PETI, JUBILARNI FESTIVAL TRAMINCA U ILOKU

Ilok, to dunavsko kraljevstvo vina i starina ponovno je, po peti puta bilo domaćin festivala traminca koji se ove godine održao 09. i 10. lipnja. Ovaj festival pratim od samih početaka, tj. od prvog izdanja 2019. godine i dosad sam propustio (iz opravdanih razloga) samo jedno, prošlogodišnje izdanje. Osobno, to mi je jedan od najdražih specijaliziranih vinskih festivala.

Ovom festivalu niti korona nije mogla učiniti nažao. Za razliku od brojnih drugih vinskih manifestacija niti jedne godine nije bio odgođen jer je njegov timing uvijek padao u vrijeme popuštanja epidemioloških mjera. Korona je utjecala samo na to da pojedini gosti (poput primjerice Juliena Trimbacha) ne budu prisutni uživo (iako su već imali plaćenu avio kartu), ali organizatori su taj problem riješili jednostavnim povezivanjem putem video linka.

FINE DINING FUZIJA MEDITERANA I CRNE SLAVONSKE SVINJE

Nakon prošlogodišnje pauze ovo, peto izdanje traminca sam iščekivao s još više nestrpljenja znajući da  će ono što nas očekuje tamo biti fantastično. Kao i dosadašnjih godina sve je počelo sa gala večerom u petak za koju je ove godine bio zadužen chef Marko Đurašević. Rođen u Cetinju, diplomirao je kemijsku tehnologiju u Podgorici, a onda je počeo raditi u kuhinji i pritom prešao uistinu impresivan put od perača posuđa u hotelu Avala u Budvi do vrhunskih restorana u Francuskoj, Španjolskoj i SAD-u.

Nakon gotovo četvrt stoljeća svjetske karijere profesionalni put ga dovodi u Split gdje je kao executive chef u nekoliko restorana afirmirao fine dining fusion Azije i Mediterana. U Iloku je ta njegova fuzija obogaćena i utjecajem Panonije – slavonskom crnom svinjom. Naravno, svaki od šest sljedova koji su činili tu sjajnu večeru sljubljen je s po jednim iločkim tramincem.

Kao i uvijek do sada subota je bila rezervirana za radionice i poslijepodnevnu izložbu traminaca. Slijed od šest radionica započeo je u subotu u 10.00h, a organizator festivala Željko Garmaz istaknuo je odmah na početku: „Neke stvari ćemo uistinu imati super premijerno i ekskluzivno čime je festival traminca počašćen. Ja osobno smatram to velikom pobjedom kada dvije vinarije o kojima će se tek pričati u budućnosti odluče svoja vina prvi put uopće javnosti predstaviti na festivalu traminca.“

Prve dvije radionice održane su u hotelu Dunav, a potom su sudionici radionica turističkim vlakićem prevezeni do vinarije Kast koja je po prvi puta široj javnosti otvorila svoja vrata gdje su održane sljedeće dvije radionice. Zadnje dvije radionice su održane u novo obnovljenom starom podrumu Iločkih podruma d.d. Naglasak ovogodišnjih radionica je „gotovo u svim sadržajima  na vinarijama iz Iloka, što je i razumljivo, jer ruku na srce Ilok je jedina vinska sredina u Hrvatskoj u kojoj traminac u gotovo svakoj vinariji zauzima poseban status“ naglasio je Garmaz.

Kada sam iz smještaja hitao na jutarnje radionice primijetio sam šušur i užurbanost u vinariji Kast. U tijeku su bile završne pripreme na uređenju eksterijera prije prijema prvih gostiju, a plan da prošećem prije radionica starom gradskom jezgrom „pokvario“ je poziv domaćina da kušam stari vinjak Iločkih podruma iz prošlog tisućljeća, a potom i iločki vinjak iz vlastite, domaće radinosti. Nezahvalno je govoriti o tome koji je bolji, oba su bila izvrsna, a stara gradska jezgra može pričekati do kraja radionica. Dug je dan! Sve u svemu sjajni domaćini, a uzme li se u obzir da je prvi prizor nakon buđenja bio pogled na fruškogorske brežuljke prekrivene nasadima traminca dojam je još bolji.

LJUBAV SIRA I TRAMINCA

Prva radionica se odnosila na sljubljivanje tri vrste kozjih sireva sirane Perković iz Retkovaca sa tramincima iločke vinarije Papak. Mladen Papak, nekada direktor u Iločkim podrumima, a od 2014. vlasnik obiteljske vinarije u uvodu radionice istaknuo je nekoliko općih činjenica o vinskoj sorti traminac. „To je sorta koja je donesena iz Južnog Tirola u Ilok. Ovdje je pronašla izvanredne uvjete i postiže u pravilu puno bolju kvalitetu no u svojoj pradomovini. To je zbog ovdašnjih pedo – klimatskih uvjeta koji izvanredno pogoduju ovoj sorti. To je i zbog tradicije i tehnologija koje su se primjenjivale u Iločkim podrumima dok je bio onaj bivši sustav, a sada se to primjenjuje i u brojnim privatnim vinarijama.

Traminac je sorta koja ima iznimno, iznimno visoki potencijal. U Iločkim podrumima smo svojevremeno radili sedam vrsta traminaca, a danas u moj privatnoj vinariji imam tri vrste traminca, a uskoro će u ponudi biti i četvrti. Traminac je sorta koja nakuplja jako puno šećera, a ima niske kiseline. To u pravilu znači da traminci uvijek imaju malo povišene alkohole. Stvar je do vinara kako će to kontrolirati, hoće li uspjeti ili neće da ne odu previše visoko. Ti visoki alkoholi i niske kiseline kod traminca i kad je on suh daju jedan dojam sladunjavosti.

On je zlatno žute, a ne zeleno žute boje jer njegovo grožđe ima crvenu ili ružičastu pokožicu. U maceraciji ekstrahiramo jaku puno aromatskih komponenti koje su bitne za traminac, a uz to se ekstrahira i nešto od te ružičaste boje pa zbog toga vino dobiva zlatno žutu boju. Što je traminac stariji to je to više izraženo, pa boja teži ka jantarnoj. U mirisu traminca prisutne su dominantno cvjetne note, a kod zrelih traminaca možemo osjetiti i miris starih ruža. Kad duže odležavaju dobijemo to jedno vrlo kompleksno strukturno, snažno, ozbiljno vino“ zaključio je Mladen Papak ovaj stručan i minuciozan uvod u svijet traminca i potom predstavio prvi od tri njegova traminca koja smo kušali uz kozje sireve sirane Perković.

„Prvi traminac koji ćemo kušati je berba 2020., to je jedan redoviti traminac, linija Radosh. Radoš je položaj na kojem se nalazi naša vinarija i naši vinogradi. Po tom položaju smo i nazvali našu liniju vrhunskih vina Radoš. Ovaj traminac ćemo kombinirati sa klasičnim kozjim sirom. Traminac je inače vrlo zahtjevan kao sorta i kao vino i vrlo ga je teško kombinirati, sljubljivati sa hranom. I inače se takav traminac služi uz sireve i primjerice guščje paštete. To bi bilo kao neko predjelo, ali ne treba traminac percipirati kao sortu koja se služi samo uz predjela ili pak deserte. Jako je bitno ovo vino ili ovakav stil vina pokušati iskombinirati sa nekim glavnim jelom. Svojevremeno je na Principovcu jedan zagrebački kuhar sljubio ovakav traminac sa srnećim odreskom u preljevu od brusnice. To je perfektna kombinacija, ali Vam to gotovo nitko neće preporučiti. Mi proizvođači stoga moramo educirati ugostitelje, a oni potom konobare.“

O siru koji se sljubio sa Tramincem Radosh 2020. je pak govorio Ivan Perković koji zajedno sa bratom skrbi o osamdesetak koza: „To je klasični sir, obični kuhani, rađen po recepturi naših baka. Mi smo tu ne kemijom, već tehnikom uspjeli dobiti dulji rok trajanja u odnosu na ostale proizvođače. Njima je rok trajanja nekih 30-40, a naš rok trajanja je 120 dana. Naš sir je jako dobar za Vas kupce, a loš za nas kao proizvođača i onoga tko ga distribuira. Zašto? Taj sir mora biti strogo čuvan u hladnom lancu.“

Ivan naglašava da su imali određenih primjedbi kada su ušli u veliki trgovački lanac da se sir napuhao, ali ističe da se nije napuhao sam sir, već njegovo pakiranje. Sir mora biti čuvan na temperaturi do maksimalno osam stupnjeva celzija, a njegova preporuka je da se čuva na temperaturi od 4-5 °C. „Blažeg je okusa, blažeg je mirisa od onog sira posluženog na temperaturi od 14 stupnjeva. Naš sir bogat je proteinima, bjelančevinama, kalcijem. Blaži je od ostalih sireva.

