VESZPRÉM – BALATON, TRODNEVNA HEDONISTIČKA SINESTEZIJA U EPK 2023.

Ove godine mađarski Veszprém zajedno sa okolicom jedna je od tri europske prijestolnice kulture. Kako su iskoristili ovu prestižnu titulu (VEB 2023  ECoC – Veszprém Balaton European Capital of Culture)  da bi nivo kvalitete života podigli na viši nivo, što se događa u gradu, te što će se događati u bliskoj budućnosti pročitajte u nastavku teksta…

Ideja o institucionalnom povezivanju europskih država krenula je vođena prvenstveno ekonomskim pitanjima, pa je tako 1957. godine osnovana Europska ekonomska zajednica, koja je kasnije evoluirala u Europsku uniju. Na inicijativu ministara kulture Francuske i Grčke 1985. godine pokrenuta je inicijativa Europske prijestolnice kulture. Mnogi će reći da je zapravo kultura ishodište zajedničkog nadnacionalnog europskog identiteta. U prilog tome govori i činjenica da je vizualni identitet valute euro temelji na temi „razdoblja i stilovi“; radi se o arhitektonskim stilovima karakterističnim za neko razdoblje a koji se mogu pronaći u velikoj većini europskih zemalja poput klasike, romanike, gotike, itd.

Za 2023. godinu kao europske prijestolnice kulture odabrani su Eleusis u Grčkoj, Temišvar u Rumunskoj i Veszprém, točnije Veszprém sa Balatonom u Mađarskoj. Sam grad ne nalazi se na samoj obali znamenitog jezera već nekih petnaestak kilometara sjeverno, a integriranje u turističkom smislu izrazito propulzivne balatonske regije u kandidaturu za EPK omogućilo im je u konačnici da pobijede znatno veće protukandidate na nacionalnoj razini poput Györa koji broji 130 ili Debrecena koji ima preko 200 tisuća stanovnika.

Usporedbe radi, sam Veszprém ima šezdesetak tisuća stanovnika. U konačnici čast da budu dio Europske prijestolnice kulture Veszprém je podijelio sa još 116 gradova i sela diljem regije Bakony – Balaton.  Veliko svečano otvorenje je upriličeno 21. siječnja i to je bio tek prvi od 3000 različitih programa u sklopu EPK koje se ove godine odvijaju u gradu i okolici.

Iznimno me obradovao poziv da budem dio međunarodne novinarsko – bloggerske ekipe koja je okupila medijske djelatnike iz Austrije, Češke, Hrvatske, Njemačke Rumunjske Slovačke, Slovenije i Srbije za koju su domaćini od 08.-10. rujna organizirali Press study tourtijekom kojeg smo uživali u programskim sadržajima u okviru obilježavanja EPK, te obilazili i brojne zanimljive destinacije u okolici.

Od graničnog prijelaza Barcs do mjesta Csopak manje je od 200 kilometara. Odlučili smo se na rutu koja preko mjesta Balatonszentgyörgy i Keszthely ide sjevernom stranom jezera Balaton s ciljem da tijekom našeg road tripa, uključujući dolazak i odlazak obiđemo što više balatonske rivijere, pa smo se tako pri dolasku nekih osamdesetak kilometara vozili uz samo jezero koje se iz daljine doima poput mora – pravi podsjetnik na iščezlo Panonsko more.

Osim lijepih vizura samog jezera vozeći se uz Balaton mora se  primijetiti i iznimno dobra biciklistička infrastruktura, kao i brojni cikloturisti koji ju koriste. Dio programa VEB2023 ECoC jest i projekt Balatorium; multidisciplinarni znanstveno – umjetnički projekt koji se bavi najbitnijim pitanjima vezanim uz jezero Balaton imajući u vidu činjenicu da posljednjih godina Balaton posjećuje sve više turista što je rezultiralo povećanim okolišnim pritiskom na domicilno stanovništvo, prirodna blaga i ekosustav. Cijelo područje je izrazito urbanizirano, sa svom potrebnom infrastrukturom za prihvat turista. Nema tu baš nekih divljih dijelova do kojih se može probiti recimo biciklima i na kojima možete uživati u „privatnoj plaži“ kao što recimo to postoji kod nas na rijeci Dravi, u dijelu „Europske Amazone“ nizvodno od Legrada.

Sam Csopak u kojem smo bili smješteni mjesto je sa nekih 2000 stanovnika sa brojnim smještajnim kapacitetima i turističkim sadržajima, a nalazi se nekih petnaestak kilometara južno od Veszpréma. Samom činjenicom da su nas smjestili izvan grada domaćini su pokazali koliko su predani ideji da promoviraju i širu okolicu kao integralni dio ovogodišnje prijestolnice kulture. Mi smo bili  smješteni u Hotel Csopak ressort & lake sa četiri zvjezdice i bazenom u kojem smo se naravno odmah osvježili nakon puta, a prije odlaska u sam Veszprém.

Osim što nosi titulu ovogodišnje europske prijestolnice kulture Veszprém je 2019. godine ponio i titulu UNESCO grada glazbe zbog svoje desetljećima duge predanosti bogatom i raznovrsnom glazbenom znanju, svim vrstama glazbenog stvaralaštva i glazbene edukacije. Ove teme imaju prioritet i u cjelogodišnjem WEB2023 ECoC programu; tijekom gotovo svakog mjeseca u ovoj godini održava se jedan glazbeni festival sa različitom tematikom – od bluesa do crkvenih korala, pop i cahonne glazbe, preko street i klasične glazbe, jazza do glazbe karakteristične za Balkan. Upravo tijekom našeg boravka u Veszprému i okolici odvijao se Balkan: Most festival.

Cijela stara jezgra bila je u festivalskim vizualima, a na pozornici su tehničari izvodili završne radove dok smo hodali ka gradskoj vijećnici na trgu Óváros u kojoj nas je primio gradonačelnik Gyula Forga. Na istom trgu se nalazi i gotovo tri metra visoka skulptura zaštitnika grada Svetog Mihaela arkanđela koji poražava sotonu. Njen autor je skulptor István Madarassy, postavljena je 2017. godine i već je postala jedan od poznatijih simbola grada. Gradska vijećnica izvana je tipično zdanje za austrougarski period, ali unutra sve neodoljivo podsjeća na period socijalizma iliti njegove mađarske inačice popularno nazvane „gulaš komunizam“.

Mutno sjećanje na taj period mađarske povijesti, kada sam kao dijete sa roditeljima išao u prekogranični shopping priziva sivilo, materijalnu oskudicu, gomilu trabanata i policijskih doušnika na ulicama. Slika današnje Mađarske je potpuno drugačija, dijametralno suprotna. Tu preobrazbu iz uniformnog sivila u kreativno šarenilo zasigurno boosta i titula europske prijestolnice kulture. Dovoljno je sjetiti kako se glavni grad mađarske županije Baranja – Pečuh kao ružno pače preobrazio iz rudarskog grada u kulturni centar kada je 2010. godine ponio ovu prestižnu titulu obnovivši stare industrijske četvrti učiniviši ih kreativnim hubovima. I Veszprém je na konto prolaska ECoC kandidature pokrenuo brojne i opsežne programe obnove zapuštenih urbanih područja u što ćemo se osobno uvjeriti i kasnije tijekom njihovog obilaska.

Gradonačelnik nam se s razlogom pohvalio da je grad na kojem je čelu od strane državnog zavoda za statistiku svrstan u top 5 gradova u državi po kvaliteti življenja. U obzir su se uzimali ekonomski indikatori poput stope zaposlenosti, osobnom dohotku po glavi stanovnika, broju registriranih tvrtki, demografskoj strukturi i slično. Ambiciozni gradonačelnik istaknuo je da ima viziju Veszpréma svrstati u globalnu kategoriju gradova najpoželjnijih za život naglasivši da im u tom htijenju nesumnjivo pomaže i osvajanje titule europske prijestolnice kulture, a da osim ekonomskih indikatora oni posebno pažnju poklanjaju, (a u tome na nacionalnoj razini i prednjače) infrastrukturi, uslugama i socijalnoj koheziji. Kao da si je za cilj zadao da nadmaši jedinog dosadašnjeg gradonačelnika čiji portret krasi gradsku vijećnicu (Komjáthy László), a koji je na čelu grada proveo dugih 18 godina, od 1911. do 1929. godine u iznimno složenom i bolnom povijesnom periodu tranzicije iz nekadašnje višenacionalne, ugarske polovice K.uK. monarhije u današnju suvremenu Mađarsku.

Nakon ugodnog čavrljanja sa gradonačelnikom uz kavu i kolače uputili smo u razgledanje gradskih znamenitosti.  Kad smo već kod Ugarske čijim je dijelom i današnja (sjeverna) Hrvatska bila odmah smo naletjeli na spomen ploču izumitelju padobrana Faustu Vrančiću koji je dio svoga života proveo u Veszprému, kao i spomenu ploču Nikoli Zrinskom postavljenu na 450. obljetnicu opsade Sigeta od strane Turaka. Kasnije ćemo naletjeti i na spomen vesprimskog biskupa i hrvatskog bana Petra Berislavića (mađ. Beriszló) koji je odigrao ključnu ulogu u modernizaciji fortifikacija gradskog dvorca, a koji je pokopan upravo u vesprimskoj katedrali.

Putem smo saznali da je prva biskupija u Mađarskoj uspostavljena upravo u Veszprému, u kasnom desetom stoljeću. Kraljice Sarolt i Gizela – supruga mađarskog kralja Svetog Stjepana ondje su imale svoje sjedište, kasnije osnovale katedralu u kojoj su se devet stoljeća krunile mađarske kraljice pa je stoga Veszprém i prozvan „Gradom kraljica – Királynek városa“. Na ulazu u kompleks dvorca nalaze se Vrata heroja. Na prvi pogled čine se starom građevinom, ali ona su nastala tek 1939. godine, no izvrsno su se uklopila u ambijent; baš poput primjerice budimpeštanske Ribarske tvrđave koja se čini tako drevnom, a sagrađena je na početku dvadesetog stoljeća. Posjetili smo i audio vizualni centar Foton, a zatim se uputili u jednu nadasve zanimljivu avanturu. Obukli smo žute reflektirajuće prsluke i zaštitne kacige i posjetili izložbu „2023 ˃ Work in progress“. Ova izložba otvara horizonte vremena i daje nov perspektivu sjećanjima prošlosti.

Projekt obnove sakralnih znamenitosti unutar stare gradske jezgre Veszpremy Varhegy financijski potpomognut od strane vlade Mađarske pokrenut je 2021. godine, a planira se završiti 2025. godine. Radovi su sada na pola puta, a ova izložba nudi posjetiteljima pogled iza scene; uvid u ono što je napravljeno i ono što se tek treba napraviti. Začudno iskustvo u kojem se hodanje po građevinskim skelama i uvid u tek djelomično završene konzervatorske radove isprepliće sa skicama nekadašnjeg (i budućeg) izgleda. Na prvi pogled situacija se čini kao veliki hendikep za europsku prijestolnicu kulture jer radovi nisu dovršeni. Međutim ravnateljica muzeja Veronika Nagy smatra da su povijesne zgrade često puno zanimljivije u procesu istraživanja i obnove nego nakon kompletnog završetka renovacije. Ovakvim gradilištima je pristup inače zabranjen, a tijekom 2023. te barijere se mogu nadići.

Paralelno se obnavlja čak 18 objekata, a neki od njih su spomenik tisućgodišnje mađarske pripadnosti europskom kulturnom krugu. Nakon radova u tijeku posjetili smo i kuću Körmendy – dijacezanski muzej i centralnu građevinu izložbe „Work in progress 2023“. Foton, pak dovršen je i otvoren 6. lipnja ove godine. Riječ je o nominalno audio vizualnom centru, kulturnom i umjetničkom centru koji se prostire na 2500 kvadratnih metara prostora. Sam centar opasan je zidom – šetnicom s koje se pruža odličan pogled na grad, nekadašnje podgrađe.

Na putu od kuće Körmendy do restorana Fricska nailazimo na raskrižje gdje se spuštamo lijevo prema dolje, a u produžetku se nalazi put za romantično brdo/vidikovac zvano Benedek. Restoran Fricska oduševio nas je svojim delicijama, počevši od predjela za koje je poslužen carpaccio od soma, preko prsa sa roštilja angus goveda, do moderne interpretacije somloi slastice. Nakon kvalitetne, ali i iscrpne šetnje lijepo mjesto za odmoriti i napuniti se energijom za Balkan: Most glazbeni festival koji je u tri dana ponudio 30 živih svirki na tri različite bine.

Osim melodija ovaj festival je ponudio i trodnevni uvid u okuse, nasljeđe i prisutnost Balkana u popularnoj kulturi. Što se glazbenika tiče on je okupio umjetnike iz Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Kosova, Srbije, Rumunjske, Sjeverne Makedonije koji su za većinu posjetitelja festivala izvodili dosad nepoznate world music podžanrove od gypsy hopa do pagan folka preko albanske bunker lounge glazbe nudeći nepatvorenu balkansku atmosferu. Kako naglašava gradonačelnik Gyula Porga kroz programe Europske prijestolnice kulture cilj je prikazati sebi i svijetu vlastite mađarske i panonske tradicije a također i dovesti druge europske kulture u naš grad i regiju.

Na kulturalni način Balkan se na ovaj način uklapa u jedinstveni europski kulturni krajobraz čime se neutraliziraju pežorativne asocijacije koje ovaj pojam zna izazivati kao manje vrijedan i periferan u europskim okvirima, odnosno kao antipod i suštinska negacija europske kulture. Ovaj festival je svojevrsni interkulturalni most Europe prema Balkanu i zato je upravo i ponio ime Balkan: Most festival. Koncertni program je pratila i Most konferencija na kojoj nažalost zbog ograničenog vremena nismo sudjelovali, ali je dojmove s konferencije, a prije samog posjeta glazbenom dijelu programa podijelio glavni organizator koji nam se pridružio na večeri u restoranu Fricska.

Most konferencija okupila je preko 200 delegata koji su pristigli iz svih dijelova Europe. Živahni paneli i radionice zajedno sa pregršt mogućnosti za umrežavanje obilježili su ovu konferenciju. Riječ je o prvom, a ujedno (barem zasad) najvećem profesionalnom eventu  koji se tiče balkanske glazbene industrije i njenih veza s ostatkom Europe. Ovo je idealna prilika da glazba Balkana konačno izađe iz svojevrsnog geta i započne svoju ekspanziju širom Europe i svijeta, baš kao što je to nekoć učinio primjerice keltsko – irski folk.

Tijekom ugodne večere organizator nam je otkrio da je na paneli raspravljano i o odbacivanju stereotipova vezanih uz Balkan, mogućnostima pojedinih izvođača i glazbenih izvoznih predstavništava. Šaroliko društvo novinara/bloggera pristiglih iz zemalja srednje i jugoistočne Europe nasmijalo se slatko na različite predodžbe sudionika konferencija što to Balkan jest. Za Nijemce Balkan je već Austrija, za Austrijance Slovenija, za njih pak Hrvatska, a za Hrvate Srbija. Za Srbe pak Balkan je Bosna i Hercegovina koja se nalazi ne istočno, već zapadno od njih.

U geografskom smislu strogo gledano Balkan niti nije poluotok jer nema prevlaku koja ga odvaja od ostatka europskog kopna. Balkan se najčešće definira kao prostor južno od Kupe, Save i Dunava. Po toj definiciji sjeverni dio Hrvatske ne spada pod Balkan, za razliku od južnog. Na taj način se Hrvatska nalazi na sjecištu različitih kulturnih krugova – srednjoeuropskog, balkanskog i mediteranskog što je s obzirom na njenu veličinu već svojevrsni fenomen.

Treba naglasiti da programi WEB 2023. ECoC spajaju ne samo različite dijelove Europe, već i različite dijelove svijeta. Grad i okolica su bili oblijepljeni plakatima koji najavljuju četverodnevni eno gastro festival Balaton wine & gourmet koji osim mirisa i okusa Mađarske donosi i organoleptičke senzacije iz Francuske i Argentine. Taj festival se održava od 21. – 24. rujna i ako ste u prilici svakako bih Vam savjetovao da ga posjetite jer nudi obiteljske programe, besplatna kušanja, profesionalne radionice, master classove i vođena kušanja u prostoru nekadašnje isusovačke crkve, kao i ekskluzivne večere u izvedbi chefova nagrađenih Michelin zvjezdicama. Taj festival koji se odvija u okolici grada se vremenski preklapa sa kazališnim karnevalom na gradskim trgovima i ulicama i 1×1 Community and Comumunication festivalom namijenjenim prvenstveno mladima. Tjedan prije toga je Veszprém folk – festival koji kombinira mađarsku tradicionalnu glazbu sa world music izričajem. Ovo je samo djelić događanja, najaktualnijih pred nama.

Odlazimo do bine na trgu Óváros (oldtown stage), a ondje je u toku svirka francuskog banda La caravane passe. Za to vrijeme na Foton stageu nastupaju Linda Rukaj iz Albanije, a poslije nje Almir Mešković & Daniel Lazar duo iz BiH i Srbije. Na glavnom, Castle stageu na trgu Szentháromság nastupa Dubioz kolektiv. Balkanski melos pratila je i balkanska hrana u vidu pljeskavica, čevapčića s roštilja i slično. Kad se sve to izmiješalo u krcatoj staroj jezgri Veszpréma izazvalo je pravu sinesteziju osjeta. Prava eksplozija nesputane energije za sjajan završetak prvog dana našeg boravka u EPK 2023.

Početak subotnjeg dana rezerviran je za posjet mjestu Herend koje  se nalazi petnaestak kilometara zapadno od Veszpréma i poznat je diljem svijeta po svojoj čuvenoj tvornici porculana. Njihova priča započinje 1826. godine kada je Vince Stingl osnovao preteču današnje tvornice porculana Herend. 1839 godine vodstvo manufakture preuzima Mór Fischer, a upravo njegova skulptura se nalazi na ulazu u kompleks tvornice i muzeja. Pozdravio nas je CEO tvrtke Attila Simon spremno odgovarajući na sva naša pitanja, a poslije smo pogledali i 3D promo film u internom kinu, te promatrali proces izrade porculana po fazama. Tri četvrtine vlasničkog udjela ove tvrtke u rukama je managera i zaposlenika, a izvoze u 60 zemalja svijeta. S ponosom ističu da su najstarija, a ujedno i najveća i najprofitabilnija tvornica porculana na svijetu.

Sljedeća destinacija je Petrány pince & borterasz – vinarija s restoranom ispod čije se terase pružaju vinogradi sve do obala jezera Balaton gdje nas očekuje wine tasting, ručak i intervju sa vlasnikom. Petrány István otkriva nam kako je nekoć bio trgovac automobilima, a potom se bacio u vinarstvo. Ta njegova vinska priča je krenula spontano. Sa suprugom je često dolazio na vikendicu u Csopaku, a prije 23 godine vidjeli su tijekom jedne šetnje da se parcela na kojoj se danas nalaze vinarija i restoran prodaje. Gledajući zalazak sunca nad Balatonom došli su do zaključka da moraju kupiti taj plac. U isto vrijeme je otkrivao i zatomljenu obiteljsku tradiciju bavljenja vinarstvom. Supružnici su se preselili u Csopak i potom počeli baviti vinarstvom, krenuvši sa 1ha i postupno se šireći. Najzastupljenija je graševina, a nedavno su zasadili i nasade sorte malbec; koju osim njih u svome proizvodnom asortimanu ima samo još sedam vinarija u Mađarskoj.

Uz odličan ručak koji se sastojao od sjajne ragout juhe i filleta soma pripremljenog na meni jedan posve novi način kušali smo i pet vrsta njihovih vina. Harmatcsepp 2022 je njihov suhi pjenušac nastao od bijelog pinota i muškata u omjeru 30:70. Apám Kapálta je bijela kupaža u kojoj graševina sudjeluje sa 80%, a traminac sa 20%. Kušali smo i njihovu čistu graševinu, rosé na bazi merlota i frankovke, kao i syrah iz 2021. godine. Sjajna vina, a degustacija sa pogledom na vinograde i Balaton cijelom tom događaju daje još jednu novu dodatnu hedonističku dimenziju.

Spuštamo se opet na obale Balatona, točnije u Balatonfured gdje posjećujemo muzej moderne umjetnosti Momű. Riječ je o zbirci umjetnina koju su skupljali supružnici András Szöllősi – Nagy i Judit Nemes više od pedeset godina. András je po zanimanju hidrolog, a judit je i sama slikarica. Još prije pada željezne zavjese sele u Pariz i ondje se posvećuju skupljanju djela mađarskih umjetnika koji su stvarali u Francuskoj. S vremenom je kolekcija rasla te sada u zbirci imaju djela umjetnika iz svih dijelova svijeta, pa sam tako naletio i na jedan meandar Julija Knifera.

Vraćamo se do smještaja, prije odlaska u grad imamo još vremena za kupanje. Pred sumrak topla a neobična voda, Balaton ujedno i mutan i modar. Prvorazredno osvježenje podijeljeno sa brojnim kupačima i ponekim labudom. Osvježen odlazim u grad na koncert Manu Chao. Iako nije s Balkana začudni miks glazbe koju stvara i izvodi ima puno dodirnih točaka s balkanskim senzibilitetom.

Nedjelja je ujutro i s domaćinima smo krenuli ka objektu ActiCity. Izvana tipična zgrada iz austrougarskog perioda, a iznutra super moderan prostor za različite društvene aktivnosti, prvenstveno rekreaciju. Tu je i igraonica gdje majke koje dolaze na jogu mogu ostaviti djecu, projekcijska dvorana, itd. U blizini je i kompleks umjetnih stijena za penjanje Liget boulder. Produžujemo pješice prema muzeju Laczkó Dezsö prolazeći pored replike tipične starinske kuće za to područje sa korom od trske nazvane Bakony ház. Riječ je o županijskom muzeju (osim grada Veszpréma postoji i istoimena županija) i u njemu se može naći mnoštvo slika sa motivima jezera, ribara, itd.

Odlazimo do restorana Oliva koji ima terasu sa odličnim pogledom na grad. Uz ugodan ručak vlasnik Zoltan Meszaros, ujedno i savjetnik u projektu WEB 2023 ECoC nam prezentira i vino iz svoje boutique vinarije – Harmincnyolc kéz lovasi olaszrizling iliti u prijevodu „Graševina 38 ruku“, jer toliko je ruku, tj. 19 ljudi sudjelovalo u branju grožđa za ovo vino.

Osim prezentacije vlastitog vina osvrnuo se i na mađarsku vinogradarsku scenu u cjelini. Danas se proizvodi trostruko manje vina nego u doba socijalizma, ali je ono neusporedivo veće kakvoće jer nekoć je fokus bio prvenstveno na kvantitetu, a ne na kvalitetu. 65% nasada uz jezero Balaton odnosi se na bijele sorte, a ostatak na crne. Estonski grad Tartu nagodinu će biti europska prijestolnica kulture. Kane proizvesti vino za tu prigodu, a budući da se nalaze na sjeveru, gdje vinova loza ne uspijeva sirovina će doći s područja Balatona.

Nakon ručka i pozdrava s našim trodnevnim domaćinima odlazimo do mjesta Tihany  koje je locirano na poluotoku na sjeveroistočnoj obali jezera. Cijelo mjesto je puno lavande, a sa šetališta pored poznate opatije Balaton se uistinu doima kao more. Kao mjesto za predah biramo restoran Echo koji se može pohvaliti također predivnim pogledom. Nakon toga kupanje na plaži Sajkodi strand i potom prelazak jezera sa sjeverne na južnu stranu sa pristaništa Tihany rév. Vožnja do mjesta Szántód na drugoj obali traje desetak minuta.

Spuštajući se obalom prema jugu ulazimo u mjesto Balatonföldvár i nailazimo na craft pivovaru i pivnicu Helka koja osim svojih piva nudi i pivnička jela. Noć se spušta na Balaton, a mi pretresamo svoje dojmove prije odlaska kući. U tri nepuna dana puno smo toga prošli, ali čovjek se pomalo naježi kad shvati da je to bio samo djelić od sveukupno 3000 programa u sklopu obilježavanja WEB 2023 ECoC. Sva sreća da je do kraja godine ostalo više od tri i pol mjeseca. Još se stignemo zaletjeti do Veszprém – Balatona u vlastitoj režiji.

About Author