LJETOVANJE U GORSKOM KOTARU

Iako je većina ljudi (još uvijek) naviknuta ljetovati na obalnim destinacijama ovaj tekst daje odgovore i pojašnjenja zašto je upravo Gorski Kotar idealna destinacija za godišnji odmor. Isto vrijedi i za Liku i za Dalmatinsku Zagoru, ali u ovom tekstu, na temelju osobnog iskustva autora pisati ćemo Dinaridima sjeverozapadne Hrvatske; njihovim ljepotama i njihovom interakcijom sa najbližom morskom obalom.

Ovo ljeto prožeto je toplinskim valovima i rekordnim vrućinama. 17. srpnja po službenim podacima Hrvatskog hidrometeorološkog zavoda bio je najtopliji dan u dotadašnjem dijelu godine, a u  gradu u kojem živim izmjerena je najviša temperatura u Hrvatskoj – 40,3 stupnjeva celzijusa. Spas od vrućine u debelom hladu postao je ultimativni cilj. Tog dana pronašao sam ga u bunkeru pored dravske obale. Zbog visokog vodostaja i manjka plaža sama Drava nije bila opcija. Ali iz skučenog, pod zemlju ukopanog bunkera mora se izaći kad-tad. Treba se maknuti na duži period negdje gdje sunce ne prži mozak. Istog dana Turističko informativni centar Mrkopalj prenio je članak lokalnog portala pod naslovom: „Hrvatska se kuha, a bit će još gore! Hoće li se uvoditi izvanredne mjere?“ sa komentarom „Lijepo dođite u Gorski kotar i uživajte u hladovini“

Zašto ne? Pomislih… Kiša pada na onog koji se ne zna maknuti, ista stvar je i sa suncem… Već bijeg sa dravske obale na niti 250 metara visoko baranjsko Bansko Brdo nudi određeno osvježenje, ali panonski brežuljci se ne mogu uspoređivati sa dinarskim gorjem, kako po visini, tako ni po površini.

Gorski kotar se nalazi u zaleđu Kvarnera i kao što mu i samo ime sugerira čini gorski, planinski dio Primorsko – goranske županije, a Mrkopalj je goransko općinsko središte iz kojeg je potekao proslavljeni biatlonac Jakov Fak, najpoznatije po svom skijalištu/sanjkalištu Čelimbaša.

Do Mrkoplja se vrlo jednostavno dođe tako da se na autocesti Zagreb – Rijeka skrene na izlazu Ravna Gora. Desetak kilometar vožnje po brdskim okukama i eto Vas u Mrkoplju. Ako produžite ravno opet se vraćate na autoput kod Lokvi. Iako u njemu živi svega petstotinjak ljudi ima bogat društveni život. Prvog dana našeg boravka u mjesnom domu kulture održavao se koncert opernih uspješnica, a sljedeći dan je na Zagmajni održana utrka na 6 km u organizaciji lokalne udruge mladih.

Od najbližeg mjesta na obali – Jadranova na crikveničkoj rivijeri udaljen je svega četrdesetak kilometara ili manje od sat vremena vožnje. Stoga smo kao bazu za ljetovanje odabrali baš Mrkopalj i na taj način u jednom danu uživali u dvije klime; mediteranskoj i planinskoj. Osim toga i sama vožnja od gora do mora je lijep doživljaj sam za sebe (za one kojima  učestalo kruženje planinskim okukama ne stvara mučninu), kao i pogled na  trenutno iščezlo Lokvarsko jezero koje se prazni jednom u dvadeset godina.

Blizu je i Krk, a taj otok je fenomenalan. Iritantne su samo vikend gužve na krčkom mostu, ali uz dobro planiranje puta i one se mogu u najvećoj mjeri izbjeći. Plaža Meline u Solinama nudi gigantski plićak jer je more ondje uvučeno duboko u kopno, kao i ljekovito blato ili peleoid bogato jodom i sumporom.  Malinska se nalazi na suprotnoj, zapadnoj obali otoka i pravi je mali biser. Plaža Rupa nalazi se praktički u centru mjesta, a ima plavu zastavu za čistoću. Vrvi ljudima, a nikada nije prenapučena. Na njoj se nalazi sjajan The pirate bay bar koji nudi odlične gin tonice, a smješten je tik uz obalu. Vrlo blizu je i King’s caffe koji proizvodi vlastita craft piva nazvana po staroslavenskim božanstvima, pa je tako Perun svijetli lager, Svarog IPA, a Veles Stout.

Sljedeća plaža na sjeveru je Haludovo, a između Haludova i Rube se nalazi mjesna marina i šetnica sa skulpturama hobotnice lignje i sipe. U zaleđu plaže Haludovo nalazi se devastirani gigantski socijalistički turistički kompleks koji može poslužiti kao scenografija za snimanje post apokaliptičnih filmova. Posjet Haludovu ispuni te jezom, ali je zato Interpretativni centar maritimne baštine DUBoak potpuno druga priča. Vrlo poučna.

Malinska je središte općine Malinska – Dubašnica, a Dubašnica je ime mikroregije koju čini ta općina. Nekad je postojalo selo Dubašnica koje je bilo i sjedište župe, potom se upravno središte ove mikroregije seli u Bogoviće, a potom u Malinsku. Dubašnica svoje ime duguje dubu, tj. hrastu meduncu čijim je šumama ovo područje nekoć bilo prekriveno. To možete naučiti u DUBoak-u, kao i o staroslavenskoj mitologiji, Liburnima, malinskanskim barkarijolima, itd.

