VINA MARKOTA – GROŽĐANI NEKTAR SA JUŽNIH VRATA ZLATNE DOLINE

Vinarija Markota smještena je u Pleternici i stožerna je vinarija požeško – pleterničkog vinogorja. Slavnoj tradiciji vinogradarstva i vinarstva na pleterničkom području dali su novi polet, a čak 80% njihovih vina nosi oznaku „vrhunsko“. Ovo je priča o njima, priča koja zaslužuje da bude ispričana…

VINO I ŠAH

Kada smo se zaputili u vinariju Markota prvo smo otišli na krivu lokaciju. Priznajemo, našom greškom. Google maps aplikacija nas je odvela do pleterničkog šahovskog kluba koji se zove «Vina Markota». Došavši na pravu adresu ovu malu humorističnu crticu podijelili smo sa Franjom Markotom koji se samo nasmijao rekavši da je njihova vinarija dugogodišnji pokrovitelj lokalnog šah kluba, a da je taj isti šah klub svojim rezultatima to i zaslužio: „Nedavno su ostvarili najbolji rezultat u svojoj povijesti; bili su prvaci druge lige i borili su se u kvalifikacijama za plasman u prvu ligu, što je za jedan klub iz malog grada kao što je Pleternica veliki rezultat“, govori nam Franjo Markota, jedan od dvojice sinova utemeljitelja vinarije Marinka Markote koji su završili studij vinarstva i vinogradarstva i posvetili se radu u obiteljskoj vinariji.

Vinarija Markota nalazi se na adresi Matije Gupca 80, južno od centra Pleternice, na cesti koja vodi prema Slavonskom Brodu, uz koju protječe rijeka Orljava, a nekih kilometar južnije od vinarije u Orljavu utječe i rijeka Londža. U ulici u kojoj se nalaze ne postoji neki vidljiviji smjerokaz koji bi vodio ka vinariji, ali i to će se uskoro promijeniti kada se u funkciju stavi kušaonica i posjetiteljski centar u sklopu vinarije, a na čijem uređivanju se intenzivno radi, u što smo se i sami uvjerili kada smo tog prvog petka u veljači posjetili vinariju Markota.

Kada čovjek malo bolje razmisli tada se uistinu mogu povući paralele između šaha i vinarstva. Kao što je šah ujedno i igra i sport i umjetnost u kojoj je najvažnija dobra analiza i kvalitetna strategija, igra u kojoj se vuku potezi koji imaju dugoročne posljedice, a ono što u danom trenutku možda djeluje nelogično ili čak štetno u daljnjem tijeku igre stvara prostor za dominaciju i prevagu, tako je i vinogradarstvo i vinarstvo puno više od puke poljoprivredne proizvodnje. Vinogradarstvo, tj. sam uzgoj vinove loze u kombinaciji sa domicilnim terroirom jedan je uvodni dio priče, a podrumarstvo pak priča za sebe. Iako se takvim smatra vino je puno više od prehrambenog proizvoda. A i samo tržišno bavljenje vinarstvom iziskuje dobru strategiju: što će tržište tražiti u doglednoj budućnosti, na koji način vina odnjegovati, koju marketinšku strategiju primijeniti kako bi bila prijemčljiva što širom krugu konzumenata, tržištu čije su konzumerističke navike sve rafiniranije i koje je sve izbirljivije, kako se uspješno, novim kvalitativnim i stilskim iskoracima nositi sa konkurencijom?

Kao što u šahu postoji remi ili win win situacija gdje svaki igrač (ipak) osvaja po jedan bod (ali doduše niti jedan od igrača nije posve zadovoljan), tako i u vinarstvu postoji situacija (koja je akterima priče puno poželjnija nego u svijetu šaha) kada su svi pobjednici, kada netko nametne nove standarde u proizvodnji i prezentaciji vina, a drugi ih uspješno prate ili čak odu i korak dalje. Tako se stvara vinarska scena, a vinski turisti imaju motiv na jednoj lokaciji ostati i više dana. Franjo naglašava da bi voljeli, posebice vezano uz priču o skorom otvaranju kušaonice, da i u samom pleterničko – požeškom vinogorju ima više komercijalnih vinara jer bi na taj način mogli funkcionirati kao kutjevačko vinogorje koje se nalazi na sjevernom ulazu u Zlatnu dolinu.

