SPREGA HEDONIZMA I SPORTSKE REKREACIJE NA BARANJSKI NAČIN – KOTRLJANERSKI DORUČAK I BANOVO BRDO TRK & BIC
Posljednji dan u ožujku, u Baranji, tom biseru Panonije odigrala su se dva eventa koja spajaju zabavu, rekreaciju u prirodi i uživanje u životu iliti hedonizam; Kotrljanerski doručak i Banovo brdo trk & bic vertikal.
Udruga za rekreativni biciklizam Kotrljaneri iz Osijeka po šesti puta je organizirala Kotrljanerski doručak. Koncept je vrlo jednostavan; svi biciklisti koji žele sudjelovati okupe se na dogovorenom mjestu, popiju jutarnju kavu, sjednu na bicikle i zajednički se zapute na doručak. Ove godine mjesto okupljanja je bio caffe bar u centru Bilja, a doručak je bio organiziran u restoranu Baranjska kuća u etno selu Karanac.
Ruta duga tek nešto malo više od dvadeset kilometara, sasvim dovoljno da se sudionicima tijekom vožnje otvori apetit. Ruta je sudionike vodila sjevernim krakom baranjske turističke transverzale. Nakon Bilja prošli smo kroz Vardarac u kojem se nalaze dva sjajna restorana; prvi je Citadela, a drugi je Darócz.
Nekoć se, prije sporazuma u Trianonu Vardarac zvao baš Darócz. Po nekim tumačenjima riječ darócz označava lovca koji se bavi guljenjem i obradom kože s divljači. Naselje je prefiks Vár (mađ. utvrda) dobilo početkom 20. stoljeća vjerojatno zato što je nekad bilo posjed utvrde Baranyavár.
Dva dana prije Kotraljanerskog doručka stali smo u Darócz s namjerom da kušamo perkelt od pijetlovih muda. Nažalost, restoran je bio pun gostiju, što zbog odlične hrane, što zbog tamburaša koji su svirali to večer, a nismo imali rezervaciju pa smo glad morali utažiti na nekoj drugoj adresi, ali nismo morali ići daleko, ipak je to Baranja.
Osim po sjajnoj gastronomiji Vardarac je selo poznato po pokladnoj manifestaciji Kakasütés(prebijanje pijetla) – finalnom događaju pokladnih svečanosti. Seoski mladići preobučeni u pijetlove imaju pravo uzeti svu perad iz dvorišta, pa domaćini sklanjaju koke i piliće i daruju im pijetlove. Kostimirani pijetlovi djevojkama stavljaju povez na oči, a one moraju zavezanih očiju umlatiti pravoga pijetla.
Tako je barem bilo nekad, u međuvremenu su prave pijetlove zamijenile lutke. Ona djevojka koja to prva napravi po narodnoj predaji prva će se udati. Zanimljivo je da ovaj običaj postoji samo u Vardarcu. Bio je skoro iščezao, a na inicijativu mjesne mladeži obnovljen je 2003. godine.
Slijedeće selo na ruti je Lug u kojem se nalazi istoimeni hotel i restoran Zlatni bunar. Nakon odbijenice u Vardarcu tamo smo se skrasili i uživali u ribljim delicijama kao što je grofovski smuđ. Lug je poznat i kao mjesto u kojem se održava Paprika fest na kojem se okupljaju najveći hrvatski ljutomani. Čak je i Goran Vrabec bio šokiran prošle godine.
Prolazimo potom kroz Grabovac i stižemo u Kneževe Vinograde gdje se na kružnom toku odvajamo na put prema Karancu, na drugi odvojak baranjske turističke transverzale. Karanac je stvarno zanimljivo selo sa tri crkve (katolička, pravoslavna i reformatska), dvije vinarije (Svijetli dvori i Szabo), nekoliko odličnih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (kao što su primjerice Bakine čarolije) i jednim nadaleko poznatim restoranom – Baranjskom kućom, a upravo je taj restoran odabran za lokaciju doručka.
Nakon rakije dobrodošlice gazda Bajo nas je proveo kroz Ulicu izgubljenog vremena, a onda je uslijedio obilan i bogat baranjski doručak na kojem ništa nije manjkalo, baš naprotiv. Kruha, masti, paprike i luka, čvaraka, kobasice, švargla, slanine, bilo je tu svega.
Ovim doručkom dobili smo sasvim dovoljno energije da se uputimo na vrh Banovog Brda, i to ne putem preko Kamenca, već poljskim putem direktno iz Karanca i da popratimo (ovog puta kao publika) još jedan zanimljivi sportsko – zabavni event.
Sportsko – rekreativni klub Žuti šešir iz Osijeka na najljepšoj hrvatskoj vinskoj cesti organizirao je događaj Banovo Brdo Trk & Bic. Mjesto okupljanja je bio beljski vidikovac, a biciklisti su imali sprint na ispadanje na trasi dugoj 800 metara sa 100 metara visinske razlike. Trkači su morali pretrčati osam kilometara i imali su 200 metara visinske razlike.
Banovo Brdo vrvilo je posjetiteljima, a među publikom sreo sam i kolege bicikliste iz Srbije. Idealna prilika za razgovor i nove planove o zajedničkim biciklističkim vožnjama. Proljeće je tek počelo, a bicikl je idealno prijevozno sredstvo za hedoniste, jer pješice si prespor, a automobilom prebrz. Koliko sam skrivenih hedonističkih kutaka, počevši od vinarija, preko izletišta do seljačkih gospodarstava otkrio biciklom? Teško ih je sve izbrojati, ali još je teže, ili bolje rečeno nemoguće nabrojati sve one hedonističke oaze koje se tek trebaju otkriti. A Baranja, iako prostorno relativno mala regija uvijek ugodno iznenadi, i to baš onda kada pomislim da sam ju upoznao do kraja.
Osim toga i stara pjesma o Baranji kaže: „Tko zna kakve sve Baranja ljepote ima, ma moramo uživati u njima. Imam osjećaj da ih moram otkriti, i da ću tada sretniji biti. Treba uživati u svakom trenutku, izazovi su u svakom kutku“
About Author
