ČARI CANOEINGA NA DRAVI
Rijeka Drava je jedna od posljednjih prirodno očuvanih nizinskih rijeka u Europi, a posebice se to odnosi na područje rijeke Drave od Legrada pa nizvodno, gdje Drava predstavlja granicu između Hrvatske i Mađarske, odnosno od Donjeg Miholjca pa do Aljmaša između uže Hrvatske (Slavonije) i Baranje. Činjenica da je Drava tijekom razdoblja socrealizma bila granica željezne zavjese, granica između Varšavskog pakta i nesvrstane Jugoslavije uvelike je pridonijela tome da taj dio Drave ostane očuvan, neukroćen, prepun rukavaca, mrtvaja, otoka, otočića…
Riječni otoci nazivaju se adama, a jedna od najvećih dravskih ada nalazi se kod Bistrinaca, koji su uz Nard jedno od rijetkih slavonskih sela smještenih neposredno uz Dravu. Točnije nalazi se nekih dva kilometara uzvodno od Bistrinaca, nasuprot svetištu Svete Ane. Iako je riječ o jednom od najvećih dravskih otoka na ovome dijelu riječnog toka pomalo je smiješno da je svima znana pod deminutivom Adica.
Međutim, za razliku od drugih riječnih otoka Adica je od matice rijeke odijeljena jednim uskim polukružnim kanalom, pa se na prvi pogled, neupućenim promatračima ni ne čini da je riječ o otoku. Zapadni i istočni ulaz u kanal Adice izgledaju na prvu kao vodeni usjeci, a potrebno je preveslati čitav kanal da se uvjeri da je uistinu riječ o otoku.
Standardna polazna točka za canoeing po donjem toku rijeke Drave je kajak klub u Belišću, koji se nalazi tik uz most 107. brigade HV-a, nakon osječkoga za biljsku cestu, tek drugi most koji je povezao Slavoniju i Baranju. Belišće ima dugu i bogatu sportsko kanuističku tradiciju, dovoljno je spomenuti najtrofejnijeg hrvatskog (i jugoslavenskog) olimpijca Matiju Ljubeka i svjetskog prvaka na duge staze Ivana Šabjana. U početku partneri, pa zatim rivali, priče o njima se i danas prenose usmenom predajom i inspiracija su nekim novim klincima.
Za sve one koji od canoeinga žele nešto više od sporta tu su turistički kanui koji osim rekreacije nude i mogućnost opuštenog uživanja u prirodi, birdwatchinga, a prije svega nude komociju. Za one koji ne znaju sportski kanui su tako dizajnirani da veslač u njima mora klečati, a upravo veslanjem održava krhku ravnotežu. Budući da je kod sportskih kanua imperativ da čamac bude što brži, a da bi bio što brži mora biti i što uži, pa je na samom dnu sportski kanu širok tek toliko da stane klečka za koljeno.
Turistički kanui su prave izletničke lađe. Osim što veslačima omogućuju da se u njima sjedi dok se vesla, u njih stane i mnoštvo opreme potrebne za jednodnevne izlete ili višednevne ekspedicije, ali pritom nisu ništa manje pokretni od sportskih kanua i omogućavaju lak ulaz u nepristupačnije dijelove rijeke.
Jedan od tih skrovitih dijelova Drave je i Stara Drava koja se nalazi s lijeve, baranjske strane Drave. Mogućnost ulaza u Staru Dravu ovisi o razini vodostaja. Ako je voda preniska ne može se ući ili je ulaz vrlo otežan zbog metalnih prepreka koje vire iz vode. Ako je vodostaj dovoljno visoko tada se ulazi bez problema, ali se putem nalazi na dvije prepreke, na dva mostića, i opet sve ovisi o vodostaju. Ako je vodostaj optimalan tada se još može proći kanuima ispod mostića, ponekad se mora izaći iz čamca i prebaciti ga preko mostića, a ako je vodostaj ekstremno visok može se i preveslati preko mostića, ali to se uistinu rijetko događa. Kanal koji od žive vodi ka staroj Dravi prilično je dug, a pri kraju veslači upadaju u pravu džunglu trstike i šaša i nakon probijanja barikada pristižu na staru Dravu. Kako joj i samo ime govori riječ je o nekadašnjem toku Drave koji je danas bara.
Zbog povezanosti sa živom Dravom ipak se ne isušuje kao neke druge riječne mrtvice. Stara Drava dom je kolonija labudova, a pruža se u polukružnom obliku i tik uz njene obale nalazi se iščezlo romsko selo Orešanci. Nakon velikih poplava svi žitelji Orešanaca migrirali su u Bistrince, te su Bistrinci danas nakon Darde najveće romsko naselje u istočnoj Hrvatskoj. Trstika, šaš, lopoči i labudovi; tako je najlakše opisati staru Dravu.