DISLOCIRANI ČLAN UDRUGE KUTJEVAČKIH VINARA

Iako geografski ne pripadaju kutjevačkom vinogorju vinarija Markota je član udruge kutjevačkih vinara, jer ta udruga osim opreme (laboratorij, mobilna punilica koja ispire, dezinficira, puni dušikom) koju sve članice zajednički koriste posjeduje i zavidan know how, što s obzirom na samu reputaciju članica te udruge niti ne začuđuje. Zanimljivo je da primjerice Vetovo koje je administrativno gledano prigradsko naselje grada Kutjeva ima svoju udrugu, isto tako i Požega koja kao i Pleternica spada pod požeško – pleterničko vinogorje ima svoju udrugu vinogradara i vinara koja se zove „Stjepan Koydl“. Dok druge pleterničke i požeške vinarije ne odluče ambicioznije iskoračiti na tržište vinarija Markota će svoju, odnosno turističku priču svoga vinogorja graditi sa proizvođačima delicija sa lokalnih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, ali u perspektivi, svi su pozvani da se priključe.

GANGA I BEĆARAC, HERCEGOVINA I SLAVONIJA

A što se tiče turizma u Pleternici tiče svakako treba istaknuti Trg Bećarca, sa modernistički uređenim amfiteatrom na kojem će se priređivati nastupi folklornih društava i ostale manifestacije. Tu se nalaze i murali sa folklornim motivima, i tek ti murali odaju primarnu svrhu kompleksa. Inače ovaj trg je uređen u sklopu prekograničnog projekta Kulturna ruta bećarca i gange kojeg zajednički provode slavonska Pleternica i hercegovački Tomislavgrad. Znakovit projekt, uzme li se u obzir da su upravo brojni Hercegovci u posljednjih stotinjak godina naselili Zlatnu dolinu i dali joj novi vitalitet. Pa tako i obitelj Markota potječe iz Rakitna, hercegovačkog mjesta koje se nalazi sjeverno od Posušja, na prometnici koja ovaj grad spaja sa Jablanicom, a u Slavoniju su doselili 1957. godine. Osim pleterničkih Markota hercegovačke korijene imaju i brojni drugi proslavljeni vinari iz Zlatne doline poput Gojka Solde iz Vetova ili Branka Mihalja iz Kutjeva, itd. Od centra grada do vinogradarskog položaja Starac vodi i Cesta ruža i vina, a upravo tamo ćemo, nakon degustacije vina u samoj vinariji nastaviti razgovor sa Franjom Markotom. Osim dekorativne ruže imaju i praktičnu ulogu u vinogradu jer nagovještavaju bolesti koje bi mogle poharati vinovu lozu.

KLIKUN VS. STARAC

Vinarija Markota trenutno obrađuje gotovo 35 ha vinograda. Na položaju Klikun nalazi se 20 ha, a na položaju Starac 14,5 ha. Starac se nalazi na manje od pet kilometara od sjedišta vinarije, a Klikun na nekih petnaestak kilometara  cestom u pravcu Lužana, iako je zračna udaljenost između ova dva položaja manja od tri kilometra. Na naše pitanje da nam pučkim jezikom, u kratkim crtama objasni razlike u terroiru, pedološkim i mikroklimatskim svojstvima Starca i Klikuna Franjo je samo lakonski rekao: „Pa to mi je bio diplomski rad!“ i nastavio u dahu: „oba ova položaja imaju svoju povijesnu vrijednost, na tim položajima se već stoljećima sadi i uzgaja vinova loze i daje dobre rezultate. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća ti položaji su napušteni. Položaj Klikun je od 1945. godine obrađivao tadašnji kombinat Kutjevo, ali su sedamdesetih godina odlučili da je eksploatacija toga položaja ekonomski neisplativa i ponudili su lokalnom stanovništvu da obrađuju individualno tamošnje vinograde. Kako su u to vrijeme i vinski putevi bili vrlo loši, a domicilno stanovništvo tu nije vidjelo interes bez oslonca na nekog velikog igrača od toga nije bilo ništa. Napušten je i stari vinski podrum Klikun u Pleternici koji je danas u našem vlasništvu, ali još uvijek nismo priveli kraju proces njegove obnove. Do početka novog milenija ti položaju su bili napušteni. Početkom ovog stoljeća naša obitelj je krenula sa okrupnjavanjem pojedinačnih parcela na položaju Starac, sa krčenjem zemljišta i pripremama za vinogradarsku proizvodnju. 2004. godine uzeli smo u koncesiju položaj Klikun čija je ukupna površina nešto manja od 24ha, ali od toga je samo 20ha pogodno za sadnju vinove loze.

