INDUSTRIAL BELIŠĆE – RADNIČKA MENZA NOVOG DOBA KOJA NUDI IDEALAN „VALUE FOR MONEY“
Industrial je restoran i smještaj u Belišću. Zašto baš „Industrial“ kao ime za restoran (i smještajne kapacitete)? Pa hajdemo redom, prvo zaplovimo vremeplovom…
Belišće je grad smješten na rijeci Dravi koji ima specifičnu povijest; za razliku od svih drugih gradova u Slavoniji, a i šire prije 140 godina on nije ni postojao. Priča o Belišću je jedinstvena urbana green field priča koju je pokrenuo židovski trgovac i gospodarstvenik Salamon Heinrich Gutmann, iznimno sposoban čovjek koji je prvo radio kao skladištar, pa potom oženio poslodavčevu kćer, dobio plemićki status od cara Franje Josipa I, zatim i Viteški križ Legije časti nakon što je napravio bačvu od 1000 ha i naposljetku utemeljio jedan grad kupivši 41000 jutara šume od valpovačkog vlastelina i otvorivši pilanu sa osam gatera, a kasnije i ostale pogone kao što su tvornice bačava i tanina, suhe destilacije drva, parketa, itd.
Da bi svi ti pogoni bili u funkciji bila je potrebna velika radna snaga, a Gutmann je dovodio radnu snagu iz svih dijelova bivše Austro – Ugarske monarhije koja je svojedobno bila površinom druga najveća država u Europi, odmah iza Rusije, pa je tako Belišće postalo i melting pot različitih kultura i etnosa.
I danas je Belišće važno industrijsko središte, u poslovnoj zoni nastaloj raspadom nekadašnjeg socijalističkog kombinata nekoliko je tvrtki, a sve zajedno ondje radi više od tisuću ljudi, a Industrial se nalazi odmah kod glavne porte, odnosno odmah kod ulaza u „žicu“.
Kada je nekadašnji socijalistički gigant „Kombinat Belišće“ bio u punom naponu i zapošljavao više ljudi no što je Belišće imalo stanovnika imao je naravno i društvenu prehranu, popularno zvanu „menza“. S tranzicijom i privatizacijom broj radnika je opadao, pravni slijednik kombinata prodan je strancima i menza se konačno ugasila, ali uvijek je među radnicima „u žici“ i lokalnim stanovništvom ostala ta neka nostalgija prema „menzi“, mjestu gdje se povoljno i obilno moglo pojesti nešto „na žlicu“, a upravo je novootvoreni Industrial „menza 2.0“.
Riječ je o samostalnom ugostiteljskom pothvatu iza kojeg stoji Mario Kraljik, a na usluzi je radnicima svih poduzeća koja su locirana u najvećoj belišćanskoj poduzetničkoj zoni, kao i svim ostalim žiteljima Belišća i okolice.
Industrial svaki dan nudi pet gotovih jela u rasponu od 19.50 do 34.50 kn koja su obilna i ukusna. Svaki dan je u ponudi grah i on je cjenovno najjeftiniji. Grah je najfiniji kada se kuha na veliko, a i to je bazična radnička hrana. Od ostalih jela u dnevnoj ponudi znaju biti faširane, bečke i ličke šnicle, rižoto, sarma, pileći perkelt, piletina sa žara, špageti bolonjez, itd., a petkom je uvijek pohani oslić, fiš paprikaš i fish & chips.
Sad se opet vraćamo malo na početak priče jer naziv „lička šnicla“ je hommage Ličanima koji su u Belišće masovno dolazili kao drvosječe i danas u Belišću čine najveću subnacionalnu skupinu i lijepo čuvaju tradicije svoga starog zavičaja u sklopu udruge „Vila Velebita“.
I sam fizički ulaz u Industrial priča priču o industrijskoj baštini Belišća. I s lijeve i desne strane nalaze se grafike sa motivima starog Belišća, a potom se hodnik račva na lijevu i desnu stranu. Lijevo je put za smještajne kapacitete koji sa pomoćnim ležajevima mogu primiti i autobus posjetitelja. Svaka soba je vrhunski uređena i u svakoj se nalazi i velika slika uskotračnog vlaka, popularnog Ćire, koji je prometovao na potezu od Belišća do Voćina. Da, da Gutmannovi osim što su utemeljili jedan grad svojedobno su imali i privatnu željeznicu koja je pokrivala pola Slavonije, a žitelji Belišća su i prije sto godina konzumirali flaširanu vodu jer je svaki dan u Belišće gutmanovom željeznicom dolazila voda s papučkih gorskih izvora i prodavala u gradu pod imenom „Slavonski Evian“.
Kao što rekosmo na kraju hodnika lijevo su stepenice za sobe, a desno je ulaz u samu menzu. Koncept je vrlo jednostavan – uzme se plastična tacna, kruh, pribor, salvete i jedno od jela koje se nude. Na kraju se nalazi piće i sve se to plati. Iz blagovaonskog prostora pruža se pogled i na belišćansku palaču Gutmann koju je sagradio Salamonov sin Edmund kako bi svoju snahu Steffany, suprugu njegova sina Artura privolio da više vremena provodi u Belišću, a manje u mondenim europskim sjedištima.
No ni to nije pomoglo, pa je palača Gutmann uvijek imala administrativno – poslovnu, a ne stambenu svrhu, no uvijek je bila i ostala jedan od simbola Belišća. Isto tako i Industrial je mjesto koje odiše duhom i kratkom ali intenzivnom poviješću Belišća, a tamo se kao što rekosmo za male novce može obilno i kvalitetno jesti. Posjetite ih i uvjerite se i sami!
About Author
