VINSKI BAROVI ISTOČNE HRVATSKE
Vinska cesta, photo by Zvonimir Janković
Gdje u Slavoniji & Baranji popiti kvalitetnu vinsku kapljicu ako nemate vremena za obilazak vinskih podruma ili ako zazirete od kupovine vina u trgovačkim centrima, a željeli biste popiti rafiniranija vina od onih koje drže većina caffe barova i koja služe prvenstveno za spravljanje bambusa i špricera? I na kraju koji je najbolji put od vinskog bara do vinskog bara, te što se putem sve može vidjeti i doživjeti i koga se može sresti?
Kao prvo, do vinskog podruma treba doći. Oni su smješteni izvan većih urbanih središta, najčešće do njih vode vijugave ceste i brežuljci, a ako već i dođete do podruma… nećete se zasigurno zadovoljiti s čašom jednoga vina. Degustacija obično kreće sa graševinom, pa slijedi nekoliko bijelih sorti, nerijetko se nađe i rose, pa prelazak na crne sorte, potom neka kasna ili izborna berba. I tada možete biti sretni ako je vinarija dovoljno turistički osviještena da ima i ležajeve u ponudi! Ili Vas možda zanima kako to policija trenira strogoću i koliko je komforan ležaj u obližnjem pritvoru!?
Kupovina vina u trgovačkim centrima priča je za sebe! Koliko puta Vam se dogodilo da na akciji, sniženo za 36% kupite vino staro nekoliko godina, a kada ga krenete kušati ustanovite da to vino nije onakvo kakvo bi trebalo biti, tj. kakvo ste očekivali da će biti! U najgorem slučaju i da je pokvareno! Temperatura i svjetlost u trgovačkim centrima naprosto nisu idealni uvjeti za odležavanje vina. Stoga ako vino koje nije prošlogodišnja berba zateknete po sniženim cijenama budite sigurni da je to zato što ga se trgovački lanac želi što prije riješiti.
Slijedi priča o dva vinska bara u Istočnoj Hrvatskoj. Jedan je smješten u Slavoniji, drugi u Baranji, jedan uz Dravu, drugi uz Dunav. Prvi je smješten u urbanom ambijentu, tik uz glavni osječki trg, a drugi u ruralnom ambijentu, tik uz vinograde.
Oba vinska bara povezuje Panonski put mira, jedinstvena biciklistička staza koja povezuje Dravu sa Dunavom prolazeći kroz Kopački rit, pitoreskna baranjska sela i pustare. Budući da je bike&wine koncept sve popularniji preporučujem Vam da oba bara u jednom danu posjetite biciklom i usporedite panonske varijacije Slavonije i Baranje, Dunava i Drave. Vlasnice (u baranjskom primjeru) ili suvlasnice (u slavonskom slučaju) oba vinska bara su žene i to je još jedan dokaz uz već poznate vinarke Kristinu Pinkert, Julijanu Seleši Novački i sestre Kingu i Sibilu Kolar, te voditeljicu regionalne vinoteke u Zmajevcu Gabriellu Gerštmajer da vinski biznis nije rezerviran isključivo za muškarce.
Naravno, kad je u pitanju afirmacija žena u vinu mora se spomenuti i udruga sa sjedištem u Zagrebu, ali sa članstvom disperziranim diljem Hrvatske; WOW – women on wine koja je nedavno prokrstarila Baranjom. Pripadnice nježnijeg spola okupljene u udruzi WOW proizvode vino, bave se marketingom, distribucijom i prodajom vina, rade u vinotekama, izučavaju vina (sommelierke), stvaraju nova vina (enologinje), pišu o vinu.
Udrugu je osnovala i trenutno joj predsjedava novinarka Sanja Muzaferija. Misao vodilja pri osnivanju udruge je bila ideja o organiziranoj ženskoj prisutnosti na vinskoj sceni, ali i vizija stvaranja platforme za umrežavanje čiji je primarni cilj i misija javno obznaniti da u Hrvatskoj postoji snažna ženska vinska scena, a ujedno i povezati žene koje se na bilo koji način bave vinom.