Ako se od kajak kluba ne skreće u kanal već nastavi veslati uzvodno maticom ubrzo se dolazi do bistrinačke plaže. Zavisno od vodostaja to može biti ili uistinu velika pješčana plaža ili je uopće ne mora biti. Upravo se na bistrinačkoj plaži svake godine odigrava prvenstvo Panonije u piciginu pod nazivom Bistrigin. Organizatori uvijek strahuju od visokog vodostaja, ali dosada nikada nisu morali pribjeći alternativnoj lokaciji.
Ako je vodostaj dovoljno nizak praktički se može prehodati od bistrinačke plaže do bistrinačkog otoka. Riječ je o velikom riječnom otoku koji također na svome špicu ima krasnu pješčanu plaže. Tu svoj „ljetni tabor“ ima peteročlana obitelj Zanoški kojima je Drava tijekom sunčanih mjeseci nešto poput kuće, a bistrinački otok poput dnevne sobe.
A na vrhu kanala koji dijeli obalu od otoka u posljednjih par godina pojavila su se još dva otočića koja su nekad bili samo raslinje koje je virilo iz vode. Svake godine su sve veći i veći, te postoji opasnost i da zatvore kanal, tj. da otok postane poluotok. To je najbolji dokaz da se Drava stalno mijenja, samo promjena je stalna, a i to je jedan izuzetno lijep dio Drave koji obiluje lagunama, pješčanim plažama, plićacima, rinama…
Od otoka, nakon prelaska „trećeg repina“ put vodi prema Adici. Ako je nizak vodostaj ispred Adica se nalazi prekrasna pješčana plaža, a prije te plaže, s lijeve baranjske obale, deadwood – nakupina drveća koja prijeteći viri iz vode, te je potrebna zavidna veslačka vještina da se prođe između njih, a da se ne prevrne. Kanala Adice dijeli otok od kopna, a na samom početku kanala voda je probila prepreku od zemlje i raslinja, te je i tamo jedan prijeteći deadwood. Veslajući dalje uzvodno dolazi se do visoke gatske obale, a tu se može na najbolji način uvjeriti kako Drava „dere“ obalu kad se vidi kako korijenje drveća viri sa obale.
Tu se može ostaviti čamac i uputiti ka planinarskom odmorištu, jednoj od točaka belišćanskog podravskog pješačkog puta koji prati rijeku Dravu. Sa tog odmorišta može se vrlo lako otići do Jugovače, bare po svome nastanku slične staroj Dravi, ali koja nije imala tu sreću da ju kanal napaja vodom iz žive Drave pa polako izumire. Stanište je to velikom broju ptica, a tik uz Baru je postavljena i kućica za birdwatching. Šteta što su je okupirali stršljenovi.
Ako se od Adice produži uzvodno pak dolazi se do kanala koji spaja Dravu sa Karašicom u Gatu, a malo uzvodno se nalaze dva dravska otoka – Pačji otok i otok Venera. Na otoku Venera se nalazi robinzonski smještaj koji je napravio majstor kotliča i lovac Josip Delač. Nakon „okupacije“ majstor Delač je kao svaki pravi osvajač otoku dao novo ime PRC – Psiho Rekreacijski Centar.
Zvuči ambiciozno, ali tamo ti ne treba puno toga, treba ti samo onoliko koliko ti je dovoljno. Dovoljno za prespavati u slučaju riječne oluje. A nevrijeme na rijeci nije neuobičajena pojava. Autor ovih redaka jednom je skrivajući od proljetnog proloma leda dvadeset minuta ležao na plaži bistrinačkog otoka pokriven kanuom, a drugom prilikom je otišao na Veneru ekipi odnijeti sprej protiv komaraca, ali ga je prolom oblaka natjerao da prenoći. Na svu sreću, nema ljepšeg prizora od munje groma nad Dravom dok se nalazite usred divljine, u nepatvorenoj prirodi. Kad bih pisao o onome što se nalazi uzvodno od Pačjeg otoka i nizvodno od Belišća poput hagla, valpovačke plaže, Nehaja i slično mogao bih potrošiti još retke i retke teksta…
Ljeto je idealno za višednevne avanture, proljeće i jesen za ekspedicijsko veslanje, ali i veslanje po zimi, po santama leda ima svoje čari. Domoroci su naječešći uživatelji čari Drave, ali rado prime i turiste poput Mladena Tutavca koji je autor fotografija u prilogu. Drava je neotkriveni dragulj i idealna destinacija za urban getaway, a dravarenje stil života, dovoljno je provesti jedan dan sa obitelji Zanoški i sve će Vam biti jasno.
About Author
