OD POŽAREVCA DO NEGOTINA – NEOTKRIVENO I MISTIČNO DONJE PODUNAVLJE, DAN PRVI: SMEDEREVSKA TVRĐAVA I ERGELA LJUBIČEVO
Smederevo je grad na Dunavu nekih pedesetak kilometara istočno od Beograda, a ono što se svakako mora posjetiti u tom gradu jest Smederevska tvrđava koja leži na ušću rijeke Jezave u Dunav. Riječ je o najvećoj ravničarskoj tvrđavi u Europi.
Zauzima površinu od nekih 11 hektara i ima oblik nepravilnog trougla. Sastoji se od Malog i Velikog grada. Mali grad sa šest kula sagrađen je prvi i služio je kao rezidencija despota Đurađa Brankovića i njegove svite. Kasnije je sagrađen i Veliki grad sa 19 kula opasanim bedemima u kojem se nalazila vojska i puk.
Zanimljivo je da je ova utvrda sagrađena prije gotovo šesto godina prilično dugo i uspješno odolijevala zubu vremena, a najviše je nastradala relativno nedavno, tijekom II svjetskog rata. Nijemci su kao ratni plijen u tvrđavi pohranili velike količine eksploziva. Nestručno skladištenje dovelo je do strahovite eksplozije u trenutku kada u tvrđavi nalazio vlak prepun putnika, a ta tragedija odnijela je preko 800 ljudskih života. Tri godine kasnije jedanaesta kula Velikoga grada visoka 25 metara stradala je u savezničkom bombardiranju, a njena sanacija započela je tek 2018. godine.
Priča o ovoj utvrdi ujedno je i priča o kraju srednjovjekovne srpske države. Paralelno s turskim prodiranjem s juga vlastela se povlačila na sjever. Beograd postaje glavni grad 1405. godine, a nakon što su ga preuzeli Mađari prijestolnica se seli u Smederevo. Padom Smedereva 1459. godine nestaje i srpska država. Zbog tadašnje specifične geopolitičke situacije u kojoj su Srbi bili ukliješteni između Ugara sa sjeverozapada koji su držali utvrdu Beograd i Osmanlija sa jugoistoka koji su držali utvrdu Golubac smederevska tvrđava građena je grozničavom brzinom i dovršena 1430. godine za samo dvije godine, a kolateralna žrtva takve užurbanosti su bili brojni ljudski životi.
U narodnoj predaji krivica za to leži u Irini Kantakuzin koja je bila grčkog porijekla, a ne u njenom suprugu, vladaru „narodne krvi“, despotu Đurađu Brankoviću, poznatom i kao Đurađ Smederevac. Irina je navodno i trudnice prisiljavala da nose teške kamene blokove, a dvije godine običan puk u Smederevu nije smio jesti jaja jer su se ona koristila kao vezivni materijal. Zanimljivo je da je sultan Murat II ugovorom dozvolio despotu Đurađu da podigne ovu tvrđavu. Turci su na njegovu despotovinu gledali kao na tampon zonu između njih i njihovog tada najvećeg takmaca u Europi – Ugarskog kraljevstava, a Đurađ je pak računao na solidarnost kršćanskih zemalja i na njihovu pomoć u obrani od nadirućih Osmanlija koja je mogla ići samo preko Ugarske. Turci su mudro procijenili da su im Srbi puno manja opasnost od Mađara i da bi se izgradnjom Smederevske tvrđave Mađarima zapriječio prodor prema Moravsko – vardarskoj dolini, glavnoj balkanskoj prometnici koja spaja sjever i jug, Panonsku nizinu i Egejsko more. Naime, rijeka Morava se nedaleko od Smedereva ulijeva u Dunav.1459. godine sultan Mehmed II osvajač s golemom vojskom krenuo je na Smederevo, a branitelji su se sami predali da bi izbjegli palež i pljačku koja bi uslijedila nakon nasilnog osvajanja grada.
Zanimljivo je i to da je Smederevska tvrđava i dan danas živo arheološko nalazište; grobnica plemkinje iskopana je 2012. godine, u njoj se održavaju brojne manifestacije kao što je ambijentalni kazališni festival „Tvrđa teatar“, a u njoj je sniman i serijal RTS-a „Nemanjići“.
I danas se željeznička pruga sa vagonima nalazi u rubnom dijelu tvrđave, a odmah pored nje i restoran Vagon – roštiljnica koja se nalazi kako i samo ime sugerira u preuređenom vagonu. Smederevo je poznato po peći/štednjaku na drva „Smederevac“ koji je prije pojavu grijanja na električnu energiju i plin bio neizostavan većine kućanstava na području bivše Jugoslavije. I danas ga stariji ljudi u ruralnim sredinama dosta koriste, a odlična je stvar i za vikendice. Primarna funkcija mu je grijanje, a hrana se na njemu može pripremati na dva načina; na plotni i na rerni. Ova peć proizvodi se i danas i može se vidjeti u izlozima smederevskih trgovina.
Smederevo je poznato i po sorti vinove loze smederevka. Pješačka zona u centru grada načičkana je malim prodajnim kućicama u obliku drvenih bačvi na kojima se vino od smederevke prodaje zajedno sa ostalim lokalnim, domaćim proizvodima.
U pješačkoj zoni Smedereva se nalazi i pivnica Kombinat. Kako i samo ime sugerira uređena je u industrijskom stilu, a posebno zanimljiv i originalan detalj su noge od stolova napravljene od dijelova građevinske skele. Pored mnoštva piva drugih pivovara imaju i svoje vlastito pivo nazvano Remont.
Ergela Ljubičevo od Smedereva udaljena je dvadesetak kilometara i da bi se došlo do nje potrebno je prijeći most na rijeci Moravi. Nalazi se na jugozapadnom obodu Požarevca i jedina je državna ergela u Srbiji. Ovu ergelu osnovao je je knez Miloš Obrenović 1860. godine na imanju „Morava“. Milošev nasljednik, sin Mihajlo imanju daje ime Ljubičevo po svojoj majci, kneginji Ljubici. Stanovnik ergele Ljubičevo jest i Yale, koji je svojevremeno na aukciji u SAD-u poslije jedne veličanstvene pobjede prodan za iznos od milijun dolara. Do svoje povrede Yale je ostvarivao izuzetne rezultate na natjecanjima, a sada u sportskoj mirovini u ergeli Ljubičevo ima zadatak da svoj izuzetni genetski potencijal prenosi dalje.
Domaćin Ljubičevskih konjičkih igara koje se svake godine održavaju prvog vikenda u rujnu od 1964. godine je požarevački hipodrom čija je izgradnja započela 1892. godine, da bi već sljedeće godine na njemu bile održane prve utrke. Ove igre započinju svečanim defileom sudionika, a završavaju Ljubičevskim višebojom, a između njih se održavaju izložba grla, daljinsko jahanje, utrka sa preskakanjem prepona, kasačke i galopske utrke.
Sam Ljubičevski višeboj se sastoji od pet tradicionalnih disciplina: sječa sabljom, gađanje kopljem, kurirsko jahanje, gađanje strijelom i gađanje topuzom. Pobjednik višeboja dobiva titulu „Viteza Ljubičeva“, biva nagrađen novčanom nagradom, te peharom, plaštem i sabljom koja se prenosi s starog na novog pobjednika, a na kojoj je ugraviran viteški motto „Ne vadi me bez povoda – ne vraćaj me bez časti.“
Tik uz hipodrom smješten je i salaš „Dorat“, što pokazuje da salaši ne moraju biti nužno vezano samo uz Vojvodinu, odnosno panonski dio Srbije. Riječ je o restoranu uređenom u tradicionalnom, rustikalnom štihu sa brojnim simpatičnim detaljima poput gigantskog opanka koji služi odličnu hranu; počevši od vrelih somuna, sireva i kajmaka, te suhomesnatih delicija koje služe kao predjelo, do odličnog mesa za roštilja koje se služi kao glavno jelo.
Zidovi restorana ukrašeni su fotografijama poznatih ličnosti ex-yu pop kulture, a tu je i samostalna fotografija „kralja kafane“ Tome Zdravkovića sa njegova dva slavna, a tako istinita citata: „Novac potrošen u kafani je novac uložen u sećanja“ i „Nije bitno u kojoj kafani sediš, već ko sedi za tvojim stolom.“
About Author
