OTVORENA KUĆA ZA ODMOR ROKUS KAO JEZGRA TURISTIČKOG RESORTA U DREVNOM SURDUKU
Batina, to jedino baranjsko mjesto na samom Dunavu odnedavno je bogatija za jednu sjajnu kuću za odmor (i proslave), a njeno ime je Rokus. No tu priči nije kraj, to je tek začetak još jedne zanimljive baranjske turističke priče, jer će u produžetku postojeće kuće za odmor uskoro niknuti još pet manjih kuća za odmor, pa ćemo tada moći govoriti o pravom Rokus resortu. Sve je u drvetu i sve se čini tako prirodno uklopljenim u ambijent prastarog surduka, a negdje na polovici cijelog kompleksa nalazi se bunar i kapelica Sv. Roka po kojem je cijeli kompleks i dobio ime.
Stara priča kaže da je su za vrijeme kuge ljudi počeli u selo nositi vodu sa tog bunara i da je kuga potom prestala. U znak zahvale mještani su podigli tu kapelicu i od tada se taj zaselak Batine naziva Rokovo ili Rokus. Do njih se dolazi tako da se sa glavne ceste skrene na cestu koja vodi do spomenika „Julka“, a odmah ubrzo lijevo. Do skretanja Vas vodi i google maps.
Iza ove turističko – poduzetničke priče stoje Barbara Knežević i Danijel Mlinarević. „Priča kreće sada već davne 2011. godine. Kupili smo jednu staru kuću ovdje u Batini s ciljem da nam služi kao vikendica. Tu smo boravili, pomalo skitali, pronalazili zapuštene surduke, stara mjesta gdje su ljudi nekada živjeli. U ovom surduku gdje se sada nalazimo nekoć je bilo 11 kuća sa četrdeset stanovnika. Život je ovdje iščezao tridesetak godina prije našeg prvog dolaska. Mi smo se jednostavno zaljubili u Baranju iako ovdje nismo domicilni; Danijel je iz Osijeka, ja iz Županje. Prvo smo sredili tu našu prvu malu kućicu kako bismo u njoj uživali.
Taj ruralni turizam uvijek nas je privlačio i s vremenom tu našu ljubav prema Baranji zaželjeli smo podijeliti, te prenijeti na druge. Kada smo si postavili pitanje na koji način to učiniti s vremenom se iskristalizirao odgovor da to napravimo putem smještajnih kapaciteta. To je nešto što je Baranji nasušno potrebno“, otkriva nama Barbara, a da je u potpunosti u pravu svjedoči i činjenica da je u trenutku kada smo vodili naš razgovor, nekoliko dana pred zmajevački Vinski maraton Baranja bila u cijelosti popunjena – više se nije mogao pronaći slobodan smještaj.
„Polako smo kupovali komadić po komadić zemlje, sad smo na nekih 6.5 ha površine u građevinskoj zoni, što je sasvim dovoljno za širenje naše priče. Odlučili smo izgraditi jedan cijeli kompleks. Osim ovog objekta čije je prizemlje zamišljeno kao sala za šezdesetak ljudi za evente i zabave, a u čijem se potkrovlju nalaze tri višekrevetne sobe sa sveukupno deset ležajeva dolje prema šumi gradimo još pet samostojećih kuća čime bi naš resort mogao primiti i autobus posjetitelja“.
O specifičnostima krajnjeg sjevera Baranje objedinjenog u općini Draž Barbara kaže: „ono što se meni jako svidjelo kada sam došla u Baranju jer sam porijeklom slavonska Šokica jest da sam ovdje upoznala baranjske Šokce. Uspoređujući tradiciju krenula sam istraživati naše sličnosti i različitosti. S obzirom da gajim ljubav prema domaćoj hrani i volim ju i sama raditi i uvijek učiti od lokalnih Šokaca naučila sam puno. Gastronomija Baranje jest puno više od fiš paprikaša. Domaći Šokci još uvijek jedu tradicionalnu hranu, ali ta priča uopće nije turistički dovoljno eksponirana. Domaćima je to pak svakodnevnica i u tome zapravo ne vide nešto što bi trebalo isticati i prezentirati.
Krenula sam učiti i još uvijek učim te recepte, ta jela i naša ideja jest i da ih u ovom objektu predstavimo našim gostima kako bi još podrobnije, u punini doživjeli ovaj dio Baranje koji ima svojih specifičnosti u odnosu na ostatak ove regije. Ta jela treba doživjeti u ovom podneblju kako bi ugođaj bio potpun. U svakom zlu neko dobro, pa sam tako u doba korone kada smo iz grada pobjegli ovamo intenzivno se družila sa domaćim ženama. Pitala sam ih za recepte tih domicilnih delicija, a ona se čudila tom pitanju jer pisanih recepata praktični nema, sve stoji u glavi i prenosi se s koljena na koljeno usmenom predajom, a svi sastojci se stavljaju što bi se reklo od oka. I onda smo išli korak po korak; oni meni kažu koje namirnice da donesem i dok se to kuha ja sve zapisujem. Sad znam pripremiti nekih tridesetak domaćih jela i imam materijal već za jednu pravu kuharicu.“
O planovima za budućnost Barbara nam kaže: „Osim dovršetka cijelog kompleksa plan nam je u budućnosti se baviti i eventima, pokrenuti priče o stvarima koje ovdje nedostaju. Iako se nalazimo u izrazito vinskoj regiji uskoro se u Karancu otvara craft pivovara pa kanimo primjerice organizirati i pivske događaje. To je samo jedna od tema o kojima razmišljamo.“
About Author