Boravak na Krku idealna je prilika i za upoznavanje sa lokalnom gastronomijom. Konoba Dubašnica u Bogovićima nudi specijalitete od dubašljanskih šurlica. Riječ je o tjestenini karakterističnoj za Kvarner koje je svoje ime dobila po svom obliku koji podsjeća na slonovu surlu.

Krk je poznat po svojim vinima, ali i kontinentalni dio Kvarnera ima svoje adute kada je taj nektar Bogova u pitanju. Vinarija Pavlomir iz Novog Vinodolskog i ove godine je bila domaćin prvog dana izbora za Ružicu Vinodola. Djevojke koje se natječu za ovu titulu prvog dana okušale su se u špricanju iz brentanje, gacanju po grožđu i ručnom muljanju grožđa, a i aktualna direktorica turističke zajednice Novog Vinodolskog svojevremeno je osvojila ovu titulu.

Od Gorskog Kotara do Novog Vindolskog može se doći jadranskom magistralom, ali i preko dva brdska puta; jedan ide preko Grižana, a drugi preko Lukova i na oba ta puta se nalazi vidikovac „Oči Vinodola – eyes of Vinodol“ – Pridva na prvom, a Slipica na drugom putu.

Za ljubitelje aktivnog odmora Gorski Kotar je idealna lokacija. Odlučili smo osvojiti Samarske stijene. Ako idete ondje svakako odite rutom preko Tuka, a ne Begovog Razdolja koju google maps preferira. Pogled je divan, a na putu prema dolje dolazimo i do Ratkovog skloništa ušuškanog u stijenama. Sa 1302 m/nv spuštamo se na petsto metara dolje u Mrkopalj, a onda još petsto metara do izvora Kupe koji se nalazi na 321 m/nv. Prvo treba doći do sela Razloge, a onda se iz Razloga pješice spušta do izvora rijeke. Izvor je tirkizno jezerce dugo 200, a široko 50 metara, a odmah potom slijede brzaci.

Osim rijeke Kupe postoji i rijeka Kupica koja se u Kupu ulijeva kod Broda na Kupi. Za taj izlet odlučio sam koristiti bicikl. Od Mrkoplja do Delnica put je relativno ravan. Putem svakako preporučen skrenuti desno za zaseok Sopač u kojem se nalazi željeznička postaja Lokve i zanimljiv Štrumpfoland. Riječ je o privatnom posjedu, pa se može razgledati samo usputno. Od Delnica do Broda na Kupi desetak je kilometra. Izletište Delnički potok idealno je mjesto za napuniti bidone svježom vodom. U tih desetak kilometara konstantno se spuštate nizbrdo jureći po okukama i stalno držeći ruku na kočnici. Delnice okupane suncem, a spuštajući se sve više ka Kupi ulazi se sve više u maglu koja obavija crnogoricu.

Kod Male Lešnice cesta se po prvi puta dodiruje sa rijekom Kupicom koja izvire nekoliko kilometara južnije kod sela Gornji Turni. U Brodu na Kupi nalazi se i pješački viseći drveni most kojim se može prijeći Kupicu, a u samom središtu mjesta se nalazi Kaštel Zrinskih. Riječ je o mjestu koje bih svakome tko se nađe u Gorskom Kotaru preporučio da ga posjeti. Frankopani su tu podigli drevni kaštel u 15. stoljeću, a potom su ga Zrinski nadogradili 1651. godine. U prizemlju se nalazi interpretacijski centar „Putevima Frankopana, Brod na Kupi“, a na katovima stalni postav „Divljina s pogledom na more“ Prirodoslovnog muzeja u Rijeci. Ulaznica košta svega 2,65 €, a unutra se mogu provesti sati i sati. U neposrednoj blizini se nalazi i izletište „Vilinski gaj“ na kojem Kupica utječe u Kupu.

S obzirom da sam želio da ova cikloturistička ruta bude kružna za povratak sam se odlučio ići preko Skrada. Nakon blaženog spuštanja samo uspon, uspon i uspon. Na nekim dionicama vozim u najnižoj brzini i shvaćam da trošim više energije i da idemo sporije no da guram bicikl. Pa na pojedinim dionicama prelazim i na guranje, no u konačnici krug od 70 kilometara uspješno je zaključen.

Nakon Samarskih stijena koje se nalaze visoko i Kupe koja se nalazi nisko još samo treba zaći u podzemne dubine. I zato pri kraju posjete Gorskom Kotaru posjećujem špilju Lokvarku koja ima četiri dostupne podzemne etaže i još dvije nedostupne. Ona je otkrivena sasvim slučajno, 1911. godine tijekom iskopavanja kamena vapnenaca. Budući da se spušta dolje na četiri etaže njena dostupna dubina je 275 metara. Temperatura je 7-9 stupnjeva celzijusa i boravak u njoj je oštar kontrast vanjskoj temperaturi iako ona u Gorskom Kotaru nikada nije previše izražena.

Sve u svemu Gorski Kotar pokazao se kao odlična destinacija za ljetovanje. Prirodne ljepote oduševljavaju; ima i planine i rijeke i pećine i ugodnu klimu. U tamošnjim smještajnim kapacitetima ne treba Vam klima uređaj, temperature su ispod 20 stupnjeva celzijusa, a priobalne destinacije poput Novog Vinodolskog, Crikvenice ili Krka nalaze na 50 – 60 km iliti sat vremena vožnje.

About Author

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *