WINE & BIKE TOUR U ERDUTU

Jedinstvena manifestacija koja spaja vino i biciklizam, hedonizam i aktivni odmor u prirodi održana je 7. rujna u Erdutu. Ni povremeni prolomi kiše nisu mogli zaustaviti sudionike da uživaju u prirodnim ljepotama ovog dijela Podunavlja i sjajnim vinima koja ondje stasaju i da se okušaju u potrazi za skrivenim buteljama po vinogradima…

Vozeći se u petak Osijekom primijetio sam da je cijeli Grad oblijepljen plakatima koji najavljuju Erdut wine & bike tour koji se ove godine održavao šesti put. Jedinstvena je to manifestacija čiji je idejni začetnik Ivana Jurić, tada djelatnica regionalne razvojne agencije, a danas direktorica turističke zajednice Osječko baranjske županije.

2012. i 2013. godine je proveden projekt wine tour u kojem je svako od četiriju vinogorja na području županije posebno brendirano, a Osijek pozicioniran kao središte vinskog četverokuta kojeg čine baranjsko, feričanačko, đakovačko i erdutsko vinogorje, stoga je i ova sada već tradicionalna manifestacija logičan odjek i svojevrstan nastavak tog projekta.

 Jer za brendiranje neke destinacije nužne su i kvalitetne manifestacije koje su svake godine u stanju privući sve veći broj turista, a Erdut wine & bike tour pokazao je da to može jer je riječ o jedinstvenoj, sadržajno bogatoj, dvodnevnoj manifestaciji koja objedinjuje dramske predstave, biciklizam, koncerte i naravno vino. Vino začinjeno sportom i umjetnošću.

U posljednje vrijeme pojavile su se i neke nove sjajne manifestacije u Erdutu koje promoviraju vinski turizam kao što je Vinski grad Erdut ili Dunav art festival, ali zbog svoje tradicije Erdut wine & bike je još uvijek stožerna manifestacija erdutskog vinogorja, a poslije baranjskog vinogorja (u kojem se Gator fest i Vinski maraton u Zmajevcu bore za primat stožerne manifestacije) ovo vinogorje je u turističkom smislu najatraktivnije u Osječko baranjskoj županiji.

Đakovačko vinogorje od manifestacija ima tradicionalnu Bonavitu u Trnavi, a i u Feričancima je prošle godine po prvi puta organiziran Festival frankovke i prava je šteta za sve one pasionirane vinoljupce što se ove godine održava u istom terminu kada i Vinski maraton u Zmajevcu – vinskoj prijestolnici Baranje.

Malo me zastrašila informacija objavljena u petak na facebook stranici eventa da se zbog vremenske prognoze odgađa večernji dio programa u subotu, jer vremenska prognoza je najavila kišu oko 16.00h. Sljedeći dan ujutro probudila me kiša, ali pogledao sam preko interneta kameru HAK-a na graničnom prijelazu Erdut i vidjevši da tamo nema kiše spakirao bicikl, opremu i hrabro se uputio put Erduta.

Nakon prolaza kroz Sarvaš i Bijelo Brdo s lijeve strane ceste ukazali su se idilični pejzaži erdutskoga vinogorja. Na cesti sam obilazio bicikliste koji su se iz Osijeka uputili na Wine & bike tour i skrenuo put Aljmaša, a potom prije samog Aljmaša desno na cestu na kojoj se utrka i odvija. S obzirom da utrka završava u Erdutskim vinogradima d.d., tamo sam i ostavio automobil i biciklom se uputio na desetak kilometara udaljeni start utrke, u vinariju Danubio.

Sasvim solidno zagrijavanje prije same utrke i prilika da se na biciklu prouči sama ruta utrke. A i sama cesta na kojoj se odvijala utrka je vrlo zanimljiva i svjedoči o multikulturalnosti ovoga kraja. Tako se uz nju nalazi i odvojak za manastir Uspenja Presvete Bogorodice u Dalj planini, u narodu poznati i kao manastir Vodica, na prostoru koji je austrijski car Josip I darovao patrijarhu Arseniju III Crnojeviću, ali i mađarski dom kulture, također u Dalj planini.