Ostatak su velike depresije, ali i na ovih dvadeset hektara koje su kultivirane negdje smo skidali slojeve po 10 metara zemlja kako bismo zemljište mogli prilagoditi za modernu, strojnu obradu vinograda. 3-4 godine smo samo pripremali zemljište. Nakon krčenja zemljišta i ravnanja terena jedne godine smo radili samo rigolanje, pa poslije toga kupljenje panjeva. Zatim smo morali ostaviti zemljište pola godine samo da odstoji, da se bakterije ne kupe na korijen vinove loze. Nakon toga gnojidba, zatim sadnja i onda opet čekaš četiri godine da dođe pun urod. I kad kreneš u to nema nazad! Nema nakon godinu dana zaorati ću to i prijeći na nešto drugo.

Unatoč modernoj mehanizaciji Klikun je i sada zahtjevan položaj za obradu. Starac je više južna, jugoistočna pozicija, na nadmorskoj visini od 250 do 350 metara, sa 10 do 15 % nagiba. Što se same zemlje tiče to je smeđe tlo, nekakav oblik pseudoglea sa ilovačom i dosta kalija, zemljište koje daje dobre rezultate za sve sorte, a najzahvalnijima su se osim graševine pokazale francuske sorte chardonnay, sauvignon, cabernet sauvignon, merlot, pinot noir. Što se Klikuna tiče on je na 250 do 370 metara nadmorske visine. Sam Klikun je potpuno južna ekspozicija, sa sjeverne strane zaštićen šumom, koja sprječava utjecaj hladnih sjevernih vjetrova, nagib je tamo 30 do 35%, cijeli dan je okupan suncem. Samo tlo je drugačije, potpuno netipično za kontinentalnu Hrvatsku, ima dosta kamena i dosta crljenice.“

OD MADAME CLICQOUT DO KLIKUNA

Inače i oko imena položaja Klikun postoji zanimljiva priča koja ga veže uz proizvođača pjenušaca Veueve Clicqout koji je uz Dom pérignon jedno od danas najpoznatijih imena u svijetu šampanjaca i madame Clicqout po kojoj je ova tvrtka dobila ime. Priča kaže da su vinari iz francuske regije Champagne dolazili na ovo područje zbog eksploatacije hrastovine za potrebe izrade vinskih bačava, a kada je madame Cliqout uvidjela da se ovdje nalaze i dobri položaji za sadnju vinograda poslala je cjepove vinove loze da se posade na ovom području, a lokalno stanovništvo je ovaj položaj nazvalo Klikun u njenu čast. Kao hommage toj priči i vinarija Markota uskoro će na tržište pustiti svoj prvi pjenušac od graševine, a pod graševinom se nalazi tri četvrtine njihovih nasada. Od ostalih sorti proizvode chardonnay, sauvignon, pinot sivi, nešto malo rajnskog rizlinga, a od crnih cabernet sauvignon, merlot, pinot noir i cabernet franc.

CHARDONNAY JE PO MAJCI HRVAT

„I kada je napustilo položaj Klikun kombinat Kutjevo, odnosno današnje Kutjevo d.d. proizvodilo je vino Klikun, u bijeloj i crnoj varijanti. Izvorni crni Klikun je bio cuvée portugisca, frankovke i pinota crnoga, dok je Klikun bijeli bio kupaža graševine, dišeće ranine, rajnskog rizlinga i pinota bijelog. To su ujedno sorte koje su nekoć dominirale na Klikunu. Dišeća ranina je «mama» od chardonnaya, tako da je chardonnay, svjetski poznata sorta po majci Hrvat.

VINSKO PROLJEĆE

„Otac i stričevi su se bavili poslovima distribucije i logistike kroz tvrtku Alca koju su pokrenuli prije pedesetak godina u Austriji. Početkom devedesetih, kada su se za to stvorili zakonski preduvjeti otvorili su podružnice i u Hrvatskoj, a potom odlučili i uložiti u kraj iz kojeg su potekli. Povijesno je dokazano da ovdje postoje kvalitetni položaju, kvalitetna sirovina za proizvodnju vina, samo je priči trebalo dati jedan novi zamah. Na prijelazu milenija, u doba koje se iz današnje perspektive često naziva «vinskim proljećem» odlučili su investirati u vinarstvo. Kao što rekoh počeli smo okrupnjavati vinograde, kultivirati zapuštene parcele, podigli moderne nasade vinograda… Brat Marko je tada krenuo na studij vinarstva i vinogradarstva na požeškom veleučilištu, na kojem studiraju čak i Japanci. U Japanu ne postoje klimatski uvjeti za uzgoj vinove loze, ali Japanci kao Japanci imaju planove da ju uzgajaju pod plastenicima.“

Kao i brat i Franjo je završio vinarstvo i vinogradarstvo, ali za razliku od Marka Franjo je studirao u Zagrebu. Tamo je upoznao i sadašnju suprugu koja je završila isti smjer kao i on. Danas od devet stalno zaposlenih u vinariji imaju pet inženjera poljoprivrede, smjera vinogradarstvo i vinarstvo.

