SFRJ RAKIJADA – STO FELA RAKIJE JUGOSLAVIJE U BAČKOM MONOŠTRU
„Rakija kao esencija bratstva i jedinstva“ – to je bila misao vodilja organizatora pri organizaciji ovog jedinstvenog eventa. Dan republike u bivšoj državi slavio se 29. studenoga, a SFRJ rakijada se održava subotu prije. Nakon sajma torti i kolača drugi zanimljiv događaj u manje od mjesec dana u mjesnom domu u Bačkom Monoštru.
Na bini u seoskome domu nalazilase bista druga Tita, najvećeg sina različitih naroda i narodnosti koje je razdvajala povijest, religija i pripadnost različitim civilizacijskim krugovima, ali ih je ujedinjavala tradicija spravljanja i konzumiranja rakije. U pozadini se nalazila zastava Jugoslavije, a na bini se također nalazilo i šest boca rakije sa grbovima pojedinih socijalističkih republika. Za razliku od 2016. godine kada sam prvi puta pohodio ovu manifestaciju ove godine su izostale hostese obučene kao pionirke i horsko pjevanje revolucionarnih pjesama, ali sa zvučnika su se uredno puštale pjesme poput „Po šumama i gorama“
Rakija je još uvijek nepravedno prezreno piće, ali je sve više proizvođača i manifestacija koji tu percepciju mijenjaju na bolje, jedna od tih manifestacija je svakako i SFRJ rakijada.
„Pecaroška kapljica“ brend je rakija iz Apatina. U ponudi imaju šljivovicu i lozovaču, viljamovku, kajsijevaču i dunjevaču. Rakije su im fine, pitke, ne paraju grlu i neizazivaju žgaravicu.
Kajsijevače, dunjevače, rakije od breskve, maline, jabuke, kruške…. bilo je tu uistinu svega. Pionirska rakija iz radionice Bačić-Mihajlović je travarica u kojoj se po riječima proizvođača nalazi dvanaest vrsta trava. Kada sam ih pitao koje su to trave, nisu mi željeli otkriti, možda da im netko ne ukrade recepturu!
Dimitrije Teofanović predstavio se sa svojim rakijama i ostalim proizvodima od maline. Neobična vrsta rakije nakoju nismo inače navikli, ali u svakom slučaju zanimljiva.
Osim rakije na manifestaciji je bilo i delicija. Suhomesnati proizvodi, monoštorska paprika, proizvodi od meda, ali meni su najviše pažnju zaokupile neobične marmelade. Tako sam kušao (i ponio kući) namaz od bundeve, naranče, limuna i pekmeza, te namaz od kivija, banana, limuna i pekmeza. I u ovom trenutku dok pišem ovaj tekst isprobavam navedene marmelade i ne mogu se načuditi novim okusima koje stvaraju. U kombinaciji kivi/banana/limun dominantan je kivi, a tek aftertaste priziva bananu. Limun daje notu svježine. U kombinaciji bundeva/narandža/limun u okusu dominira bundeva, a naranča i limun neutraliziraju oporu notu bundeve.
Posebna priča je slatko – ljuta đakonija koja kombinira marmeladu i ljutu monoštorsku papriku. Ne znam kako bih taj okus definirao osim kao vrlo, vrlo neobičan. Ova đakonija se može odlično upotrijebiti sa recimo pečenom patkom ili puretinom, a može se koristiti i u marinadama.
Na sajmu su se mogle kupiti i bukare (drvene krigle) izrađene od mahagonija, a jedna košta dvadesetak eura, ali zato je (za razliku od staklenih čaša) neuništiva. Budući da je sve bilo u duhu nekih prohujalih vremena posjetitelji su mogli prelistati stare albume „vančasovnih aktivnosti“ iz školske godine 1966/67. Mnogi se sa nostalgijom sjećaju tih vremena koje evocira SFRJ rakijada. Pitanje je samo da li je tada uistinu bilo bolje ili je im je bilo bolje samo zato što su bili mlađi. Da li se nekada pravila bolja rakija nego danas ili je obrnuto je priča za sebe, a možda baš toj dilemi bude posvećena neka od budućih SFRJ rakijada!
About Author
