ROGAŠKA SLATINA – OD LJEKOVITIH MINERALNIH IZVORA, DO NAJVIŠE ZGRADE U DRŽAVI I BOŽICE VOĆA U NJENOM PODEŽELJU

Rogaška Slatina nalazi se svega osamdesetak kilometara sjeverno od Zagreba, niti tri kilometra od granice sa Hrvatskom što ju čini idealnom vikend destinacijom za žitelje hrvatske metropole i sjeverozapadnog dijela Lijepe naše. Smještena je u povijesnoj pokrajini Štajerskoj, statističkoj regiji Savinjska. S obzirom na to da je riječ o gradu koji nema niti pet tisuća stanovnika Rogaška Slatina se može podičiti s puno toga; u njoj se nalazi najpoznatije lječilište u Sloveniji, svjetski poznata staklarna i sjedište kozmetičkog branda, a odnedavno se mogu pohvaliti i činjenicom da je ondje locirana i najviša zgrada u Sloveniji – vidikovac Kristal.

Osim gradskog središta intrigantna je i ruralna okolica ili kako bi se na slovenskom reklo podeželje. Niti pet kilometara sjeverozapadno od gradskog središta u prigradskom naselju Zgornje Sečovo smješteno je seosko turističko domaćinstvo (turistička kmetija)  Pomona – turizem na podeželju čiji je osnivač i vlasnik Janko Zupanec. Kako i sami, bez ikakve pretencioznosti navode riječ je o božanskoj kombinaciji neokrnjene prirode, užitka i odlične domaće kuhinje. Za one koji ne znaju Pomona je rimska božica voća i vrtova, a Jankova poduzetnička priča krenula je tako da je svojedobno obrađivao nasad od 2000 krušaka viljamovki, pa je bilo više nego logično da naš dvodnevni boravak na ovoj kmetiji započnemo tom zdravicom dobrodošlice. Ono što je vidikovac Kristal za urbani dio Rogaške Slatine, to je Jankov drveni vidikovac za njen ruralni dio. S njega se pruža predivan pogled na okolne brege, te na župnu crkvu Sv. Florijana u istoimenom susjednom selu pored koje su pokopani njegovi preci. Pomona je bila naša baza tijekom dvodnevnog boravka u Rogaškoj Slatini, a cijeli drugi dan našeg boravka proveli smo ondje.

Kad ste u Rogaškoj Slatini jednostavno morate posjetiti i njihovu staklarnu koja ima tradiciju od 1665. godine. U svojoj ponudi imaju i turističko razgledavanje staklarne tijekom kojeg dobivate uvid u sve faze proizvodnje vrhunskog kristalnog stakla; od pripreme esencijalnih sastojaka, preko samog puhanja stakla do završnih radova poput brušenja i oslikavanja radova. Uistinu je impresivno bilo vidjeti skupinu majstora staklara i njihovih pomoćnika kako užareni kvarcni pijesak pretvaraju u elegantnu vinsku čašu. Na završetku te ture nalazi se i njihov „Hall of fame“ gdje se mogu vidjeti njihovi najpoznatiji uradci, pa tako i statua hrvatske diskografske nagrade „Porin“.

Nakon posjete tvornici kristalnog stakla uslijedio je i posjet vidikovcu nazvanom Kristal. Visok je 106 metara što ga čini najvišom zgradom u Sloveniji. Panoramskim liftom od prizemlja do vrha dolazi se za svega 35 sekundi. Na prvom katu smješten je caffe bar u kojem se možete osvježiti, a na drugom katu možete iskušati VR „Let s Pegazom“. Jedan dio podnog dijela vidikovca ostakljen je, te stajanje na njemu i pogled prema stotinjak metara udaljenom tlu kod onih slabijeg želuca može izazvati pravu vrtoglavicu. No sve je to opcionalno; ondje možete, ali i ne morate zakoračiti. U prizemlju se pak nalazi odlično uređena suvenirnica u kojoj možete kupiti mnoštvo memorabilija, ali i sasvim profane stvari kao što je primjerice Stolp kristal gin. Promidžbene brošure u suvenirnici krasi slogan „Na vrhu je sve kristalno jasno“.

