumije, a i ako razumije tada nema volje, hrabrosti, i/ili sredstava da krene tim putem. Ivo Enjingi iz požeške Zlatne doline shvatio je to davnih dana, a to shvaća i Goran Matijević, vlasnik zmajevačke vinarije Zlatno brdo.

Na njihovom štandu ga srećem u društvu direktora zagrebačkog festivala vina VinoCom Ivana Dropuljića i pritom kušam njihov crni cuvèe za kojeg gospodin Matijević da još uvijek „nije dovoljno odležao u boci, iako se sjajno razvija“, te pritom otkriva da na ovogodišnji Decanter „jurišaju“ cabernet sauvignonom odležanim u drvetu i izbornom berbom pinota sivog. 

Nastavljam dalje i dolazim do štanda vinarije Erdevik iz istoimenog sela u vojvođanskom dijelu Srijema. Na somborskom Ravangrad wine festu kušao sam premijerno njihov pinot grigio nazvan Hopi djogri, a na WineOs-u njihovu tamjaniku pod nazivom Bellucci. Iako je riječ o sorti karakterističnoj za užu, južnu Srbiju vinarija Erdevik dokazuje da ona sasvim solidne rezultate daje i u sjevernom dijelu zemlje. Potom nailazim na još jednu sjajnu vinariju iz Srijema – Atelje vina Šapat iz Novog Slankamena, koja je locirana nedaleko od ušća Tise u Dunav.

Iznenadilo me što sam ih sreo, jer riječ o boutique vinariji koju je stvarno teško naći na vinskim festivalima. U fazi su preuređenja restorana koji posluje u sklopu vinarije pa stoga trenutačno imaju vremena za prezentacije na vinskim festivalima. Imaju sjajan chardonnay odležan u barrique bačvama, kao i odličan crni cuvée (cabernet sauvignon/merlot/vranac) nazvan Pi (𝝿). Vinarija Deurić također dolazi iz srbijanskog dijela Srijema, točnije iz mjesta Mala Remeta, a njihov Aksiom beli kupaža je sorti chardonnay, sauvignon blanc i morava. Iako je na spomen Morave prva asocijacija istoimena rijeka u užoj Srbiji riječ je ipak o sorti nastaloj na institutu u Sremskim Karlovcima koji je dosad stvorio i sorte sila, probus, neoplanta, itd.

Nailazim na štand ranča Ramarin iz Garčina u posavskom dijelu Slavonije i otkrivam da su se bacili i na proizvodnju rakija. Riječ je o turističkom subjektu koji je krenuo kao škola jahanja i koji neprestano obogaćuje svoju ponudu. Prošle godine sam saznao i da su uveli panoramske turističke letove, a ove godine su iznenadili sa svojim rakijama. Izgleda da im je samo nebo granica. Tu si i Radgonske gorice iz Slovenije sa sjajnom selekcijom svojih pjenušaca, vinarija Sontacchi sa svojim Superslavom i ostalim uspješnicama, a trnak vinarije Gašpar iz Umčana kod Vrgorca definitivno je jedno od najboljih vina koje sam kušao na festivalu.

Vinarija Danubio sa sjedištem u Aljmašu na WineOs-u je prezentirala i svoj traminac iz iločkog vinogorja. Osim u erdutskom vinogorju nasade imaju i u iločkom, te na taj način pokrivaju dva od tri hrvatska vinogorja u vinskoj podregiji Hrvatsko Podunavlje i stoga s pravom nose ime Danubio. Naravno na festivalu je bila i stožerna vinara erdutskog vinogorja – Erdutski vinogradi d.o.o., te vinarije Brzica, Siber, Iuris i Royal Hill.

Srećem i Juricu Čerinu iz baranjske vinarije Mons Aureus čija su vina postigla odlične rezultate na recentnim ocjenjivanjima, kao i Zvonka Dorotića iz Đakovačkih vina d.d. koja još uvijek rade vina koja više vrijede nego što koštaju. Susrećem i Domagoja Jakopovića Ribafisha u ulozi interpretatora vinske priče vinarije Jagunić sa Plešivice. Tu je i sjajna Rudežuša vinarije Jerković sa položaja Mračaj. Vinarija TRS iz Iloka osim svojih standardno dobrih vina prezentirala je i ulje od sjemenki grožđa.

Od ostalih vinarija iz Iloka – dunavskog kraljevstva vina i starina osim stožerne vinarije – Iločkih podruma tu su i odlične vinarije Buhač, Papak, te nešto mlađe vinarije Zima i Lončar koji dijele štand. Na mlađima svijet ostaje, pa su tako na ovom WineOs-u svoja vina prezentirali i Veleučilište u Požegi, Srednja strukovna škola iz Đakova, a na festivalu je aktivno sudjelovao i Regionalni centar kompetentnosti pri osječkoj ugostiteljsko – turističkoj školi. I tako bih mogao nabrajati unedogled, ali to prelazi okvire ovoga teksta. A sve ono što sam nabrojao i kušao kao što rekoh samo je djelić onoga što je bilo ponuđeno.

Kao i prošlih godina i ovaj WineOs pratile su brojne vinske radionice i cooking show. Po ocjenama brojnih novinara i vinskih kritičara WineOs je ponajbolji vinski festival na potezu od Zagreba do Beograda, a s obzirom na geografski položaj Osijeka koji se nalazi u središtu svojevrsnog vinskog četverokuta sasvim je logično da tako i bude.

Za one koji to još ne znaju treba napomenuti da se na manje od sat vremena vožnje od Osijeka nalazi čak četiri vinogorja. Feričanačko vinogorje je zapadno, baranjsko sjeverno, erdutsko istočno, a đakovačko južno od najvećeg grada Slavonije i Baranje. Svima onima koji nisu bili na ovogodišnjem, osmom izdanju WineOs-a s razlogom može biti žao, a priliku da nadoknade propušteno imati će tek za nepunih godinu dana.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Instagram did not return a 200.