To smo dobili na način da smo promijenili onaj staroverski način držanja koza i ishrane. Čišćenje staje i njenu dezinfekciju radimo redovito. U ishrani koristimo briketiranu hranu, koncentrirani dio, ali u tome se nalaze naše žitarice, naše uljarice koje smo sami proizveli (na 17 ha zemlje). Njih šaljemo u Austriju gdje se prerađuju, briketiraju i potom vraćaju kod nas. Sijeno smo izbacili iz hranidbe koza i uveli sjenažu. A ako ja osobno nisam spreman probati tu sjenažu neće je konzumirati niti životinja. Samim time smo izbjegli antibiotike i hormone. Cilj nam je zdrava koza, a kada imamo zdravo kozu dobili smo zdravo mlijeko, a u konačnici i zdrav i kvalitetan sir.“

Nakon bazičnog kozjeg sira idući je bio sa vlascem. „Vlasac je biljka iz roda lukovica, blagog okusa sličnog bijelom luku. Sir upotpunjuje na način da mu daje još jednu dodatnu svježinu.“

Treća vrsta sira kojeg imaju u ponudi je dimljeni kozji sir, a Ivan naglašava da nije riječ o klasičnom dimljenom siru već oni dim prave. Na koji način? „Ložimo drva (jasen), dim prolazi kroz saće i ukapljuje se.  To nije kemija, to je ukapljeni dim. Naš sir se potom umače u tu otopinu i stavlja se u posebnu komoru gdje još odrađuje zrenje nekih 10-15 dana. Svaki sir kod nas je rukom rađen, mala smo proizvodnja, nismo industrija. Tijekom HACCP usklađivanja bilo je govora da bismo trebali vakumirati sedmi dan, ali to tako kod nas ne ide. Nekad to možemo već šesti dan, a nekad je potrebno pričekati i deveti.“

Na pitanje o kanalima distribucije Ivan odgovara: „Do prošle godine je bilo svakako, i restorani i hoteli i tržnice, sajmovi. Prošle godine smo se prijavili na projekt Startaj Hrvatska i prošli. Intespar sada otkupljuje 90% naše proizvodnje i ono što je najvažnije postali smo dostupni diljem cijele Hrvatske.“

O vinima koja su se sljubljivala sa sirem s vlascem i dimljenim sirom Mladen Papak je rekao: „Traminac Rosamal iz 2015. godine spada u suhe tramince. Pet godina je odležavao u podrumu i sad je već nekih tri godine u boci. Ovo vino iz godine u godinu napreduje. U ovom vinu se više ne osjete one primarne sortne arome traminca, nego osjetite zrele note, osjetite već one blago tercijarne note, note starenja što mu daje jednu posebnu draž i vrijednost.“

Valja napomenuti i da je ovaj traminac na ocjenjivanju traminaca koje je održano kao uvertira u treće izdanje festivala traminca 2021. godine proglašen šampionom suhih traminaca osvojivši 95,3 boda. Na tom ocjenjivanju je dodijeljeno sedam velikih zlatnih medalja, a od toga broja vinarija Papak je dobila čak dvije; za traminac Rosamal i za traminac ledeno vino iz 2016. godine koje je na prvoj radionici ovogodišnjeg festivala traminca bilo sljubljivano sa dimljenim sirom sirane Perković iz Retkovaca.

O tome koliko je zadovoljan sa svojom ledenom berbom iz 2016. Mladen Papak rekao je sljedeće: „radi se o predikatnom vinu, to je najviša kategorija unutar skupine predikatnih vina koja broji pet kategorija; kasna berba, izborna berba, izborna berba bobica, izborna berba prosušenih bobica i na kraju ledena berba. Svaka ova kategorija se bere kasnije od prethodne i svaka ima više šećera od prethodne. Jednino ledena berba ne mora imati više šećera od prethodne, ali mora zadovoljiti jedan drugi uvjet – grožđe u trenutku berbe i prerade mora biti u smrznutom stanju.

Ovaj traminac ima 10% alkohola i 180 grama ostatka šećera. Grožđe tako kasno brano nakupi toliko šećera da kvasac ne može sav taj šećer pretvoriti u alkohol. Kod ledene berbe imamo još jednu otegotnu okolnost za kvasac. Hladno je vrijeme i u takvim uvjetima kvasac teško funkcionira. Teško se pokreće fermentacija, a kada se pokrene traje po 6-9 mjeseci. Grožđe za ovaj traminac je brano 7. siječnja 2017. godine na minus 14 stupnjeva.