Inače i Erdut i Aljmaš su imena naselja koja imaju mađarski korijen; ime Aljmaš dolazi od mađ. alma – jabuka, a Erdut od mađ. erdei út – šumski put. Središnji dio puta od Erduta do Aljmaša se naziva Dalj planina jer katastarski spada pod Dalj, koje je najveće naselje u općini Erdut, a oni dijelovi bliže Ajmašu, Aljmaš planina, odnosno Erdutu, Erdut planina. Naravno budući da se nalaze u Panoniji, tik uz Dunav nije riječ o pravoj planini već o kosi (u smislu kosine, nagiba), lesnoj uzvisini idealnoj za vinogradarstvo.

U vinariji Danubio bio je check in za sudionike. Nakon preuzimanja karte sa trasom utrke mogli su se zagrijati turskom, kavom, kruhom na koji je bila namazana svinjska mast i posuta mljevena začinska paprika, a naravno bilo je tu i grožđa. Tu je i stari poznanik sa brojnih biciklijada, Franja Bošnjak iz Sombora, koji je pravi magnet za kamere, pa je stoga i na ovom manifestaciji, kao i na brojnim prijašnjim morao dati izjavu za televiziju.

Doduše na startu je znatno manji broj natjecatelja no što je bilo prijavljeno, očito su se uplašili kiše. Ponadali smo se da će stoga biti lakše pronaći skrivene butelje, ali ubrzo se i razuvjerili. Utrka kreće i na glavnoj smo cesti, prva destinacija vinarija Janečić i najsretniji među nama pronalaze brzo butelje, a drugi se malo više pate, ali u tome i jest čar, da je sve previše jednostavno, ne bi bilo zanimljivo.

Vraćamo se na glavnu cestu i nenadano počinje pravi prolom oblaka. Neki su se sklonili pod prvu strehu, a nekima je to bio poticaj da energičnije nastave dalje, jer u takvim situacijama najbitnije je ne gubiti, odnosno održavati tjelesnu temperaturu. Do vinarije Brzica kiša je već stala i osim potrage za skrivenim buteljama to je jedinstvena prilika za uživanje u jednom od najljepših pogleda na Dunav. Ova vinarija nalazi se uz dunavski meandar, svojevrstan poluotok ispresijecan kanalima Hagl i Porić. Tamo upoznajem i sudionicu iz Novog Sada, Mariju Bukurov koja je u Erdut došla sa ekipom na vikend. Odsjeli su na obiteljskom gospodarstvu Stari Dud i tamo i iznajmili bicikle. S obzirom na to da se isti vikend u Novom Sadu održavao sjajan gastro festival Ukusi Vojvodine nije zanemariva činjenica da su odlučili ovaj vikend ipak provesti u Erdutu.

Nastavljamo dalje i dolazimo do vinarije Siber, na Maleno brijegu, kiša upravo ponovno počinje, ali se skrivamo pod nadstrešnicu gdje nas očekuju sjajan bijeli siberov cuvée i cabernet sauvignon, a potom nam Mladen Siber toči i pjenušac. Ipak je ovo pretposljednja postaja pa možemo i nazdraviti. Od kiše smo privremeno pobjegli, ali ona gospodinu Siberu zadaje glavobolju jer je taj dan trebao započeti berbu grožđa.

Krećemo ka cilju, Erdutskim vinogradima d.d. i obavezan je ritual proći kroz ogledni vinograd i baciti pogled na Dunav, tek tada može krenuti potraga za buteljama. A nakon toga dočekuje nas čobanac i naravno njihova odlična vina. Kiša se intenzivira, počinje pljuštati i druženje nastavljamo pod nadstrešnicom na terasi koja je ubrzo postala pretijesna.

Ispijajući sjajna erdutska vina ubrzo smo zaboravili na kišu, na to što smo malo nakisli, malo i ozebli, jer vino grije, a prolomi kiše tijekom utrke sjajna prilika za stvaranje anegdota. Kao i za samu potragu butelja u vinogradu, tako i za cijelu utrku može se reći da je sve bilo idealno, ne bi bilo zanimljivo.

About Author