DEER & BIKE – PETO, JUBILARNO CIKLOTURISTIČKO UŽIVANJE U SKRIVENIM DRAŽIMA BARANJE
Neuobičajeno hladno ovogodišnje rano proljeće konačno je završilo. Priroda se budi, sunce konačno i grije, a ne samo sjaji. Voćke su propupale, a trava se zazelenila. Idealan tajming za otvaranje cikloturističke sezone u Baranji i uživanje u svim njenim čarima.
A čari Baranje su brojne; od prekrasnih vizura koje pružaju njeni pejzaži do uživanja u plodovima prirode. I na ovom jubilarnom izdanju, sada već tradicionalne biciklijade Deer & bike sudionici su mogli uživati u vizurama Dunava i njegovih rukavaca, prostranih baranjskih plodnih polja i pitome vinorodne Baranjske planine, te naravno i njenoj eno gastronomiji, prirodnim sokovima i rakijama.
Event je startao u subotu, 24. travnja točno u podne na cikloturističkom odmorištu u Dražu, na križanju dviju Eurovelo ruta. Šušur, gužva, mnoštvo automobila koji traže parking, zagrebačke, pulske registarske oznake – i prije samog starta biciklijade najbolja ilustracija da je ovaj event nadrastao lokalne, baranjsko – slavonske okvire i postao događaj na nacionalnoj razini. Marketinška kampanja #HeadOnEast polučuje efekte. Da nije nesretnog zatvaranja granica imao bi i internacionalni karakter.
Na samom startu zatječemo i Martina Čotara, jednog od ponajboljih hrvatskih cestovnih biciklista, koji je svojedobno bio i europski prvak na kronometar u kategoriji U23, a danas je voditelj odjela za aktivni turizam (bike & outdoor) Istarske razvojne turističke agencije, a ujedno i osoba zadužena za koordinaciju projekta Istra bike, te Istra trails. Nešto slično se sprema i u našoj županiji, ali o tome više riječi u bliskoj budućnosti. Prije samog starta biciklijade Martinu dajemo simboličan poklon – bočicu ljutog umaka Slavonsko zlo, i to najnoviji uradaka nazvan Oriental. Ta ipak je Slavonija i Baranja sinonim za ljuto kada je gastronomija u pitanju, a ova biciklijada ima i gastro dio, ili tzv. treće poluvrijeme na OPG-u Filipa Golubova Cara u Gajiću.
Nakon starta biciklijade zaputili smo se ka Dunavu, toj moćnoj rijeci i simbolu Srednje Europe koja teče od Crne šume do Crnog mora. Na njenim obalama se nalaze četiri glavna grada čije ime počinje sa „B“ (Beč, Bratislava, Budimpešta, Beograd), a Batina, jedino baranjsko mjesto na samome Dunavu koja doduše ne spada u kategoriju podunavskih glavnih gradova, ali dijeli s njima isto početno slovo nalazi se točno na pola njegovog preko 2800 km dugoga toka. U samu Batinu dolazimo na „stražnja vrata“ – prtenjakom i penjemo se ka „Julki“ strmim uličicama; uspon je sve veći i nastaje krkljanac, bicikli se guraju uz brdo, ali umor nestaje kad se pruži predivna panorama Dunava. Mnogi od sudionika nikada do „Julke“ ne bi došli na ovaj način.
Uz odmor biciklisti i ovdje imaju kratko edukativno predavanje. Organizator biciklijade Mislav Matišić govori o Batinskoj bitci, Triplex confiniumu – tromeđi Hrvatske, Mađarske i Srbije. Dok uživamo u predivnom, relaksirajućem pogledu koji puca na Dunav, Bačku i mađarski dio Baranje ne mogu se oteti dojmu koliko smo privilegirani zato što je hrvatska, lijeva obala Dunava znatno viša no ona desna, i to ne samo u Baranji, već i dolje, u Erdutu i Iloku. Samo se još moramo dogovoriti odakle puca ljepši pogled, ali odgovor na to pitanje treba prepustiti nepristranim promatračima, jer lokal patriotizam nerijetko ima tendenciju da skrene u kampanilizam i pomuti moć objektivnog rasuđivanja.
Sa memorijalnog kompleksa Batinske bitke vraćamo se ka Dražu i nastavljamo otkrivati sve skrivene draži Baranje. Tu nas čeka i prvi veliki spust. Fokus nije više na pedaliranju i može se posvetiti u potpunosti uživanju u prirodi. Ali kako se spuštamo tako i pogled na Dunav iščezava. Nakon dunavske prelazimo na brdsku dionicu biciklijade, gotovo zatvorivši krug i netom prije mjesta sa kojeg je startao Deer & bike skrenuvši lijevo.
Nedugo nakon početnog uspona nailazimo na skupinu starih gatora koji podsjećaju na vrijeme od prije stotinjak godina kada je ovaj krajnji sjeverni dio Baranje imao 90% stanovništva nego danas i kada je gotovo svaka kuća imala svoj gator. Ta silna depopulacija posljedica je raspada Austro Ugarske monarhije koji je na ovom području dovršen sporazumom u Trianonu 1920. godine čime je ovo područje u gospodarskom smislu postalo periferno, odsječeno od Mohača kojem je gravitiralo, tako da u ovom slučaju možemo govoriti o svojevrsnom paradoksu nacionalne emancipacije.
Nakon nekoliko riječi o vodi kod Dunava ovdje Mislav govori nekoliko riječi o zemlji, odnosno o lesu ili praporu a sukus cijele priče je: „Da nije bilo lesa ne bi bilo crnice, da nije bilo crnice ne bi bilo Vučedola i prve europske civilizacije…“ Osim vode i zemlje na ovoj nesvakidašnjoj biciklijadi bili su zastupljeni i ostala dva drevna elementa; na vatri je domaćin Filip Golubov Car spremao jelo za regeneraciju biciklista, a u strujanju zraka uživali smo na drugom dijelu brdske dionice. Prije toga je od gatora trebalo proći kroz dug, vlažan i mračan surduk, ali nakon ne baš laganog uspona uspjeli smo ugledati svjetlo na kraju tunela izbiviši na friško označeno križanje planinarskih (i biciklističkih puteva) s kojeg se pruža predivan pogled na polja raštrkana po brežuljcima, Put se nastavio kroz voćnjake, vinograde, a zatim je uslijedio veliki spust ka Samar surduku i dalje prema cesti Kotlina – Podolje. Od Podolja nastavljamo poljskim prtenim putem ka Topolju i zastajemo u Šokačkoj kući. Nakon toga ostaje nam posljednja dionica u kojoj prolazimo pored Topoljskog Dunavca i plaže u Dražu.
Dolazimo kod Filipa Golubova Cara, a domaćin nosi svoju rakiju koja je oprala prašinu u grlu koje sam se nagutao na prtenjacima (nije isto kada prašinu dižeš sam ili zajedno sa još pedesetak drugih biciklista) i sav umor. Putem smo sreli i skupinu planinara koji su upravo „pustili u rad“ baranjsku planinarsku obilaznicu pa sam se sjetio njihove maksime „Umor prolazi, zadovoljstvo ostaje“. Osim rakijice domaćin car ima i sok od bazge i vino, a baš o tom finom baranjskom vinu je i zapjevao nakon što je uzeo gajde. Filip Golubov je posljednji gajdaš u Baranji, a užitak ga je slušati, to je pravi nepatvoreni world music.
Da bi sve na biciklijadi Deer & bike savršeno funkcioniralo pobrinuo se i organizator koji je organizirao S.O.S. službu. Volonteri sa reflektirajućim prslucima na kojima je otisnut logo Karašicke Republike, udruge koja stoji eventa bili su opskrbljeni sa zračnicama i pumpama, a popravljali su i lance koji su najviše padali na usponima. Udruga Karašicka Republika ima i svoju sekciju zaduženu za promociju ciklo turizma nazvanu Karabic, a sudjelovanje na ovoj biciklijadi je bilo ujedno i dobra prilika za kovanje planova za novu, jesensku biciklijadu koja će ići preko Marjanskih Ivanovaca. Za to mjesto ogromna većina ljudi koja ovo čita nikada nije niti čula, ali nema veze, za veliku većinu ljudi do prije pet godina i Draž je bio potpuna nepoznanica.
Deer & bike za razliku od Lessinga za koji nije potreban bicikl već samo dobra volja i koji u svakom godišnjem dobu ima po jedno izdanje održava se samo jednom godišnje, ali to nije razlog da ne sjednete ili pak sa probranom ekipom sjednete na bicikl i uživate u skrivenim dražima Baranje.
About Author