Podrazumijeva se da temperatura ispod ništice mora biti sedam ili više stupnjeva. Imamo sve blaže zime i sve su rjeđe zime sa tako niskim temperaturama. Uvjete za sljedeću ledenu berbu smo imali tek 2021. godine. Ta ledena berba još nije na tržištu, još nije ni u bocama, a grožđe smo brali 25. siječnja na minus devet stupnjeva. Ovaj traminac je već nekoliko puta bio šampion na nekoliko različitih ocjenjivanja, a što je stariji, zreliji to je još bolji. Cijena ovog traminca je 55 € za buteljicu od 0,375 l.

Uvažavajući sve i ne podcjenjujući nikoga moram naglasiti da su to vina koja ne mogu baš svi proizvesti, a kad ih proizvedu onda takva vina primarno služe za promociju vinarije, za promociju vinske destinacije. Kod ovog vina nema maceracije. Grožđe od ledene berbe je osušeno, u njemu nema mošta. Ostavili smo hektar nasada traminca za ledenu berbu. Mogli smo dobiti od tog hektara 5000 litara vina, a na kraju smo dobili 250 l ledene berbe.

U redovitim berbama kada grožđe prešamo mošt teče, u ledenoj berbi on kaplje. Riječ je o visoko koncentriranom moštu, sa visokom koncentracijom šećera, minerala, kiselina. Ja kažem da to i nije mošt, to je čisti nektar! Predikatna vina u svom aromatskom profilu moraju imati i tzv. bortritis ton ili predikatnu notu. Ako to izostane takvo vino nakon što ga pošaljemo na zavod neće dobiti dozvolu da se deklarira kao predikatno vino. Taj bortritis ton dolazi od gljivice bortrytis cinerea koja napada grožđe u jesen. Ta gljivica je napala bobicu, hifama perforirala kožicu bobice i uginula jer su već došla hladnija vremena.

Perforacije na kožici bobice ostaju. Razina šećera se povećava jer se kroz te perforacije gubi voda iz mošta. U moštu ima preko 50% vode koja se putem korijena crpi iz tla. Kroz perforacije voda hlapi i na uštrb izgubljene vode se povećava koncentracija šećera, kiselina i minerala. Kod ledene berbe i ono malo vode što je ostalo se smrzne.“

IZ KUTJEVAČKOG ARHIVA

Drugu po redu radionicu je uz moderiranje Željka Garmaza vodio vinar Ante Miličević, Požežanin sa vinogradom u Hrnjevcu kod Kutjeva. Gospodin Miličević je bio i apsolutni pobjednik na već spomenutom ocjenjivanju traminaca 2021. godine sa svojom izbornom berbom prosušenih bobica traminca iz 2013. godine. Na ovo izdanje festivala traminca sa sobom je donio arhivski traminac Kutjeva d.d. iz 1991. godine.

„Lijepo je kada imamo mogućnost vinskim vremeplovom dosegnuti u neka stara vremena, a Slavoniji je nažalost, jedinoj u Hrvatskoj to u mogućnosti. Jedino u Slavoniji, u tih nekoliko velikih vinarija postoje bogati vinski arhivi u kojima se može ići unatrag sve do 1947. godine sa određenim vinima. Prije nekoliko godina imali smo spektakularno otvaranje šest butelja iz ’47 godine. To je onaj čuveni traminac za kojeg se priča da je bilo službeno vino na krunidbi britanske kraljice Elizabete. Ono što je posebno zanimljivo jest činjenica je to vino bilo u izuzetno dobrom stanju kada smo ga otvarali. Otvarali smo na ovom festivalu prije četiri godine i arhiv Ptujske kleti, prošle godine smo posezali za arhivom vinarije Kutjevo, a to činimo i ove godine. Glavni enolog i direktor vinarije Kutjevo Ivan Marinclin, koji je nažalost opravdano odsutan zamolio je legendu Kutjeva da nam predstavi to vino“, naglasio je u uvodu Željko Garmaz.

„Zamoljen sam, a u isto vrijeme i počašćen da Vam predstavim traminac proizveden u Kutjevu 1991. godine potpisan rukom tadašnjeg enologa, a moga velikoga prijatelja Vlade Krauthakera. Ovaj traminac ima 11,6% alkohola, 5,6 g kiseline i 20g ostatka šećera i dolazi sa položaja Hrnjevac na skoro 400 metara nadmorske visine. Riječ je o južnoj ekspoziciji Krndije. U ovom vinu više nema primarnih aroma, namjera proizvođača je bila stvoriti vina za vječnost. Ja Vam želim da što češće pijete ovakva vina, jer svi zajedno nemamo toliko vremena da bismo pili loša vina“ istaknuo je gospodin Miličević zasluživši aplauz okupljenih, a na to se nadovezao Mladen Papak rekavši da se u njegovu Rosamal tramincu tek naziru tercijarne arome, a u ovom kutjevačkom tramincu su 100% tercijarne note koje dolaze starenjem, naglasivši da je traminac sorta koja voli godine, koja voli vrijeme. Kad mu date vremena onda on daje svoj maksimum.

KAST

Nakon prvog seta radionica sjeli smo u turistički vlakić i zaputili se ka iločkoj vinariji Kast koja je svoje ime dobila po prvim slovima vinara, brata i sestre Katarine i Stjepana Kovčalije. O njima je prvi pisao prije mjesec dana veliki vinski znalac Saša Špiranec naglasivši u svome tekstu da je obitelj Kovčalija sagradila „impresivnu butiknu vinariju po najvišim standardima moderne tehnologije.“

Stjepan Kovčalija pozvao je sve prisutne da s čašom njihove graševine krenu u obilazak vinarije, a ono što smo imali priliku vidjeti je bilo uistinu impresivno, a posebice betonska jaja za završnu fermentaciju zapremnine 600 litara. Za razliku od drugih posuda beton je porozan, zbog specifične mikro oksigenacije vino drugačije dozrijeva i dobiva neku dozu mineralnosti.

Prilikom obilaska Katarina Kovčalija je naglasila odabir imena vinarije predstavlja poruku kojom se nastavlja obiteljska tradicija bavljenja vinarstvom koja seže od djede Stipana koji je također u vrijeme našeg obilaska bio prisutan u vinariji. Istaknula je da je djed Stipan najstariji živući  i prvi nagrađivani vinar u Iloku. „Trećeg rujna 2021. godine sa ulaskom prvih radnika počeli su radovi na našoj vinariji, i sada 645 dana kasnije ste došli Vi, naši dragi gosti.“

Prisutnima se obratio i Mladen Dragojlović, „najveća enološka zvijezda na ovim prostorima“, kako ga je predstavio Željko Garmaz. Nedavno je vinariji Matijašević iz Orašca priskrbio dva zlata sa Decantera, prije toga je dobio zlato i za vinariju Matalj iz Negotina i brojne druge, a i potpisnik je vina Novaka Đokovića. Mladen Dragojlović je konzultant vinarije Kast, vinarije koja stremi najvećim visinama, koja je u startu predodređena da bude premium vinarija i koja neće raditi ustupke s prodajom vina na veliko i prodajom vina u rinfuzi.

 „Ja sam iz Novog Sada, sve oko Dunava mi je blisko, pa tako i Ilok. Zanat sam učio u Čileu i Italiji i potom se vratio i počeo raditi u našim krajevima. Sve te medalje i nagrade koje sam osvajao su me preporučile za ovu vinariju. Ja sam potpisnik i na neki način kreator ovih vina. Izazov je ogroman. Kada se spomene Ilok svi misle na graševinu i traminac, međutim ja nisam sve do danas bio zadovoljan kvalitetom ovdašnjih vina i smatrao sam, a to je bio izazov, da to može biti puno, puno bolje. Bilo mi je stoga drago kada sam se sreo sa Stjepanom i kada smo se dogovorili da surađujemo. Ideja jest bila da od svježe graševine napravimo nešto što nije jednostavno, nešto što je malo kompliciranije, malo ekstraktivnije, sa više karaktera.

Nadam se da smo uspjeli, truditi ćemo se da svake godine to bude bolje i bolje. Za to su nam potrebni vinogradi, dobro grožđe, ali i znanje i tehnologija. Imamo betonske cisterne, amfore, inox, bačve. Za mene kao enologa i nekoga tko kreira vina jest važno da u svakome trenutku imamo kontrolu temperature grožđa, mošta, fermentiranog vina i u konačnici gotovog proizvoda koji odležava.“

Nakon desetominutnog obilaska priču je nastavio Stjepan Kovčalija: „Htjeli smo visoku tehnološku opremljenost, tj. potpunu kontrolu procesa. Kada smo krenuli u tu vinsku priču gledali smo gdje se može napraviti razlika, što napraviti drugačije, kako malo odskočiti…

Ulaskom grožđa u vinariju kreće proces proizvodnje. Svo grožđe koje ulazi je ručno brano u male gajbice. Nakon završetka berbe prvo grožđe ide u hladnjaču. Kada dođe na temperaturu od 5 -7 stupnjeva ide u preradu. To činimo da bismo sačuvali aromatiku. Potom grožđe ide na ručnu selekciju. Svaka loša bobica se odvoji jer sva naša vina maceriraju. Tom maceracijom iz svake bobice, iz njene potkožice želimo izvući što više ekstrakta da vina budu punija i kompleksnija.“

Na Stjepanovu priču o tehnologiji nadovezala se sestra Katarina kratkom crticom iz povijesti: „Ovim projektom smo ujedno i obnovili vinsku baštinu Iloka. U 19. stoljeću u prostoru današnje vinarije Kast nalazila se prva iločka  vinska zadruga.“

Sam podrum ima dva tunela; jedan je star dvjestotinjak godina, a drugi je pedesetak godina mlađi. Nalaze se devet metara ispod zemlje, a temperatura je konstantna tijekom cijele godine i iznosi 15 stupnjeva celzijusa. Djed Stipan je bio vinar, a drugi djed Stjepana i Katarine Kovčalije je bio bačvar. Podrum vinarije Kast opremljen je francuskim bačvama od slavonskog hrasta, ali tu je i obnovljena bačva njihovog djeda od 4 tisuće litara koju su oni dali obnoviti. Prije toga je rastavljena, iznesena van, pa renovirana i potom ponovno u dijelovima unesena u podrum i sastavljena.

Kušali smo njihovu graševinu, pa traminac, a chardonnay još leži u bačvama na talogu i bit će tek za 2,3 mjeseca spreman za punjenje u bocu, a potom će još godinu dana odležavati u samoj boci prije puštanja u prodaju. Od crnih sorti imaju i frankovku koja još odležava koja će odležati još nekih šest mjeseci u barrique bačvama.

Nakon inox sale, sale sa bačvama  i sale s betonskim jajima pri završetku obilaska podruma vinarije Kast obišli smo i salu sa keramičkim amforama koja je oslikana antičkim motivima, kao hommage Rimljanima koji su vinogradarstvo donijeli u ove krajeve. Amfore su slične kao beton, samo još radikalnije, idealne za maceraciju kompleksnijih vina, naglasio je Stjepan istaknuvši da je i njihova graševina koju smo u tom trenutku pili prošla put od inoxa, drveta, betona pa sve do amfora. S tim načinom odležavanja dobiva se kompleksnost, a u isto vrijeme čuva i svježina.

KNEBU – HIGH ALTITUDE WINE

Vinariju Knebu predstavili su vlasnik Ivica Dilber i enolog Josip Martinović, dugogodišnji prvi čovjek vinske struke u podrumu Andrija. Bila je riječ o prvom javnom predstavljanju ove vinarije. U trenutku iločke promocije njihova vina još nisu bila u službenoj prodaji. Ime vinarije je signifikantno i ukazuje na to da se njihovi vinogradi nalaze na 900 – 965 metara nadmorske visine u hercegovačkom selu Eminovu kod Tomislavgrada, a to je jedna od najviših pozicija za uzgoj vinove loze u svijetu. Ilustracije radi najviši vinograd u Hrvatskoj, onaj vinarije Đuzel iznad Imotskog se nalazi na 700 metara nadmorske visine.

„Specifičan prostor Duvanjskog polja savršeno oslikava temeljnu priču koja je nadahnula nastanak vinarije. Stremljenje prema gore, upiranje i uzdizanje krajolika, rast loze i sazrijevanje čovjeka simbolički predstavljaju put prema nečem višem – put k nebu. Dramatični vremenski ekstremi na visokim nadmorskim visinama izazivaju iznenadne i snažne reakcije u našem vinogradu, oslobađajući energiju koja pršti nabojem. Topli dani i izrazito hladne noći, intenzivno UV zračenje i jaki vjetrovi stvaraju neobično jake arome grožđa“, stoji u brošuri kojom promoviraju svoja vina.

Na pitanje otkud ideja za vinograd na tolikoj nadmorskoj visini gospodin Dilber je rekao: „Vina oduvijek volim, to je moja strast i ljubav, ali glavni inicijator i pokretač te ideje je moj prijatelj iz Tomislavgrada koji je sa puno entuzijazma posadio jedan probni vinograd  vidjevši prethodno da Švicarci gaje vinovu lozu u Alpama i došao do zaključka da stoga ona može uspijevati  i na duvanjskim nadmorskim visinama. S vremenom se pokazalo da su neke sorte sasvim pogodne za takav terroir, i da daju ne dobre nego odlične rezultate.“

Od njihovih vina kušali smo white cuvée 2022, rosé 2022, sauvignon blanc 2021 i  traminac 2021.

White cuvée sastoji se od 68% chardonnaya, 16 % traminca i 16% sauvignon blanca. Prinos je reduciran do 1 kg/trsu, a grožđe za ovo vino je brano 18. listopada prošle godine. Chardonnay iz ove kupaže vinificiran je petosatnom kriomaceracijom i fermentacijom u inoxu, a potom je sazrijevao na finom talogu četiri mjeseca. Traminac i sauvignon blanc vinificirani su kriomaceracijom u inoxu. Fermentacija i malolaktička fermentacija obavljena je u drvenim bačvama zapremnine 500 l od francuskog i slavonskog hrasta metodom SurLie, a potom je uslijedilo petomjesečno školovanje na finom talogu uz miješanje. Punjenje je obavljeno 14. 04. 2023. godine. Sadržaj alkohola je 14.42 %, ukupna kiselina 6.82 g/l, ekstrakt bez šećera 22,2 g/l, a neprovreli šećeri iznose 7.7 g/l. Vinske boce od 0.75 i 1.5l su zatvorene prirodnim pluto čepom MaSilva Flor, OneByOne.

Na nedavnom slijepom kušanju bijelih kupaža koje je organizirao sommelier Darko Lugarić ovo je vino je bilo proglašeno najboljom bijelom kupažom, a prisutni nisu niti znali da vinarija Knebu postoji.

Knebu rosé napravljen je od sorte pinot noir koja je uzgajana na 900 – 930 metara nadmorske visine na smeđem euteričnom vapnenačkom tlu. Kriomaceracija je trajala 2 sata u inoxu. Nakon gravitacijske sedimentacije fermentacija i malolaktička fermentacija obavljena je 50 % u bačvama od slavonskog hrasta zapremnine 500l, a 50% u inoxu. Ovo vino je potom školovano na finom talogu 5 mjeseci. Sadrži 12.61% alkohola, 6.82 g/l ukupnih kiselina, 22.3 g/l ekstrakta bez šećera i 8.3 g/l neprovrelog šećera.

Sauvignon blanc bran je 26. 10. 2021. Što se njegove vinifikacije tiče kriomaceracija je trajala 14 sati u inoxu, fermentacija i malolaktička fermentacija obavljena je u drvenim bačvama od slavonskog i francuskog hrasta. Napravljen je metodom SurLie, šestomjesečnim školovanjem na finom talogu uz mješanje. Odležao je 15 mjeseci u drvenim bačvama. Sadrži 13.37% alkohola, 6.63 g/l ukupnih kiselina, 22.0 g/l ekstrakta bez šećera i 4.7 g/l neprovrelog šećera.

Istom metodom vinifikacije nastao je i njihov traminac, samo s tom razlikom da kriomaceracija nije trajala 14, već 10 sati. Grožđe je brano 27.10. 2021., a to vino sadrži 13.82 % alkohola, 6.07 g/l ukupnih kiselina, 20.5 g/l ekstrakta bez šećera i 4.8 g/l neprovrelih šećera.

Grožđe za svoja vina uzgajaju isključivo na organski način s ciljem da dobiju što veću kvalitetu vina. Vinograd je zaštićen od bolesti zahvaljujući visokoj nadmorskoj visini i konstantnom povjetarcu stoga nemaju potrebe za agresivnim zaštitnim sredstvima.

VERTIKALA PRINCIPOVCA

Nakon dvije radionice u vinariji Kast ponovno smo sjeli u turistički vlakić i uputili se ka novom – starom podrumu Iločkih podruma. Prije dvije finalne radionice ukusno smo ručali, a prisutni su mogli kušati i njihov vinjak, te rakiju od traminca nazvanu prikladno Traminka. Principovac je vinogradarski položaj i flagship linija traminca Iločkih podruma, a prezentacija njegove vertikale održana je u prostoru za prezentacije u dijelu podruma koji će službeno biti otvoren za nekih mjesec dana. Nakon Kasta i Knebu još jedna predpremijera koju nam je dogovorio/omogućio Željko Garmaz. Kušali smo berbe 2020., 2013., 2011. i 2008. godine. Riječ je o vinima redovne berbe, a ne o arhivskim vinima.

LJUBAV TRAMINCA I ČOKOLADE

Nakon jutarnjeg sljubljivanja traminaca sa kozjim sirevima čime su i započele radionice u sklopu ovogodišnjeg festivala traminca one su zaključene poslijepodnevnim sljubljivanjem traminaca i čokolada. Traminci Hrvoja Markovinovića iz Iloka su bili sljubljivani sa uradcima artisan čokolaterije Taman iza koje stoji „pakračko – splitska koalicija ujedinjena u Zagrebu“, a koju čine Sanja Vladović i Stiv Kahlina/El Bahattee.

Kako je Željko Garmaz naglasio oni su prije nekoliko godina krenuli „u tu slatku pustolovinu proizvodnje i zaluđenosti čokoladama. Nema u Hrvatskoj puno proizvođača čokolada koji to rade na njihov način i zato su oni u Hrvatskim i širim okvirima posebni. Drago mi je da mi uopće imamo takve proizvođače. Iako svi kažu da je traminac sorta koja je idealna za sljubljivanje sa slatkišima iskustvo njih dvoje koji su alkemičarski mozgali danima i tjednima koje praline i s kojim dodacima proizvesti, a da se fino upare i sljube sa svakim od četiri traminca koji slijede govori upravo suprotno. Traminac je najgori mogući uparivač sa čokoladom“ zaključio je Garmaz i prepustio Sanji i Stivu da pokušaju dokazati suprotno.

U uvodnom dijeli Sanja je naglasila da njihova čokoladna priča traje od 2015., da je završila tečaj za kušača čokolada, a Stiv za čokolatijera. S vremenom su postali „chocolate makeri“, čokoladu proizvode iz samog zrna kakaovca vrhunskog i kontroliranog podrijetla. U procesu proizvodnje žele zadržati karakter tog terroira s kojeg je određeni kakaovac potekao. U procesu pripreme za ovu radionicu prvo su se upoznali sa vinima Hrvoja Markovinovića, a tek potom su počeli osmišljavati praline koje će se sljubljivati s njima.

Hrvoje Markovinović naglasio je da je njegova vinarija Vinar mala vinarija s dugom obiteljskom tradicijom. Rade tradicionalna vina, bez kontrolirane fermentacije, u drvenim bačvama. Njihov podrum je ukopan u brijeg i kako  u šali kaže jedini podrum u Iloku na kojeg se mora popeti. Teži tome da njihovo vino bude što prirodnije.

Prvo posluženo vino je bio traminac redovne berbe iz 2017. godine, suho vino sa preko 15% alkohola, fermentirano, dozrijevano i njegovano u drvenoj bačvi. Uz ovo vino kušali smo bijelu pralinu. Ostala tri vina koja su nam bila poslužena su bile predikatne berbe, a nezahvalan zadatak sljubljivanja vina sa slasticama čokolaterija Artisan obavila je više nego uspješno.

Nakon kraja radionica i jednosatne stanke uslijedila je izložba traminaca kod hotela Dunav koja je bila otvorena za široku javnost. Taj dio sam propustio jer mi je bilo sasvim dovoljno vina za jedan dan, a i čekala me promocija nove osječke craft pivovare i Aljmaška ribarska noć na pola puta između Iloka i Osijeka. Napravio sam ono što sam propustio ujutro – prošetao se starom gradskom jezgrom, pa se potom kolopletom stepenica spustio prema putu koji vozi za hotel Dunav, propustivši posljednju vožnju vlakićem i potom se okupao u Dunavu i poslije toga zadovoljan, ispunjen i sretan krenuo sa najistočnije točke Lijepe Naše ka zapadu.

I što na kraju reći nego da je ovo (kao sva prethodna na kojima sam sudjelovao) izdanje festivala traminca bilo odlično. Hvala Željku Garmazu na organizaciji i vidimo se dogodine. Jer traminac je naš ljubimac!

About Author