VINKOVO U ILOKU – PETODNEVNE BACCHANALIE U DUNAVSKOM KRALJEVSTVU VINA I STARINA

Text by Mario Jukić, photo by Gordan Trtanj

Blagdan Svetog Vinka obilježen je, kao i svake godine 22. siječnja, a u najistočnijem hrvatskom vinogorju proslava se protegnula i na sljedeća četiri dana. Vinkovo u Iloku je najmasovnija proslava ovog vinogradarskog blagdana u Hrvatskoj i ultimativna višednevna vinska manifestacija.

Krilatica eventa je bila „Ilok full of wine“ što je zgodno poigravanje riječima sa sloganom Hrvatske turističke zajednice „Croatia full of life“, no gdje ima vina ima i života, a upravo Vinkovo simbolizira početak nove vinogradarske godine, buđenje prirode i pobjedu vitalnosti nad mrtvilom, dobra nad zlom. Sunce, koje se rađa na istoku također simbolizira život, pobjedu svijetlosti nad tamom, dobra nad zlom, a upravo je Ilok najistočniji dio Hrvatske, gotovo enklava, sa triju strana okružena ozemljem Srbije, sa ostatkom države spojen samo cestom koja vodi do Šarengrada.

A upravo je Šarengrad prvo mjesto s koje se pruža pogled na Dunav kada u Iloka dolazite iz Opatovca, mjesta kroz koje morate proći bilo da dolazite iz pravca Osijeka i Vukovara, ili autocestom A3 iz pravca Zagreba. Kako i ploča na ulazu u mjesto kaže Šarengrad je mjesto „gdje Dunav ljubi nebo“ i prava, reprezentativna ulazna vrata u Dunavsko kraljevstvo vina i starina. Od dunavskog pogleda kod Šarengrada, a prije ulaza u sam Ilok cesta prolazi gigantskim surdukom. Nakon Dunava prapor ili les, još jedan od simbola podunavskih vinogorja, a treći je pitomo, ne odveć veliko brdo na kojem rastu trsovi i grožđe sazrijeva. U Baranji je to Bansko brdo, a u iločkom vinogorju Fruška gora, odnosno njeni sjeverozapadni obronci.

Već nakon prelaska mosta na rijeci Vuki u Vukovaru cesta počinje blago vijugati, što je najbolji indikator da smo sad u Srijemu, a ne više u (užoj) Slavoniji, što vožnju čini puno zanimljivijom nego na potezu od Osijeka do Vukovara gdje je sve pravo i ravno, jednom riječju monotono. Ali pravi dojam da je na brdu ili gori čovjek dobije tek kad ode na vidikovac Vukovo do kojeg iz grada vodi asfaltirana cesta. Da bismo izbjegli vinkovački šušur na ekonomiji Vukovo koja se nalazi podno istoimenog vidikovca na kružnom toku koji od grada vodi prema Principovcu produžili smo ravno i potom skrenuli desno na uzano kaldrmu u malom surduku i nakon kraćeg truckanja izbili na asfaltiranu cestu internog karaktera, najlakše usporedivu sa beljskom vinskom cestom. Nakon vožnje kroz vinograde dolazi se na račvanje gdje je desno neasfaltirani put za najviši vrh Vukovarsko – srijemske županije koji se zove Liska, a desno vidikovac Vukovo.

A na vidikovcu proslava Vinkova Iločkih podruma koja se nakon blagoslova trsova preselila pod plastenik na ekonomiji Vukovo. Formula je vrlo jednostavna, kupite čašu sa logom vinarije za trideset kuna i možete uživati u vinu i hrani do mile volje. Nakon Iločkih podruma i Vukova uputili smo se u dvadesetak kilometara udaljeni Lovas, mjesto koje se nalazi nekih četiri kilometra južno od Opatovca. Tamo se nalazi poljoprivredna zadruga Lovas koja se između ostalog bavi vinogradarstvom  i vinarstvom. Ekipice koje na improviziranim sjedaljkama od sijena peku slaninu i kobasicu na otvorenoj vatri, prizor tako tipičan za Vinkovo… A u natkrivenom prostoru za veselice, uređenom u rustikalnom stilu još i prasci na ražnju, čobanac koji se kuha na vatri, i naravno vino…

Pričam sa enologinjom Blankom Štefanek; u planu su i projekti kojima bi dobili smještajne kapacitete i počeli se ozbiljnije baviti turizmom, pričam i s radnicima koji su zadovoljni sa plaćama i općenito sa razinom socijalno – materijalnih prava u zadruzi. Vraćamo se prema Iloku i odlazimo ka vikendici Domagoja Buhača koja se nalazi uz cestu prema Neštinu. Na prošlogodišnjem premijernom kušanju mladih vina Slavonije, Podunavlja, Međimurja i Dalmacije En Primeur koje se uvijek koncem siječnja održava u zagrebačkom hotelu Westin sreo sam naravno i Domagoja i ispričao mu se što na njegovu proslavu Vinkova nisam uspio doći te godine. Domagoj mi je samo hladno rekao: „Pa kad si p….!“, što je izazvalo salve smijeha prisutnih. Pomalo netipično za njega koji je poznat po samozatajnosti, ali neka, polučilo je dvostruki pozitivan efekt; osim što je nasmijalo prisutne motiviralo me da konačno ovo Vinkovo prisustvujem njegovoj proslavi.

A proslava je bila uistinu masovna, što nam je odmah bilo jasno kada smo parkirali automobil. Inače Domagoj ima najsvježiju graševinu u Iloku, a uzimajući u obzir omjer cijene i kvalitete njegova vina su definitivno best buy. Nakon Buhača posjetili smo i vinarije Papak, Dragun i Čobanković gdje je također bilo veselo; na svakoj od postaja prava punokrvna proslava Vinkova obilježena erupcijama vinske euforije, kao vatromet koji većim ili manjim intenzitetom traje satima.

 Sljedećih dana proslava se preselila u šator koji se nalazi u staroj gradskoj jezgri, u četvrtak su nastupali (Ne)normalni Balašević tribute band, u petak Tamburaši za dušu, a subota je obilovala pregrštem sadržaja, počevši od planinarskog pohoda na lisku, pokladnog jahanja, gastro sajmom, koncertom Sinova, itd. Epilog proslave se zbio u nedjelju, 26. siječnja tradicionalnim doručkom u vinogradima vinarije TRS.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Instagram did not return a 200.