ĐAKOVO CRAFT BEER FEST, ČETVRTO IZDANJE
Prvog rujanskog vikenda Đakovo je po četvrti puta bilo domaćin craft beer festa i bilo je sjajno. Kao i uvijek…
Lijepo je doći u Đakovo. Taj slavonski gradić od dvadesetak tisuća duša i sa selima u okolici koja nerijetko imaju više od tisuću stanovnika nevjerojatno je vibrantan i živahan u što sam se i osobno uvjerio nakon što sam ostavio automobil kod apartmana Konjarik i pješice se zaputio prema Strossmayerovom parku gdje se Đakovo craft beer fest već tradicionalno održava. Od apartmana do parka nekih je kilometar udaljenosti ili desetak minuta hoda. Petak predvečer, a terase caffe barova, restorana i slastičarnica pune ljudi. Traži se mjesto više, a prometnice i staze vrve pješacima, biciklistima i automobilima.
Pomislih koliko ta scena odudara od uvriježene predodžbe o „opustjeloj, demografski poharanoj Slavoniji“. Put od apartmana vodi do kružnog toka uz koji se nalazi Crkva Svih svetih ili kako je lokalci zovu „mala crkva“ da bi se razlikovala od gigantske katedrale. Vrlo zanimljiv sakralni objekt, u biti bivša džamija preinačena u crkvu što se može i danas kristalno raspoznati po njenom kupolastom svodu.
Lijevo se skreće prema korzu na kraju kojega se nalazi gigantska katedrala, pa potom kod katedrale desno i evo Vas začas u Strossmajerovom parku. Odlično mjesto za craft beer festival, definitivno bolje od svakog gradskog asfalta. Drvene kućice pivara poslagane u krug, u sredini stolovi i bale sijena za sjesti, a sve okićeno lampicama i drugim prikladnim ukrasima.
Ovaj festival na jednom mjestu nudi presjek slavonske scene zanatskog piva; okupio je osam slavonskih pivovara, tu su bili osječki Mali div, vukovarski Walkow, slavonskobrodska Funky Brewery, našički Stric, pakračka Slavonica, kao domaćin lokalna pivovara Black Hat, a po prvi puta na ovom festivalu publici se predstavila županjska pivovara David & Golijat.
Na festivalu su sudjelovale i dvije pivovare iz središnje Hrvatske (Nova Runda i Primarius), a imao je i internacionalni karakter jer je na njemu svoj uratke predstavila i jedna pivovara iz Njemačke – Frau Gruber. Naravno nije izostalo niti dobre hrane, a niti dobre glazbe. Ida Prester i Lollobrigida održali su sjajan koncert. Priznajem da sam bio malo skeptičan oko toga kako će njihov electro pop zvučati uživo, ali zvučao je sjajno. Što se hrane tiče za to su bili zaduženi American Joy, Amore i domicilna srednja strukovna škola.
Doba korone je definitivno totalno poremetilo raspored pivskih happeninga u Slavoniji. Nestalo je Požeške krigle i slavonskobrodske Pijane čaplje, ali je i iznjedrilo neke nove evente koji iz godine u godinu rastu poput ovog đakovačkog festivala craft piva. Korone na sreću više nema, tu je zato CjePivo (placebo lager) zagrebačke pivovare Primarius koje su pivopije (na dobrovoljnoj bazi) mogli koristiti i na ovogodišnjem festivalu ili kako je to Primarius sročio: „Oj viruše, traumo ere naše, shvati da nam to uopće ne paše! Al’ rješenje ovakvo očekivao nisi… Terapiji zato prepuštamo mjesto – cjepivom grlo ispirati često!“ U svakom zlu neko dobro, pa je tako za vrijeme korone i začeta pivovara David & Golijat.
Budući da sam sa domicilnom craft beer scenom prilično familijaran pažnju mi je odmah privukla rookie pivovara David & Golijat. Predstavili su dva svoja stila piva: Graničarsko blond ale i Swamp session pale ale. Utisci su više nego dobri, a naravno da mi je profesionalna znatiželja nalagala da saznam nešto i o ljudima koji stoje iza te pivovare: „Naša pivska priča krenula je za vrijeme korone, tri prijatelja su se skupila i postavilo se pitanje što ćemo raditi? Jednoglasni odgovor je bio da ćemo kuhati pivo. Ja i još jedan kolega smo kuhali i prije. Prvo smo isprobavali na brewmasteru, šarži od 50 l. Krenuli smo raditi recept za ovo naše graničarsko pivo, naš prvi uradak. S vremenom smo ga usavršili i potom se nećkali hoćemo otvoriti pivovaru, nećemo otvoriti pivovaru… Na kraju smo ju kao što vidite otvorili i tako je sve krenulo. Ja sam i prije toga radio u županjskoj pivovari Hepburn kao brewer, a prvu šaržu kao homebrewer sam skuhao još 2016. godine. Osim ove dvije vrste piva koje točimo na festivalu još imamo i porter koji smo nazvali Čaruga“, govori nam suvlasnik pivovare Davor Glavak.
Osim u njihovom blond aleu ovaj festival bio je prilika i da se uživa u amber aleu pod imenom Munja đakovačke pivovare Black hat čija je vlasnica Senka Presečan Matijaković. Ovo pivo je posebno napravljeno za kup natjecanje u veslanju neretvanskih lađa koje je održano 24. lipnja na jezeru Borovik koje se nalazi dvadesetak kilometara zapadno od Đakova. U kolaboraciji sa zabočkom Novom rundom njena pivovara po drugi puta je napravili i festivalsko pivo nazvano „Spakovo“, što se naravno rimuje sa Đakovo, a još na pretprošlogodišnjem festivalu bila je omiljena rima i poštapalica Miroslava Šuvaka iz Nove runde. I eto iz zezancije jednog vrhunskog piva koje je bilo dostupno u draught i can varijanti. Spakovo je prvu puta bilo predstavljeno prošle godine, a ove godine Spakovo 2. Riječ je o pivu pale ale stila sa 5.4% alkohola.
Osim što na ovom festivalu pivari prodaju svoja piva, oni se i međusobno druže i razmjenjuju iskustva, pa me stoga ta atmosfera i interakcija neodoljivo podsjeća na daruvarski Dan nezavisnosti. U pauzi između prvog i drugog dana festivala, u subotu prijepodne svi sudionici su se okupili u caffe baru Larrisa koji se nalazi na početku korza, a zatim prošetali do katedrale i sjeli u oldtimere i njima se odvezli do petnaestak kilometara udaljene Trnave i zajedno posjetili vinariju Apostol.
Dva kontrasta u jednom; pivari u posjeti vinariji i brdska vožnja po Krndiji u navodno „ravnoj Slavoniji“. U pauzi između dva naporna festivalska radna dana i pivari su definitivno zaslužili malo odmora. A u Apostolu prava dobrodošlica; od raznih domaćih žestica u rasponu od ljutih rakija do slatkog kruškovca do suhomesnatih delicija i naravno pregršt vina. Oni su jedan od rijetkih vinarija koji u ponudi ima vrlo zahtjevnu sortu Silvanac zeleni, imaju i sjajan pjenušac, a posebno me oduševio njihov macerirani chardonnay koji je napravljen u limitiranoj seriji od 500 boca, a cijena mu je upravo simbolična – 10 eura.
Poslije vinarije, a prije otvaranja festivala još i ručak u restoranu Lipizzano kojeg sam posjetio još prije tri godine pri boravku na prvom đakovačkom craft beer festu. Tri godine je prošlo, ništa se nije promijenilo; i nadalje je riječ o skladu kvalitete i obilja. Zbog gustog rasporeda i obveze da posjetim i državno prvenstvo u kuhanju fiš paprikaša nevoljko propuštam drugi dan festivala, ali…. vidimo se dogodine. Đakovački craft beer fest event je koji je naprosto šteta propustiti.
About Author
