WINTER WINE & WALK BARANJA – DRUGO IZDANJE OKUPANO SUNCEM
tekst: Mario Jukić, foto; Nenad Milić
Drugi baranjski Winter wine & walk pomilovala je i vremenska prognoza. Sve je bilo tako savršeno u Suzi i vinskoj prijestolnici Baranje – Zmajevcu tog 17. veljače 2024. godine…
Istra je prva u Hrvatskoj započela sa wine & walk shemom, danas već davne 2015. godine. Na toj prvoj organiziranoj vinskoj šetnji u Lijepoj našoj turistički djelatnici iz Baranje sudjelovali su kao gosti i odmah došli do zaključka – nagodinu to radimo i mi! Pa je tako nakon prvog wine & walka na krajnjem sjeverozapadu države odmah sljedeće godine i krajnji sjeveroistok dobio svoju vinsku šetnju.
U proteklih desetak godina došlo je do prave ekspanzije wine & walk-ova, lakše je nabrojati vinogorja gdje se manifestacija takvog tipa ne održava nego obratno, a u jednoj stvari Baranja je u međuvremenu preuzela pionirsku ulogu, naime u Baranji je pretprošle godine, 10. prosinca organizirana prva zimska vinska šetnja; 3W – Winter wine & walk, koja je zbog sveprisutnog elementa kiše i njenog ponekad i bujičnog slijevanja sa Banskog Brda niz surduke sve do naseljenih dijelova Suze i Zmajevca dobila neformalno u svome nazivu još jedno „w“, pa su sudionici govorili o 4W iliti o Wet winter wine & walk-u.
Ove godine pak, što se tiče atmosferalija i vremenskog ugođaja situacija je bila dijametralno suprotna – sudionici pripremljeni i obučeni za zimske uvjete sklanjali su se od sunca u sjenu hlada i/ili gatore. Za one koji ne znaju Baranja ima podjednak broj sunčanih sati kao i (sunčani) Hvar, a baranjsko sunce sasvim lijepo zna ugrijati i sredinom veljače.
Stara izreka kaže „Vino je sunčev sjaj zarobljen u čaši“, a Baranja je, sada je to već općepoznato Majka vina. Samo treba doći u nju i uživati u plodovima Majke vina, a odlična zabava, zanimljive anegdote i hedonistički užitci koji se trajno urezuju u svijest (i podsvijest) tada se podrazumijevaju. Bilo je podjednako lijepo uživati u sunčevom sjaju, kao i u njegovom tekućem obliku čiji sjajan okus u kombinaciji sa predivnim aromama pruža jedno nezaboravno iskustvo.
Svatko tko u Baranju dođe jednom vraća se i opet. Najbolja ilustracija te tvrdnje koju uvijek iznova ponavljam jest skupina djevojaka iz Međimurja koju sam upoznao na prošlogodišnjem ljetnom wine & walk-u. Naravno, nakon toga prvog upoznavanja s Baranjom došle su i na zimsko izdanje. Ozarenost njihovih lica govori sve; ovdje im je lijepo, ovdje im je dobro. Baranja je prava hedonistička oaza; sinonim za odmor, razbibrigu i ugodno provedeno vrijeme, a baranjska inačica hedonizma podrazumijeva hedonizam u svom najboljem značenju; nipošto kao obijest i dekadenciju, već kao slow down užurbanog stila života kojeg nameće urbano življenje, povratak prirodi i uživanje u njenim vizurama i plodovima, te emotivno obojano prisjećanja na neka davno prohujala vremena.
Koncepcija ljetnog i zimskog wine & walk-a koliko je i slična toliko je i različita; hoda se od točke do točke i pritom se uživa u vinu i pratećim zalogajima. U ljetnom izdanju trasa je nekoliko kilometara duža jer se ide obroncima Banskog brda gdje Vas većina vinara dočekuje na pop-up punktovima tik uz same čokote vinove loze, a u zimskom izdanju ide se od podruma do podruma, tj. vinar mora imati „čvrst krov pod glavom“, jer kako je već navedeno u prvom dijelu teksta vrijeme zna uistinu varirati; od prelijepog do onog na rubu elementarne nepogode. Na svu sreću, vrijeme nas je ove godine „počastilo“. Lijepo je kušati vina ondje gdje ona nastaju – u vinogradu, ali podjednako je lijepo kušati ih i ondje gdje se ona stvaraju, stasaju – u vinskim podrumima koji se u Baranji nazivaju gatorima.
I ova, kao i prethodna zimska vinska šetnja startala je u Suzi (mađ. Csúza), gdje smo imali pet točaka od njih sveukupno 13. Start s graševinom uljepšala je i living history predstava, a potom smo skrenuvši lijevo sa glavne ulice (koja se i u Suzi i u susjednom Zmajevcu zove Ulica Maršala Tita – Tito Marsall utca) kod reformatske crkve zaputili ka vinariji Kováts koja se nalazi u ulici Šandora Petefija.
Ondje smo kušali njihov sjajan suhi rosé cuvée. Suhi rosé u Hrvatskoj danas je u manjini, vinska publika, posebice ona ženskog spola koja tek ulazi u svijet vina preferira slađa ružičasta vina, pa se vinari gonjeni komercijalnim pobudama, odnosno zahtjevima tržišta tome prilagođavaju, dok se primjerice u susjednoj Mađarskoj nad tim gotovo snebivaju – ili kako je svojedobno Horváth Zoltán iz mohačke vinarije Planina rekao „Rosé mora biti suh kao kost!“. Na prošlogodišnjem Vinatlonu njihov je rosé ponio titulu šampiona ružičastih vina, a prošli mjesec na natjecanju u Mađarskoj dobili su nagradu za najbolji rosé Karpatskog bazena.
Od vinarije Kováts spuštamo se opet do glavne ceste, do restorana Piroš čizma gdje nas čekaju vina Kalazić i pečena kobasica narezana na komadiće. Sljedeća postaja je vinarija Kolar, a potom slijedi Kovač čarda gdje se za degustaciju nude svježi čvarci od šarana. Posljednja je to točka u Suzi, a Oaza mira prva točka u Zmajevcu. Ondje nas čekaju langošice s vrhnjem i češnjakom i punkt vinarije Horvat iz Kamenca.
Nakon tih kalorijskih bombi spremni smo za pješačenje do vinarije Gerštmajer, a od tamo se spuštamo prvo u reformatski surduk gdje nas čekaju vinarije Svijetli dvori, M&M i Zlatno Brdo, te naposljetku preko OPG-a Šandor Juhas prelazimo i u katolički surduk. Nakon vinarije Kusić dolazimo u gator obiteljske vinarije Zajec koji je ujedno i finalna točka i po dobrom starom običaju poprište afertpartija. Posebno ugodno iznenađenje jest novo vino koje je stasalo u njihovom podrumu – baranjski šiler. Kako i samo ime sugerira riječ je o vrsti vina koje se nekoć tradicionalno proizvodilo u Baranji, a danas ga rade samo Zaječevi. Kakvo ugodno iznenađenje (i osvježenje) za sam kraj Winter wine & walka ili što bi se narodski reklo “šećer na kraju”…
About Author