U sklopu projekta izrade vidikovca napravljen je i pješačko – bicklistički nadovžnjak „Sunce“ (nadhod Sonce) preko kojeg smo i prešli tijekom naše bike ture koja je počela ispred vidikovca. Bilo je divno uživati u panoramskom pogledu sa vidikovca, ali nakon doživljaja iz ptičje perspektive, valjalo je to područje upoznati i iz žablje, ili dabrove perspektive, pa smo se zaputili u Dabrov centar (Bobrov center). Na raspolaganju nam je bila kombinacija običnih i električnih bicikala, a krajnje odredište nekih sedam kilometara od vidikovca. Stara izreka kaže da si automobilom prebrz, a pješice prespor za upoznavanje nekog kraja, pa je stoga bicikl idealan „kompromis“.

Ono što svakako treba spomenuti jest i zavidna razina biciklističke infrastrukture u Rogaškoj Slatini, uostalom kao i u čitavoj Sloveniji; gdje god je to moguće biciklističke staze su fizički odijeljene od ceste, a između njih postoji metalna odbojna ograda obložena drvetom, što je ne samo oku ugodnije, jer se prirodni materijal ljepše uklapa u okoliš već i značajno povećava razinu sigurnosti jer pri padu na drvo zasigurno će te proći s blažim ozljedama no pri padu na metal. U Dabrovom centru posjetitelji osim o samim dabrovima mogu spoznati i pregršt korisnih stvari o ambijentalnoj geomorfologiji, flori i fauni, a u sklopu njega nalazi se i suvenirnica te caffe bar.

Nakon bike ture trebalo je nešto i prigristi; a kao idealna lokacija ukazala se domaćija MiaMia. Riječ je o restoranu smještenom u staroj seljačkoj kući sa pripadajućim imanjem i mnoštvom domaćih životinja. Sve ondje kušano bilo je naprosto izvrsno; pravi gastro vremeplov koji evocira mirise i okuse kuhinja naših baka, ali uz dozu rafinirane modernosti.  Tome sugestivno pripomaže i retro interijer, kao i naravno sama hrana koja je sve samo ne konfekcijska. Slovensko – štajerska gastro heritologija interpretirana na nenametljivo moderan način.

Kada ste u Rogaškoj Slatini treba posjetiti i tvornicu kozmetike Afrodita. Kao i staklarnu, tako turistički možete posjetiti i Afroditu. Za organizirane skupine od minimalno 15 osoba uz prethodni dogovor održavaju i radionice za ljepotu sa stručnom prezentacijom njege. U njihovoj trgovini mogu se kupiti i njihovi proizvodi po sniženim cijenama. Njihova priča počinje 1970. godine kada je osnivačica branda Danica Zorin Mijošek otvorila svoj kozmetički salon. Njen prvi proizvod je bila krema za njegu lica od kamilice. U godinama koje su slijedile Afrodita je postala internacionalni brand, a gospođa Danica još uvijek je aktivna u poslovanju tvrtke.

Ako smo već na vidikovcu imali virtualni let s Pegazom došlo je vrijeme i da ga vidimo u stvarnosti, barem njegovu skulpturu u širem centru grada. Djelo je to akademskog kipara i slikara Vasilija Ćetkovića – Vaska. Legenda kaže da je Pegaz udario nogom o tlo i otkrio Donat – magnezijem najbogatiju prirodnu mineralnu vodu na svijetu. Pegaz se nalazi i na grbu, te na zastavi Rogaške Slatine, a za kopito statue priča se da ima isti efekt kao i palac Grgura Ninskog – tko ga uhvati može poželjeti želju koja će mu se u konačnici i ostvariti. U bakrorezu na njemačkom jeziku iz 1687. godine zapisana je legenda o Pegazu kojem je bog Apolon rekao gdje da udari kopitom ne bi li našao ljekovitu mineralnu vodu. Postoji još jedna legenda, doduše ne  o pronalasku već o popularizaciji rogaškog vrela, a ona se tiče hrvatskog velikaša Petra Zrinskog. Priča kaže da je on 1665. godine bio u lovu na području Rogaške Slatine, te da je zbog problema s jetrom spas potražio u čaši s vode s „čudotvornog vrela“ o kojem su pričali lokalni žitelji. Voda je uistinu pomogla, a Petar je o tome obavijestio carski dvor s prijedlogom da se uz vrelo napravi i lječilište.

Kada se šećete Rogaškom Slatinom imate dojam kao da se nalazite u kontinentalnoj Opatiji. Mnoštvo je tu zdanja građenih za elitu nekadašnje Austro – Ugarske monarhije, a posebno grandiozan jest, kako mu i samo ime sugerira Grand hotel Rogaška, no takvih zdanja ondje je na pretek. Kad ste u Rogaškoj onda treba posjetiti i muzej Anin dvor. On ima šest zbirki – staklarsku, grafičku, domaću, zbirku potpisa, parkovnu zbirku i naravno vodenu zbirku. U Medical centru Rogaška opuštali smo se u wellness programima i pili Donat u prostoriji zvanoj Pivnica praktički direktno sa izvora, kao i njegovu blaže mineraliziranu verziju koja je nazvana Styria. Donat se nudi u dvije verzije – toploj i hladnoj. Prva se preporuča prije ručka, a druga prije večere.

Hladni Donat odlično je prijao prije večere u restoranu Kaiser, a uz ukusno predjelo, intrigantan desert i dojmljiv odrezak od tune koji je figurirao kao centralni slijed odlično su prijala i poslužena vina, počevši od kućnog pjenušca nazvanog „Sisi“, preko sauvignona do frankovke. S upoznavanjem domicilnih vina nastavili smo i nakon večere u Kaiseru na Pomoni. Gora pod Lipo nalazi se tridesetak kilometara sjeverno od Pomone i kušali smo njihovu bijelu kupažu Ritoznojčan, kao i „crvenu bombu“ Gora classic i sve to pod brajdama pored seoskog imanja. Nakon što smo ujutro dan započeli sa klasičnom viljamovkom zaključili smo ga sa verzijom viljamovke u kojoj se nalaze i komadi suhih krušaka. Apsolutno fantastično! Nakon večernjeg uspona na Pomonin vidikovac i kratkog sna imali smo cijeli dan za obilazak ovog impozantnog imanja i dnevni boravak na njemu. Drvena šetnica vodi nas pored krošanja drveća a ispod se nalaze krškopoljci – pripadnici jedine slovenske autohtone sorte svinja koji se bezbrižno kaljužaju ispod nas. Visinska poučna staza prolazi pored 17 vrsta drveća. Putem prolazimo i pored automata u kojeg je dovoljno ubaciti euro da biste dobili zdjelicu peleta kojima možete hraniti svinje. Iznenađenjima nikada kraja jer stižemo i do akvaponskog staklenika, gdje se uzgajaju šarani, jesetre i albino beluge. Na imanju se nalazi i biobazen sa ležaljkama napravljenim od starih pčelinjaka.

U konačnici završavamo opet na vidikovcu; uz glazbu i pjenušac Devina penina sati prolaze kao minute, a jedino što čovjek poželi u tome trenutku jest da se nikad ne spusti dolje. Jedino što nas je moglo spustiti dolje je bio poziv na ručak, a sve posluženo za ručak bilo je jednostavno vrhunsko; od juhe sa medvjeđim lukom pa nadalje. Sve pohvale za Jankovu viziju, te volju i trud s kojom ju je realizirao i još uvijek neprestano nadograđuje.

Dvodnevni boravak u Rogaškoj Slatini savršeno je izbalansirano hedonističko – edukativno iskustvo u kojem se urbano skladno spaja s ruralnim, aktivni odmor sa dokolicom i klasično uživanje enogastronomiji sa zdravstvenim turizmom. Uzmemo li u obzir da sam ondje prvi puta u životu uživo vidio kako se ručno izrađuje kristalna čaša onda bez ustručavanja mogu reći da sam ondje doživio nešto unikatno. Posjetite Rogašku Slatinu i uživajte i sami u njenim čarima.

photo by Nikola Zoko

About Author

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *