RAKIJE, VINA I SALAŠI VOJVODINE
Novi Sad je proglašen za europsku prijestolnicu kulture za 2021. godinu. Svakom gostu tu činjenicu daju na znanje odmah pri dolasku u grad. Primjerice, ako se želite spojiti na gradski wi fi hot spot naziv mreže je evropska prestolnica kulture. Prijestolnica je ozbiljna titula i treba ju zaslužiti. Ali isto tako kao što Novi Sad ima brojne kulturne adute, moram priznati da nimalo ne zaostaje niti u području gastronomije.
Novi Sad ima sjajne manifestacije poput festivala zanatskog piva koji se održava u Fabrici, gastro festivala Okusi Vojvodine koji se održava u Limanskom parku ili pak međunarodnog skupa vinara Interfest koji je pokrenut na Ribarcu, pomalo skrovitom mjestu na obalama Dunava, a u međuvremenu je prerastao početne okvire i sada se odvija na centralnom gradskom trgu, trgu Slobode. Tu su i sjajni restorani, pubovi, barovi poput Tostera, Sokačeta, Lazinog teleta i Rakija spirit bara.
Ovaj bar je u vlasništvu Mirka Veselinovića, suvlasnika/partnera u obiteljskoj zajedničkoj zadruzi Benišek – Veselinović iz Sremskih Karlovaca – vinske prijestolnice istočnog Srijema. Sve njihove proizvode, naravno možete kušati u Rakija spirit baru. Osim rakija i vina proizvode konjak, orahovac i bermet. Bermet je desertno vino jedinstvenog okusa. Pravi se od grožđa i aromatičnih trava poput anisa ili pelina. Od bijelih vina OZZ Benišek – Veselinović imaju graševinu ili kako to oni nazivaju italijanski rizling, a od crnih vina kupažu vranca, cabernet sauvignona i merlota koju su jednostavno nazvali Crveno vino.
Što se rakija tiče proizvode ih od dunje, kajsije i kruške, a imaju i specijalne rakije – bermeticu i orahovac. Bermetica se proizvodi od komine koja se dobije pri proizvodnji bermeta, a orahovac ima primjese zelenog oraha i 38% alkohola za razliku od ostalih rakija koje imaju 42% alkohola. Godišnja proizvodnja im je 10 000 litara.
Uz rakije i vina kušali smo i vojvođanske suhomesnate delicije i sireve u naizgled neobičnoj, ali zapravo odličnoj kombinaciji sa tjesteninom, što ukazuje da domaćin Mirko Veselinović osim što se drži tradicije ima smjelosti i za eksperimentiranje, te pomicanje granica. Riječ je o Pastai tjestenini koja se također proizvodi u Vojvodini, bez aditiva i konzervansa, umjetnih učvršćivača i zaslađivača i kako nam je utemeljiteljica i vlasnica brenda Pastai Ljubica Buba Erkić rekla – samo od svježih sirovina. U asortimanu imaju pedesetak različitih vrsta tjestenine; primjerice sa primjesama origana, majčine dušice, ružmarina, koprive, 4 vrste papra, čili papričica, rajčica, vrganja, špinata…
Kušali smo i karlovački kuglof, kolač koji je zbog svojih folksdojčerskih korijena dugo bio zapostavljen i gurnut u zapećak, a posljednjih nekoliko godina, baš kao i bermet doživljava pravu renesansu.
Sa lijeve strane Dunava na dobar način se valorizira rakija kao autohtono piće ovoga podneblja. Osim sjajnih rakija OZZ Benišek – Veselinović koje se mogu kušati u Rakija spirit baru treba spomenuti i fantastičnu manifestacija SFRJ rakijada – Sto fela rakije Jugoslavije koja se održava koncem studenog, u subotu koja pada najbliže bivšem danu bivše republike u Bačkom Monoštru pod mottom „Rakija kao esencija bratstva i jedinstva“. Ondje sve pršti od ex yu ikonografije (hostese su obučene kao pionirke, popratni dio programa su revolucionarne partizanske pjesme) i pregršta sjajnih rakija. Jedan neobična i nedovoljno medijski ekponirana manifestacija gdje doslovno na jednom mjestu možete iskušati sto odličnih rakija, doduše barem u teroriji. U praksi je to malo kompliciranije, jer ipak se radi o piću koje ima četrdesetak posto alkohola.
Nakon urbane Vojvodine i glavnog grada Novoga Sada odlučili smo istražiti i onaj ruralni dio. Nakon stotinjak kilometara vožnje nepreglednim prostranstvima panonske nizine došli smo u Gradinu – prigradsko iliti salašarsko naselje grada Sombora, koje je od samog grada udaljeno nekih pet kilometara i tamo posjetili Naš salaš. Inače, riječ salaš potječe od mađarske riječi szallas koja znači smještaj. Označava seosko imanje sa kućom i popratnim zgradama. Anglosaksonski ekvivalent za salaš je ranč ili farma. Naš salaš je stotinjak godina star objekt koji je prije nekoliko godina prilagođen turističkoj djelatnosti. Riječ je o velikom kompleksu koji ima dvije natkrivene sjenice, zatvoreni dio, prostrano dvorište sa brojnim detaljima poput starog đerma, etno zbirku, itd.
Kao što je i očekivano u ponudi imaju tradicionalna jela vojvođanske kuhinje poput morčije čorbe, supe od fazana, domaćih flekica, knedli sa grizom, domaćih rezanaca sa sirom, rinflajša sa nekoliko vrsta soseva, domaćih rezanaca sa sirom, nasuvog sa krompirom, bačke krompirače, junećeg perkelta, petlećeg paprikaša, pačetine na razne načine…
Od slastica u ponudi imaju domaće kolače poput gužvare, te gibanica sa orasima makom i višnjama. U ponudi imaju i domaće rakije te domaće sokove od bazge, višnje, kajsije. Tu možete uživati u pravoj salašarskoj idili, osjetiti ruralnu Vojvodinu i nepcem se vratiti u neka stara, davno prošla vremena.
Uglavnom su orijentirani na grupne posjete, ali svaki dan imaju i dnevna jela u ponudi i primaju i posjetitelje individualce. Svake nedjelje pak prava je gozba jer tada pripremaju svečani bački ručak koji uključuje čitav niz delicije (ili kako oni kažu đakonije) i uvijek, po tradiciji počinje u 13.00h. Ako Vas put odnese u Bačku moja topla preporuka je da svakako posjetite i Naš salaš, a ako ste već tamo možete slobodno produžiti i do Rakija spirit bara u Novom Sadu. Zasigurno nećete požaliti!
About Author