VRHUNSKE KARAKTERISTIKE VINA

„Najiskusniji, da ne kažemo najstariji od nas enologa je Branko Štefanac koji ima 55 godina, zatim brat Marko koji ima 33, ja i supruga imamo 30 godina, a najmlađi je kolega  Ivan koji je još u dvadesetima. Vinograde smo sadili postupno, od 2006. do 2011. godine i sada su svi vinogradi došli u punu rodnost. Godišnja proizvodnja je od 150 do 170 tisuća litara, kapacitet podruma je 300 000 litara inoksa i 40 000 litara drveta. Bijele sorte su u inoksu, ali eksperimentiramo sa fermentacijom graševine u barrique bačvicama tako da se tu mogu očekivati neki noviteti. 2012. godine iz tvrtke Alca izdvojen je posao vinogradarstva i vinarstva, budući da to nije njen core business i od tada djelujemo kao samostalna tvrtka – Vina Markota d.o.o.

Skoro 80% posto naših vina završi u kategoriji vrhunskih što znači da godišnje imamo preko 120 000 litara vrhunskog vina čime se rijeko koja vinarija može pohvaliti. I onih preostalih dvadesetak posto je visoko kvalitetno vino. Iako ne postoji više zakonska obaveza da se vino na etiketi označi kao stolno, kvalitetno ili vrhunsko to nam je dobra povratna informacija da smo na pravom putu. Orijentirani smo na pozicioniranje u premium segmentu, na HoReCa kanale distribucije. Plasman je uglavnom u Hrvatskoj, ali se probijamo i na tržišta Austrije, Njemačke, pa i Crne Gore. Osim butelje imamo nešto malo vina u bocama od litre, ali ništa ne prodamo u rinfuzi.

Na Starcu svaka parcela daje nešto svoje posebno, zato smo i išli na različit volumen tankova da svaku parcelu možemo posebno vinificirati. I mi tek upoznajemo u potpunosti svoje vinograde. Stoga svaka parcela ima svoj tank, i tako tipiziramo svoja vina. Osluškujemo što tržište traži, tako da imamo i graševine s više kiseline, polusuhe sa ostatkom šećera, graševine sa intenzivnijom aromom. Jedan stvar je terroir, a druga je i mikroflora u samom podrumu, kvasci i bakterije, tako da ni dvije graševine sa istog položaja odležane u dva različita tanka ne moraju bit iste.“ Neki bi rekli stvar tehnike, ali ja bih nadodao da je upravo tu ono prijelazno područje gdje vinarstvo graniči s umjetnošću.

Na pitanje o prošloj vinogradarskoj godini i prinosima Franjo spremno odgovara: Taman! „Doduše prinosi su bili nešto manji nego 2018, godine, ali ta godina je bila iznimno rodna, iznad prosjeka. U roku od 2 sata nam je grožđe iz vinograda na primarnoj preradi u vinariji, a prevozimo ga u kamionima hladnjačama, a grožđe i dalje beremo ručno. Imamo pumpe koje prilikom pretakanja ne umaraju vino jer imitiraju slobodan pad, tako da materija ostaje kompaktna.“

Uz čašicu vina koju nismo mogli odbiti započeli smo i diskusiju o različitim karakteristikama vina s istih položaja uvjetovanim načinom odležavanja i tretiranja vina, a potom se i poslovično ozbiljan Franjo malo opustio ispričavši nam pošalicu koja ilustrira te razlike: „Dva vinogradara posadili su lozu iste godine na istom zemljištu, vinograd do vinograda, isti cijepovi, ista podloga, jedan ima jedva prosječno vino, a drugi svake godine iznadprosječno. Naravno prvi vinar je već počeo dobivati komplekse i upita prvog pa dobro susjed u čemu je razlika? Kaže njemu drugi vinar, to Vam je susjed dragi ista stvar kao i razlika između rodnice i stražnjice, tako blizu, a materija koja iz njih izlazi je potpuno različita!“

Nakon ovoga valjalo je degustaciju u podrumu privesti kraju i uputiti se ka vidikovcu na Starcu, a prije samog odlaska do Starca pozdravili smo i Marinka Markotu. A sa Starca predivan pogled koji puca na Zlatnu dolinu, pogled koji osvježava i relaksira. A tu je i gigantska vinska bačva koja služi kao spremište, sklonište i kuća za odmor. Idealna kulisa za manifestaciju Dan cvatnje graševine i ruža koju vinarija Markota organizira svake godine početkom lipnja.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *