AL SE NEKAD DOBRO JELO – BARANJSKA UŽ’NA, FANTASTIČAN GASTRO DOŽIVLJAJ U JAGODNJAKU
Gastro hedonistima & avanturistima prva asocijacija kada se spomene Jagodnjak nisu jagode već kulenijada koja se održava u lipnju i koja je najveća i najbolje organizirana fešta od kulena u cijeloj državi. Od ove godine Jagodnjak ima još jednu gastro manifestaciju koja zaslužuje pažnju, respekt i obavezan posjet svakog gastro turista koji drži do sebe.
Udruga žena „Sretne i spretne“ iz Jagodnjaka organizirala je po prvi puta gastro manifestaciju Baranjska už’na. Cilj je bio na jednome mjestu prezentirati tradicionalna baranjska jela. Sarma, trganci, slana pita sa sirom, šterc, jagnjetina, pohovana piletina, pita krumpiruša, drobac, sukanci, papula, utrgano u pile, ruskavci, kolač od paradajza, šnenokle, lenja pita, debela pita, bačka pita samo se neke od delicija koje smo imali priliku kušati.
Predsjednica udruge Radmila Stojković upoznala nas je sa motivima organizacije ove manifestacije. „Cilj nam je otrgnuti stara jela, jela naših baka, jela na kojima smo odrasli od zaborava. Ove sve delicije plod su truda ruku naših članica. Sve je napravljeno od domaćih sastojaka i na tradicionalan način. Imajući u vidu da baranjsku už’nu organiziramo po prvi put nismo imale predodžbu koliko će ljudi doći na ovu manifestaciju, čak smo se pomalo pribojavali da posjeta podbaci, ali kao što vidite na kraju se traži stolica više. Ovo je samo početak i još postoji čitav niz starinskih jela koja se trebaju ponovno otkriti, zapisati recepte i u konačnici napraviti ih i prezentirati široj javnosti. Jedna od temeljnih djelatnosti naše udruge je i prezentacija izvorne gastronomije. S obzirom na tradiciju koju imamo pred nama je na sreću još puno posla i sličnih manifestacija.“
Mjesto događanja je bila etno kuća Sanja koja je, kako i ime sugerira uređena u rustikalnom stilu i obiluje brojnim retro detaljima poput starih strojeva i alata, bačvice koje vise sa stropova, rogovlje od ovnova, bikova i jelena, vintage radio prijamnici, izrezani novinski članci iz nekih prohujalih vremena…
Inače etno kuća Sanja je kompleks koji obuhvaća tri građevine i prostrano dvorište sa sjenicama. Prva kuća je izvorna izdužena panonska kuća sa trijemom, druga kuća je manje površine i pokraj nje se na otvorenome kuhao i odličan čobanac, a treći objekt je relativno nedavno sagrađen, ali u retro stilu. Karakterizira ga veliki središnji ciglom zidani stup i moćna drvena konstrukcija stropa sa potpornim gredama. Posjetitelji su bili optimalno raštrkani po cijelom kompleksu, a onda se vrijeme naglo pogoršalo, izrazito jak vjetar u kombinaciji sa kišom, pa su se svi skupili oko stola, te je u jednome trenutku stvarno postalo pretijesno.
Inače, što se gastronomije tiče, Baranja je brend, tu nema dvojbe. Ali isto tako u restoranima koji se nalaze na baranjskoj turističkoj transverzali, na potezu od Bilja do Zmajevca uglavnom je zastupljena gastronomija temeljena na riječnoj ribi i mljevenoj paprici (fiš paprikaš, perkelti od ribe, šaran na rašljama, itd.) o čemu detaljno pišem u ediciji reportaža „Najbolji baranjski restorani“. To je i logično budući da su navedeni restorani smješteni uz velike vode. Restorani na području općine Bilje smješteni su blizu Kopačkoga rit, a restorani u općini Kneževi Vinogradi relativno blizu Dunava i njegovih rukavaca. I u Bilju, Kopačevu, Lugu, kao i u Suzi i Zmajevcu živi brojno stanovništvo mađarske nacionalnosti koje njeguje kulturu proizvodnje mljevne paprike, tog crvenoga zlata.
Međutim Jagodnjak predstavlja jednu drugačiju, nedovoljno istraženu i valoriziranu Baranju; koja tradicionalno nije bila usmjerena na ribarstvo, već na stočarstvo. Isto tako Jagodnjak je i dovoljno udaljen od vinorodnog Banovog brda, pa umjesto vina, na stolu nas je logično dočekala domaća rakija, taj nedovoljno vrednovan voćni nektar. No ipak ni ovdje nije nedostajalo vina, svoja odlična vina točio je Oliver Novački iz karanačke vinarije Svijeli dvori.
Žene iz udruge su za ovu priliku tiskale i knjižicu sa receptima. Cilj im je da se ove stare, provjerene, ali i pomalo zaboravljene delicije ponovno populariziraju i opet postanu standardni dio prehrane u kućanstvima, ali i restoranske ponude.
Jedno od starih, a super jednostavnih jela su i trganci. Za trgance su Vam potrebni samo brašno, jaja, sol i voda. Priprema: od oštrog brašna, jaja, soli i malo vode zamijesi se tvrđe tijesto. Tijesto se potom oklagijom razvalja i potrebno ga je ostaviti da se malo prosuši. Prosušeno se tijesto rukama trga na sitne nepravilne komadiće – trgančiće. Trgančići se mogu dodati raznim čorbama, te skuhani koristiti u kombinaciji s krumpirom ili kupusom. Od istoga tijesta se rade i široki rezanci i krpice.
Trganci se odlično slažu između ostaloga i sa piletinom. Tako smo imali priliku kušati i Utrgano u pile. Sastojci za ovaj specijalitet su mast, luk, mrkva, peršin, paškanat, sol, crvena paprika. Naravno potrebno je i cijelo rastrančirano pile, vegeta (dašak modernosti), te neizostavni trganci. Priprema: sitno sjeckan luk popržiti na malo masti, tu dodati povrće sjeckano na kolutove i komade mesa. Sve dobro izdinstati. Kad se zapržilo dodati začine i zaliti vodom. Kuhati na jačoj vatri dok meso nije gotovo. Na kraju dodati prethodno napravljene trgance i peršinov list.
Drobac je super jelo koje kombinira, stari kruh, svinjsku mast, rižu i iznutrice od pileta. Tome još treba pridodati i luk sol, crvenu papriku i papar. Priprema: na masti dobro upržiti sitno sjeckani luk, dodati kockice kruha i njih malo upržiti. Zatim dodati kockice prethodno skuhanih pilećih iznutrica. Sve dobro začiniti i dodati kuhanu rižu.
Šterc, kako i samo ime sugerira je delicija koju su žitelji Jagodnjaka baštinili od Nijemaca (folksdojčera) koji su nekoć živjeli u Jagodnjaku. Jedan od poznatih Nijemaca rođenih u Jagodnjaku je i čuveni graditelj orgulja Joseph Angster. Za šterc su potrebni krumpir, luk, mast, sol, crvena paprika i papar. Priprema: krumpir stavimo da se kuha. Na masti dobro upržimo sitno sjeckan luk, dodamo začine i kuhani krumpir. Sve dobro izmiješamo na vatri da se sjedini i da se krumpir raspadne na komadiće.
Baranja je prijelazno područje između Slavonije i Bačke, pa se gastronomija sve tri panonske regije međusobno prožima. A kolač koji me se najviše dojmio je Bačka pita. Za navedenu slasticu potrebno je 2.5 dcl mlijeka, 5 dcl vode, 1 žlica šećera, 1 kvasac, 1 žličica soli, brašno, 4 žlice masti, 2 žumanjka, grožđice, orasi. Priprema: Zamijesiti mekano tijesto od navedenih sastojaka. Dobro ga izraditi na dasci da bude elastično. Tijesto podijeliti na dva dijela, i oblikovati okruglo, rastanjiti oklagijom na dva prsta debljine, premazati uljem i ostaviti da se poležači. 4 žlice masti oprati u hladnoj vodi. Opranu mast pomiješati sa dva žumanjka i 2 žlice šećera. Pripremiti stolnjak za rastezanje, posuti ga brašnom, tijesto staviti na sredinu, premazati s pripremljenom mašću i rastegnuti. Posuti sa orasima i grožđicama. Deblje krajeve otkinuti, uvrnuti po dužem dijelu i uplesti. Staviti u tepsiju, premazati mašću i pustiti da buja u tepsiji otprilike pola sata. Peći u zagrijanoj pećnici na 180 °C.
A kad se već spominje i Bačka, moram priznati da sam se ugledavši stol sa specijalitetima u etno kući Sanja odmah sjetio stihova panonskoga Barda iz Bačke Đorđa Balaševića i njegove legendarne pjeme Al se nekad dobro jelo.
„Odjedared – astal šaren, sos paradajz, krompir baren,
suve šnicle, ko promincle, kara-batak svakom.
Na podvarku ćurka, zna se. Gdi je ćurka, tu je prase.
Onda torte, razne sorte i rezanci s makom.
Ej, kad se samo setim, al se nekad dobro jelo, baš!“
suve šnicle, ko promincle, kara-batak svakom.
Na podvarku ćurka, zna se. Gdi je ćurka, tu je prase.
Onda torte, razne sorte i rezanci s makom.
Ej, kad se samo setim, al se nekad dobro jelo, baš!“
Mladoj, ali agilnoj udruzi „Sretne i spretne“ svaka čast na organizaciji ovoga eventa i unaprijed se radujem njihovim novim projektima. Samo nastavite kao i dosad – sretno i spretno!
About Author