Kada u Osijeku poželite kvalitetan tretman nepca čašom vina, svi putevi odvest će vas u smjeru Vinite. Smještena je u ulici Josipa Jurja Strossmayera – popularnoj Štrosiki, tik uz središnji osječki trg. Vinoteku su 2011. godine osnovali supružnici Tanja i Vinko Ručević. U protekle četiri godine Vinita je uspjela u onome što je njezinim vlasnicima bila želja i cilj – kreirati program različitih sadržaja kojim će privući, a ujedno i educirati građane, promičući i podižući kulturu stola na višu razinu, a samim time i kulturu uživanja u vinu.
Vinko i Tanja Ručević
Rustikalni stil, naglašen zidovima obloženim crvenom ciglom i drvenim namještajem Vinitu pretvara u maleni vremeplov koji uz okus dobroga vina, posjetiteljima vraća duh prošlih vremena. Ono što posjetitelje uvijek iznova vraća Viniti jest jednostavan domaći šarm koji sve prisutne, u tren oka, pretvara u strastvene zaljubljenike u vino.
Bogatu rapsodiju okusa omogućuje širok izbor vrhunskih vina iz svih regija Hrvatske, uključujući mnoga imena domaćih vinara koja se ne mogu pronaći u trgovačkim centrima, ali i mnoga imena iz uvoza. Vinska karta Vinite broji oko 350 etiketa iz cijeloga svijeta, zbog čega ovo mjesto krase epiteti najvećeg i najraznolikijeg izbora vina koji se može pronaći na jednom prostoru.
U šarmantnom ambijentu podruma Vinite održale su se mnogobrojne vođene degustacije i enogastronomske edukacije, kao i kušanja sljubljene hrane i vina, uspijevajujući uvijek okupiti šarolik dijapazon posjetitelja – od vrhunskih sommeliera pa sve do povremenih konzumenata tog plemenitog pića.
Vinita ima običaj ugostiti i predstaviti mnogobrojne domaće vinare i njihova vina, ali njezin se istančani ukus ne zadržava samo u granicama Lijepe naše – tako se Vinita može pohvaliti da su se pod njezinim krovom zatekli vinari iz cijele Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Istre, Dalmacije, Hercegovine pa sve do Francuske. Osim gostovanja, bogat program upotpunjavaju razne kreativne aktivnosti vezane uz vino, kao što je amatersko natjecanje u slijepom kušanju vina Naj nepce, namijenjeno svim entuzijastima i ljubiteljima vina.
Osim dražesnog ambijenta i pozitivnih vibracija kojima odjekuje spomen imena ove vinoteke, upravo je Vinita mjesto iz kojeg je niknuo prvi osječki vinski festival – WINEOS, po prvi puta održan 2014. godine u Muzeju Slavonije, a nastavlja se četvrtu godinu zaredom 1.-2.prosinca 2017. Vezano uz nadolazeći festival Tanja Ručević je istaknula:
-
Festival je objedinio prezentacije, seminare i edukativne radionice za poslovne ljude, trgovce, sommeliere, ugostitelje, novinare i ljude iz javnog života te kušanja vina i raznih delicija za sve ljubitelje vina i gastronomije i time posjetiteljima pružio priliku da saznaju mnoštvo detalja iz enogastro riznice okusa i znanja. Sa WINEOS-om, Osijek je po prvi puta u svojoj povijesti grada, dobio festival koji je u cijelosti posvećen kulturi stola, vina i hrani, kao nezaobilaznom dijelu gospodarstva i hrvatske turističke ponude.
Zbog kvalitetne ponude urbanih sadržaja, ova je vinoteka postala omiljeno ugledno i popularno okupljalište osječkih vinoljubaca, stoga kada se nađete u blizini nemojte oklijevati svoje nepce počastiti u Viniti.
OSIJEK KAO SREDIŠTE VINSKOG ČETVEROKUTA
Opća je percepcija šireg osječkog područja kao regije nepregledne ravnice; gigantskih polja pšenice, kukuruza i suncokreta. No prema podacima Vinogradarskog registra Osječko baranjska županija ima najveću proizvodnju vina u državi; jedina je županija u Hrvatskoj u kojoj se proizvede više od 100 tisuća hektolitara vina godišnje. U županiji se nalaze četiri vinogorja, a Osijek je u središtu toga četverokuta. Zapadno od Osijeka je feričanačko vinogorje, južno je đakovačko, istočno erdutsko, a sjeverno je baranjsko vinogorje. Sva četiri vinogorja su od centra grada udaljena 30 – 40 kilometara. U sklopu projekta wine tour u svakom od navedenih vinogorja uređena je po jedna vinoteka za svako vinogorje (u Zmajevcu za baranjsko, u Dalju za erdutsko, Drenju za đakovačko i u Feričancima za feričanačko vinogorje), te regionalna vinoteka u osječkoj Tvrđi – pored nedavno obnovljenih Vodenih vrata. Od Osijeka nisu daleko ni Ilok ili Zlatna dolina, pa ni mađarski Vilánny koji je uz Tokaj njihovo najpoznatije vinogorje i koji je prije podjele na Baranju i Baranyu bio integralni dio Beljskog veleposjeda.
Najstarije ime današnjeg trga Svetog trojstva u Tvrđi – povijesnoj jezgri Osijeka je Vinski trg. Vino se tamo dopremalo svake srijede i subote, te prodavalo ugostiteljima i vojnicima. Postoji i kazališna living history predstava Vinski trg u kojoj publika kroz interakciju s glumačkim postavom upoznaje povijesne činjenice, poznate i malo manje poznate starogradske priče i legende iz povijesnih slojeva osječke Tvrđe. Posebnost „šetnji“ kroz Tvrđu je što različiti kostimirani, povijesni i fikcionalni likovi kroz interakciju s publikom, na inovativan i slikovit način, prepričavaju povijest ovog kraja i uprizoruju scene iz života Tvrđe, koji su vezani za konkretne lokacije, a jamče novi doživljaj povijesno urbane jezgre grada Osijeka. Kroz predstavu publiku vodi barunica Paulina von Hermann, poznatija kao Mačkamama, a predstava završava u regionalnoj vinoteci kod Vodenih vrata.
Premijerno izvođenje predstave VINSKI TRG, photo by Dražen Lazić
Predstava se izvodi u produkciji Hrvatskog društva kulturnog turizma –CROCULTOUR. Scenarij predstave potpisuje Siniša Kovač, a produkciju Jesenka Ricl, predsjednica društva.
Predstava Vinski trg dio je interaktivnog projekta “Zaboravljena tvrđa” koji promovira promovira povijesne činjenice te materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu osječke Tvrđe kroz kazališno turističke predstave.
Cilj projekta je razviti konkurentan i kvalitetan kazališno turistički sadržaj kroz realizaciju inovativnih rješenja kulturnog-turizma, promicanje tradicije i bogate kulturne baštine grada Osijeka, njegova identiteta i raznolikosti.
Projekt se na sadržajnoj razini temelji na povijesnim činjenicama, poznatim gradskim pričama, te manje poznatim legendama iz života Tvrđe. Na formalnoj razini projekt je multidisciplinaran, na granici turističke ture i izvedbene umjetnosti, koji koristi interaktivne strategije komunikacije s publikom.
Također je zanimljiva činjenica da su u Osijeku nekad postojali vinogradi u samom središtu grada, a bili su u vlasništvu kapucinskog samostana. Kapucini su ondje proizvodili vino za svoje liturgijske potrebe, a vinograd je posječen šezdesetih godina prošloga stoljeća u valu nagle urbanizacije Osijeka.
Osijek i Batinu, Dravu i Dunav, Vinitu i Barrique povezuje osim standardne državne ceste i biciklističko pješačka staza Panonski put mira (Via pacis pannoniae). Staza ide od Osijeka prema Bilju do vrata Kopačkoga rita – Kopačeva, selu u kojem se nekoć većina stanovništva profesionalno bavila ribolovom i koje je osim po Kopačkom ritu poznato i po manifestaciji Ribarski dani. Potom prolazi pustarama Podunavlje (gdje je smješten beljski restoran Kormoran), Kozjak, Sokolovac i Mirkovac. Riječ je o specifičnim radno – društvenim zajednicama gdje su na jednom mjestu, planski i promišljeno bile locirane brojne gospodarske i socijalne funkcije. U svoje zlatno doba pustare su bile ogledni primjer kako kvalitetno objediniti proizvodnju, stanovanje i upravne funkcije. Nakon pustara put ide do sela Suze koje se nalazi u podnožju Banovog Brda. Od Suze preko Zmajevca – vinske prijestolnice Baranje, Panonski put mira vodi ka Batini.
photo by Goran Šafarek
Postoji i alternativna ruta gdje se nakon pustare Kozjak skreće desno prema pustari Zlatna Greda, gdje je smješten prvi adrenalinski park u istočnoj Hrvatskoj i zatim se neasfaltiranim putem, dunavskim nasipom koji prolazi tik uz otok Gornju Sigu, u novije vrijeme poznatijim pod imenom Liberland izbija na asfaltnu cestu prema Batini. Gornja Siga je srbijanski otok smješten na hrvatskoj strani Dunava, a Liberland je izvor brojnih kontroverzi. Za jedne je to atak na državni suverenitet Republike Hrvatske, za druge priča sa sjajnim turističkim potencijalom poput britanskog Principality of Sealand ili Fristaden Christiania u Kopenhagenu. Ovaj alternativni put je nešto zahtjevniji, ali zato i atraktivniji. Kompleksi stoljetnih šuma, poplavne livade koje izgled mjenjaju sukladno vodostaju Dunava, rijetki i zaštićeni primjerci ptica…
photo by Goran Šafarek
Također postoji i opcija da se dionica od Bilja do Kozjaka umjesto preko Kopačeva i Podunavlja prijeđe preko Vardarca i Luga. U Lugu se nalazi istoimeni hotel koji njeguje bike & wine koncepciju. Redoviti je domaćin rekreativne biciklističke vožnje “Kotrljanerski doručak” u organizaciji udruge za rekreativni biciklizam Kotrljaneri iz Osijeka, a posjeduje i vlastiti vinski podrum.
photo by Goran Šafarek
Kopački rit je sutok Dunava i Drave i najveće je poplavno područje u ovom dijelu Europe. Vizura Kopačkog rita je u konstantnoj promjeni zbog posebnog vodno naplavnog sustava. Svakom novom poplavom iz dravskih i dunavskih voda dolazi do preobrazbe ovog jedinstvenog eko sustava.
photo by Goran Šafarek
Na putu od Osijeka ka Batini, od Drave ka Dunavu vozeći se biciklom tik uz bespuća močvarnih pejzaža Kopačkoga rita sreo sam Gorana Šafareka, istraživača, pisca, biologa, fotografa i snimatelja. Goran je autor preko stotinjak članaka, nekoliko filmova i nekoliko knjiga posvećenih biljnom i životinjskom svijetu. Bio je sudionik znanstveno istraživačkih ekspedicija na Galapagosu, Borneu, Šri Lanki, Madagaskaru, itd. Kaže da ljepota hrvatske flore i faune nije manje atraktivna od nekih egzotičnih destinacija. Goran je napisao knjigu Rijeke Hrvatske, a nedavno je pokrenuo i crowdfunding kampanju za snimanje istoimenog dokumentarnog filma! Želim mu uspjeh u realizaciji toga projekta jer će ljudima diljem svijeta dočarati ljepotu rijeka Hrvatske, ljepotu u kojoj mi lokalci možemo neposredno uživati vozeći se kajakom i kanuom po rijeci, bari, močvari ili šetajući i biciklirajući neposredno uz njih!
photo by Goran Šafarek
Putem sam sreo i ekipu iz Regionalne razvojne agencija Slavonije i Baranje, udruge Ekotour i građanske inicijative “Ne rušite više staru Baranju” koja je zajedno sa mađarskim partnerima tražila idealnu lokaciju za održavanje pustaraškog festivala. Pustare su jedinstven primjer panonske industrijske baštine smještene u ruralnom ambijentu i iako se nešto u doglednoj budućnosti ne poduzme prijeti im rušenje, a preostalim stanovnicima evakuacija. U vrijeme dok se poljoprivrednim dobrom Belje upravljalo iz Kneževa na području Baranje je bilo 15 pustara. Svaka pustara je bila sjedište pojedine upravne jedinice Belja, a povezivala ih je uskotračna beljska pruga koja je prometovala od Zelenog Polja kod današnje granice sa Mađarskom do pristaništa Kazuk na Dunavu.
photo by Mario Jukić
WINE BAR BARRIQUE
U svojim lutanjima, u neprekidnoj potrazi za savršenim hedonističkim užitkom obišao sam brojne restorane, barove, izletišta ali titula odredišta s najljepšim pogledom (barem u panonskoj Hrvatskoj) definitivno pripada wine baru Barrique. Barrique je smješten pored monumentalnog spomenika “Pobjeda” kipara Antuna Augustinčića posvećenog batinskoj bitci, u narodu popularno zvanog “Julka”.
Wine bar Barrique, photo by Zvonimir Janković
Sa terase wine bara Barrique pruža se fenomenalan pogled na Bačku u Vojvodini i mađarske županije Bács-Kiskun i Baranya. Hrvatska obala Dunava znatno je viša od vojvođanske, te je to mjesto oduvijek imalo veliku stratešku važnost. Za vrijeme Rimljana tu se nalazila utvrda Ad militare koja je služila za kontrolu limesa kojim se rimsko carstvo služilo za obranu od nadirućih barbara. U završnici drugog svjetskog rata tu se odigrala znamenita Batinska bitka gdje su Nijemci, zahvaljujući strateški uzvišenom položaju danima uspješno odolijevali napadima znatno brojnije sovjetske vojske koja je nadirala s druge strane Dunava. Tu je izginulo puno sovjetskih vojnika (prvenstveno Ukrajinaca) i njima u čast je i podignut spomenik “Pobjeda”
Preko puta wine bara Barique smješten je Muzej batinske bitke zajedno sa prostorijama Turističke zajednice općine Draž. Barrique na ovoj lokaciji radi sezonski već treću godinu s time da iz godine u godinu svoja vrata otvara sve ranije i zatvara sve kasnije, s tendencijom da kada prilike to dopuste radi i cijelu godinu.
Inače od samog sela Batina u kojoj je nedavno otvoreno i pristanište za kruzere i koje je jedino baranjsko mjesto na samom Dunavu, Barrique je udaljen oko dva kilometra, i da biste do njega došli morate proći nisku gatora na strmoj kaldrmi, a potom i kroz nepregledne vinograde.
photo by Zvonimir Janković
Barrique u ponudi ima isključivo baranjska vina. Od vina iz same Batine (Kalazić, Kočevar) do vina iz Zmajevca, Suze, Kamenca, Karanca, Kneževih Vinograda, itd. Inače sve se tu vrti oko vina. Prije otvaranja wine bara tu je bila prodavaonica vina Kalazić, a u trenutku kada sam razgovarao s vlasnicom Marinom Šašlin u razgovoru su nam se priključili i Zagrepčani zaposleni u tvrtki za reviziju trošenja sredstava iz EU fondova, a koji su tih dana bili u radnoj posjeti vinarijama Pinkert iz Suze i Kronos iz Batine.
Marina Šašlin, photo by Zvonimir Janković
Marina nije slijedila put većine mladih koji gledaju samo kako da uteknu iz ovog područja, nakon završenog Menadžmenta u turizmu u Iki pored Opatije i stručnog usavršavanja na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu vratila se u Batinu i otvorila Barrique.
-
Iako je trenutačno suočena sa drastičnom depopulacijom u Baranji vidim veliki potencijal. To nije samo iracionalni lokal patriotizam, nego smatram da je to realna prosudba. Svi su mi u početku govorili da sam luda što sam se vratila u Baranju, s obzirom na to da sam se mogla zaposliti kao hotel manager na jadanskoj obali. Sada kada Barrique radi već treću godinu u kontinuitetu pomalo me gledaju i sa zavišću. Potencijal postoji, ali treba se odvažiti i zaploviti poduzetničkim vodama. Na manje od 1150 četvornih kilometara ovdje postoji devet vinskih cesta. Samo u susjednom Zmajevcu ima preko dvadeset vinara. Ma, bez lažne skromnosti Baranja ima ogroman potencijal! Možemo tu čuda napraviti. Samo što moramo raditi svi zajedno! Mora postojati sinergija vinara, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, ugostiteljskih objekata, jedinica lokalne samouprave i turističkih zajednica. Tko god mi ovdje dođe s nekom pozitivnom idejom, prijedlogom eventa, festivala, zbivanja dobro je došao. Neopterećena sam predrasudama i surađujem sa svakim tko ima neku kvalitetnu zamisao. Misija vinskog bara Barrique je prezentirati i posjetiteljima ponuditi vina svih zainteresiranih baranjskih vinara na jednom mjesto koje odiše mirom, tišinom, mjestu koje posjetiteljima pruža kontemplativan vidik i koje je smješteno između vinograda i Dunava. Općepoznata je ključna uloga Dunava u cijeloj vinskoj priči. Dunav nanosi les ili prapor, a lesno tlo je temeljni preduvjet za uspješno vinogradarstvo na ovom području. I moja obitelj se osim lovnoga turizma bavi i proizvodnjom vina, doduše u manjim količinama i za osobne potrebe, tako da i sama baštinim tu vinogradarsku tradiciju. Sama sam osmislila i dizajn interijera, sve ono što su mi prezentirali renomirani dizajneri nije me baš previše impresioniralo.
Dunavac kod Draža, photo by Zvonimir Janković
I wine bar Barrique promovira bike&wine koncept. Prošle godine koncem kolovoza, u organizaciji neformalne građanske inicijative Libertas održao se Liberty fest koji je imao edukativne, zabavne i sportsko rekreacijske komponente. Između ostalog održana je i biciklijada pod mottom Otkrijete skrivenu DRAŽ Baranje (Batina se nalazi u općini Draž), čija je trasa išla kroz vinograde i surduke, obroncima Banovog brda, a start i cilj je bio upravo ispred wine bara Barrique.
Marina kaže da je ovdje po potrebi i turistički vodič, informator, interpretator i edukator.
-
Kada netko poželi vidjeti memorijalni muzej izvan radnog vremena, nema problema ja im otvorim i ispričam im priču, te im nastojim pružiti sve informacije koje bi im mogle biti korisne i potrebne.
Redovito sudjeluju i na Gator festu koji se ove godine održava 9. i 10. lipnja. Prvog dana festivala u wine baru Barrique biti će koncert jazz sastava, vjerovatno i promocija vina. Uskoro će održati i izložbu slika buduće akadamske slikarice Nevene Živić a u ponudu će uvrstiti i i baranjske suvenire jer većina njihovih gostiju dolazi izvan Baranje, bilo da su na proputovanju ili da su poslovno ili turistički došli u Osijek ili Baranju.